U VELIKOM INTERVJUU GOVEDARICA PRVI PUT
OTKRIVA SVOJA RAZMIŠLJANJA O REPUBLICI SRPSKOJ BEZ MILORADA DODIKA U KOJOJ BI
ON, ZAJEDNO SA KOALICIONIM PARTNERIMA IMAO VLAST.
Na početku
našeg razgovora, pitali smo lidera najveće opozicione stranke u RS, zašto tek sad,
nakon toliko godina šutnje opozicija uzima stvari u svoje ruke, blokira
sjednice, koristi pištaljke…
“Zato što
smo dosta trpili. Smatramo da je krajnje vrijeme da se političke partije koje
su na vlasti uozbilje i rade ono što rade sve institucije. Da na jasan način
poštuju pravila igre i budu ljudi koji su odgovorni i odgovorno rade svoj posao
za koji su ih građani izabrali.
Ali oni dalje ignorišu sve vaše zahtjeve. To je
najbolje pokazao Milorad Dodik u utorak koji je novinarima određivao šta je
vijest upinjući se da dokaže da je stanje redovno. Koliko je redovno stanje ako
imamo sjednice bez javnosti, nezakonito imenovanje v.d. revizora, barikade u
NSRS…?
To
nije zapamćeno ni u jednom parlamentu u Evropi i savremenim demokratijama. Ovo
nije normalno stanje i ne treba da zatvaramo oči pred problemom. Svi oni koji
kažu da parlament funkcioniše to nije istina, jer on radi u jednoj
disharmoničnoj situaciji i stvar je itekako ozbiljna. Mi nećemo da trpimo
parlamentarno nasilje koje je već duži vremenski period prisutno u Skupštini
RS, a vlast pokazuje da ne želi da uvaži opozicione političke prijedloge. Moram
da nagalasim da ovom zemljom trebaju da vladaju zakoni, a ne ljudi koji će ih
zaobilaziti.
Ali ti ljudi koji nepoštuju
zakonei dalje vladju i ako vi nešto ne uradite oni će nastaviti po svome. Šta
dalje možemo da očekujemo od opozicije? Tražili ste
raspuštanje Skupštine od čega sigurno nema ništa. Koji su naredni koraci? Rekli
ste da idete do kraja, da nema stajanja. Šta to znači?
Očigledno
je da Parlament ne funkcioniše. To je realnost, osim ako zatvorimo oči. Mi
imamo jednu vrstu parlamentarnog nasilja koja mora prestati. U ovakvoj
situaciji Paralamet je zreo za raspuštanje i do Nove godine bi trebali da
sprovedemo vanredne izbore kako bi RS u 2018. godini mogla u toj novoj
parlamentarnoj većini da funkcioniše do narednih izbora. Mi nećemo odustati od borbe protiv
ovog parlamentarnog nasilja6 i mi ćemo da se borimo za ustavnost i zakonitost. Moram
da priznam da smo mi jednim dijelom uspjeli, pronašli smo odluku o referendumu,
ali sad se javnost suočava sa novim problemom, a to je pokušaj Milorada Dodika
da za neprovođenje odluke optuži opoziciju, što je van svake pameti. On
postavlja stvari na način kao da odluka treba da se donese u narednim danima
dajući nam rakove. A ustvari rokove nam je davno dala Narodna skupština i oni teku…
Naredni koraci, gospodine Govedarica?
Da, naši
naredni koraci. Dakle, mi na forumu u krugu lidera političkih partija gdje ja,
Borenović i Čavić razgovaramo sa određenim ljudima iz naših političkih partija,
naravno, imamo plan. Taj plan ne možemo da otkrivamo javnosti. Ali jasno je da
do sada sve ovo što smo uradili i ove dvije režimske noći su pokazale da ništa
ne radimo ‘ad hoc’ već da radimo osmišljeno u borbi koja RS treba da omogući
vladavinu prava. Nažalost, ova vlast se ponaša kao jedna zarđala mašina koja
pokušava da ostvari svoju funkciju, a svjesna je da je došla do takve vrste
iznemoglisti da je vrijeme da se zamjeni. I u tom saznanju da zarđala mašina ne
može da radi, a da njena reparacija je pod znakon pitanja, pošto bi morali da
zamjene određene dijelove, odnosno ljudi koji su okupirali te političke
organizacije i rade ono što hoće i žele ne poštujući zakone. Prema tome, treba
zamjeniti mašinu…
A ko će to zamjeniti mašinu? Vi?
Pa, mašinu
treba da zamjeni narod. Nažalost moram da primjetim da vlast koristi sve poluge
i mehanizme da prikaže stanje u kojem ljudi iz aktuelne vlasti se grčevito i sa
dosta napora bore protiv spoljnih i unutrašnjih neprijatelja, tvredeći da je RS
ugrožena i da oni vrlo uspješno poražavaju sve koji su prijetnja Srpskoj. Kada
nemate odgovor na postojeće stanje u privredi i ekonomiji, kada vidite kakva je
demografska slika u RS, kada dođete do tragičnog saznanja da je u posljednjih
osam godina u osnovnim školama manje
21.000 osnovaca, kada shvatite da mladi I obrazovani ljudi rapidno napuštaju RS
jer ne vide perspektivu, onda zaključite da morate proizvoditi unutrašnje i
spoljne neprijatelje. A jedini neprijatelji RS su ljudi koji ovdje već 12
godina u kontinuitetu vladaju.
Kada kažete 12 godina se vlada na ovaj način,
pada mi na pamet konstatacija koju sam danas pročitao, da će Dodik nastaviti da
vlada i pravi krize dok jednom ne polomi zube. Ima li u RS ikoga ko može da se
suprostavi Dodiku, ko može da mu “polomi zube”?
Sve ima
svoj vijek trajanja. I mnogim prethodnicima koji su od svojih
društveno-političkih sistema pravili autokratski sistem i režim jednom je
istekao rok trajanja. Tako će i Miloradu Dodiku isteći rok trajanja. Ja ne znam
da li je on tog svjestan, ali on definitivno sa svojim retrogradnim postupcima
i postupcima kojima putem javnog servisa indoktrinira građane RS, pokušavaće da
i dalje ostane na vlasti praveći od sebe zaštitnika RS. Ali najveći neprijatelj
RS je upravo on i oni ljudi koji su
uzeli džojstik RTRS-a u svoje ruke i na taj način vrše indoktrinaciju narodne
mase. On je prošlost, a RS trebaju mladi, novi i obrazovani ljudi, sa politikama koje će da obnove loše
stanje. To sigurno nije Dodik i određena grupacija ljudi sa kojom je zarobio
institucije i pokušava da od naroda koji živi u RS napravi robve, koji to ne
mogu ni da primjete. Ustvari, on proizvodi savremene robove kojima se predstavlja
da žive u ružičastom svijetu.
Ali, opet se moram vratiti na to da Dodik i ova
vlast godinama to rade . Šta ste vi radili sve ove godine osim što ste igrali
ulogu koja vam je dodijeljena u pravljenju privida demokratije?
Ja lično ne
želim da se bavim Dodikom. Mislim da društvo ima jedan problem koji je on
nametnuo. To je poistovjećivanje Dodika sa institucijama. On je taj koji daje
komentar da je doveo policiju u NSRS. On u jednom trenutku preuzima odgovornost
ministara unutrašnjih poslova, u drugom direktora policije. U trećem momentu
preuzima odgovornost ostalih ministara. Onda je predsjednik Vlade, pa direktor
Elektroprivrede. Nažalost, to je taj autokratski pristup. Ja ne želim da se
bavim s njime jer sam uvjeren da je on prošlost. Možda je on jedini koji ne
vidi da je njegov pješčani politički sat na izdisaju. Ali, mi smo ti koji su napravili veliku grešku
i greške treba priznati. Ovo što danas radimo to smo trebali uraditi 2014. godine
kada je ova Vlada ponikla na najvećoj aferi od postanka RS, a koja se tiče
kupovine narodnih poslanika.
Pa, mogu li danas pištaljke vratiti to vrijeme?
Vrijeme
koje smo izgubili je nepovratno. Sve ono što danas radi opozicija ne može vratiti
sedam poslanika koji su iz opozicionih političkih redova prešli u vlast.
Zahvaljujući toj sedmorici ova Vlada živi i ova većina se održava. To vrijeme
ne možemo vratiti i da smo napravili 2014. ovo što radimo danas mnoge stvari bi
bile drugačije i danas bi neko pokušao da odgovara za aferu kupovine poslanika.
Ali, danas možemo da pružimo bar otpor onim ljudima koji misle da se vladavina
prava i demokratije mjere onim brojem ruku koje do iznemoglosti ne poštuju
zakone da bi ostali na vlasti.
Nadam se da ste svjesni da jedan odlučan potez,
ako ne bude imao kontinuitet neće izbrisati godine nesposobnog djelovanja
opozicije. Narod još uvijek na sve ovo gleda kao na još jednu prolaznu šaradu u
Skupštini, na dobro zamišljene, ali loše organizovane i odigrane skupštine
naroda. Još uvijek ste za njih “svi isti”, političari koji samo pričaju prazne
priče i rade za svoj džep…
Aktuelnom
režimu odgovara kvalifikacija da smo svi isti jer se u tom momentu stvara
apatija kod građana koji onda ne mogu da vide alternativu i ljude koji bi bolje
radili posao od postojećih. Majka ne može roditi dva ista sina i oni se
razlikuju. Prema tome, nismo svi isti. Ja u ovom momentu mogu da pričam o
programskim ciljevima koje ja vidim da se razvijaju i zbog toga smo ovom
parlamentu ponudili našu rezoluciju koja je definisala jedan mikro okvir, jer
je to jedna četverogodišnja etapa…
Pogledao sam tu rezoluciju. Četiri godine na
četiri strane. Zar to nije pomalo neozbiljno?
Ali to su
osnovna načela koja su definisala strateške pravce djelovanja šta bi to trebala
da radi vlast u svom mandatu. Tu smo dali ciljeve i postavlja se pitanje kako
ćemo da postavimo zadatke. To možemo samo da uradimo ako dobijemo povjerenje
naroda, a ja živim za taj dan da promjenimo sve ružne slike i navike ove vlasti
i da postavimo jedan model i okvir u kome ćemo državu zaštititi od samih sebe.
Možemo se mi zavaravati, ali ona vlast koja se toliko dugo ukorijenila i koja
vlada duži period, prirodno je da se ona inkrporirala u sve institucije da na
bazi te ortačke politike uspijeva da obezbijedi čak i da tužioci ne rade
predmete u koji se dotiču korupcije. Ja živim za dan da RS dobije set
antikorupcijskih zakona od kojih je jedan ispitivanje imovine, legalnost
imovine. To želim zbog sebe, zbog svoje djece. To želim radi vaše porodice.
Suština je kako ćemo mi zaštiti državu od samih sebe da ne bi došli u situaciju
da radimo sve ovo što radi sadašnja vlast. Moramo da napravimo preventivne
mjere i da shvatimo da se ne isplati pljačkati i krasti sopstveni narod. Učinićemo
sve da od RS napravimo zemlju u kojoj će carovati vladavina prava, zemlju koja
će biti socijalno odgovorna, koja treba da otvori perspektivu mladim ljudima…
A zašto se onda te navike trenutne vlasti nisu
iskorijenile na lokalnom nivou gdje vlada Savez za promjene? Zašto tamo još
uvijek vlada ortačka politika?
Evo, uzeću
par primjera. Pogledajte četverogodišnji kontekst u kome se našao Zoran Latinović,
bivši načelnik Gradiške. Došao je u momentu kad je Gradiška bila dva puta
zadužena u odnosu na prihode. On je predano radio vodio računa o svakoj marki i
odgovorno vraćao dugove, definisao pitanje grijanja i na kraju platio ceh
odgovorne politike. To znači da kad dođete u urušen sistem da njega nije lako
popraviti, već za to treba određeno vrijeme.
Nije to baš tako bilo u Gradišci. Posebno to
znam jer je to grad iz kojeg dolazim. Ali i da jeste, šta je sa ostalim
opštinama i gradovima. Trebinje, Doboj, Bijeljina, Ugljevik… Isti način
zapošljavanja, partijske i rodbinske veze na djelu, negativni revizorski
izvještaji…
Dobro. Ali
ako već hoćete… Bojim se da imamo jednu generalnu pojavu koja se zove korupcija
i ona je raširena širom RS. To priznajem. Isto tako, mi smo dobro radili u
nekim gradovima, pa nas je narod kaznio, jer kad dođete u situaciju da je narod
osiromašen do te mjere onda pravila primitivnog političkog ponašanja počinju da
zaživljavaju. Ja se bojim da je politička korupcija velika, na dan izbora se
kupuju glasovi i zato smo i doživjeli poraz u mnogim opštinama. Ja sam duboko
uvjeren da će ova vlast koja je pretvorena u režim napraviti sve da pobjedi na
izborima i zato treba da se fokusiramo na domen izborne prevare koja se sprema.
Poslije toliko godina ova vlast pri samoj pomisli da neće imati politčku
zaštitu od institucija koje su okupirali spremna je na sve.
Moram da se vratim na ono što ste već nekoliko
puta istakli kao problem. Odlazak mladih. Vi ste rekli da mladi ne vide
perspektivu ovdje. Da li to znači da je ne vide ni u Vama?
Nekada su
sa ovih prostora odlazili ljudi u savremenija društva da zarade za svoju
egzistenciju i onda je kreirali tako što su se vraćali u ovu zemlju. Danas
odlaze mladi ljudi, obrazovani, sa znanjem svjetskih jezika i nemaju namjeru da
se vrate. Ti mladi ljudi nemaju vremena da čekaju promjenu u RS, jer je njihova
egzistencija ugrožena. Ne želim da kažem da opozicija nije odgovorna, ali
najviše je kriva vlast kojoj odgovara da ta armada mladih, nezadovoljnih ljudi
napusti RS i na taj način oni sutra ne budu ugroženi od njih na izborima.
Naravno, opet kažem, odgovornost postoji i na opoziciji samo što je u procentu
neuporedivo manja od odgovornosti vlasti. Ja ću lično biti odgovoran sutra ako
djeca mojih prijatelja i moja djeca napuste ovu zemlju. Smatraću da nisam bio
dovoljno hrabar i nisam imao dovoljno snage da zajedno sa prijateljima iz
opozicionih redova mijenjam stanje, ma koliko ono bilo teško za opoziciju.
Gospodine Govedarica, možete li Vi građanima RS
onda ponuditi bolju budućnost, zaustaviti ih od namjere da odu ili bar vratiti
vjeru u to? Evo ja, kao neko ko ima 29 godina ne vidim nikakvu budućnost u RS.
Ne vidim da će ovdje ikad biti pravde… bez obzira bio na vlasti Milorad Dodik
ili Vi. Možete li me ubijediti u suprotno?
To što ste
Vi kazali je poraz i za mene i za sve one koji se bave ovim poslom. Samo što,
za razliku od njih ja priznajem da je to moj poraz. Sada je pitanje kako
iskomunicirati sa najobičnijim čovjekom i uvjeriti ga da ste dobronamjerni i iskreni
i da zaista želite da promjenite stanje.
Evo Vam prilike. Uvjerite sad mene i ljude koji
će ovo pročitati.
RS su
potrebni mladi, obrazovani, stručni ljudi koji žele da žive i da dijele svako
dobro i zlo zajedno sa svojim narodom. RS su potrebni novi ljudi, nove
politike, politike obnove, a kako će to građani da prepoznaju… Oni to nisu u
stanju da prepoznaju, ne mogu da prepoznaju kako je to kad jedna odgovorna
grupacija ljudi sa odgovornim politikama preuzme odgovornost i povede ih u
budućnost.
Pa kako ta budućnost sa odgovornim ljudima
izgleda? Pokušajte da nam dočarate?
Trenutno
živimo u ambijentu u kome mladi ljudi moraju da budu članovi političkih
organizacija i da u njima budu primjećeni da bi se našli u prilici da ozbiljno
računaju da sutra mogu riješiti pitanje zaposlenja. To je pogrešan put. Postoje
savremenije demokratije od naših u kojima mladim ljudima ne trebaju članske
karte, u kojima se gleda njihovo znanje, vrednuje koliko su volonterski radili
za svoju zemlju… Dakle, bojim se da živimo u ambijentu u kojem ljudi preko
političkih partija dokazuju svoj partijski identitet, da imamo veliku pojavu
nepotizma i da bi riješili svoje egzistencijalne probleme morate biti bliski sa
nekim iz vlasti. Mi moramo ljudima otvoriti jedan prostor u kome će se nadmetati
na bazi svog znanja i da najsposobniji budu najkvalifikovaniji. Ako ne
ispravimo negativne pojave RS će biti u velikom problemu. Da se ne zavaravamo,
Dejtonski mirovni sporazum koji je danas formula u kojoj RS ima svoju zaštitu
će u nekom narednom period biti predmet preispitivanja. Mi danas imamo jasne
pokazatelje gdje Dejtonski sporazum ne funkcioniše, imamo presude Evropskog
suda za ljudska prava koje nismo još implementirali. I šta RS mora da radi? RS
mora da ojača svoju poziciju. RS ne smije da se pomiri sa činjenicom da je od Dejtona
pa do danas 300.000 Srba manje u RS. RS mora da ima snažnu poziciju, da ima
naseljen srpski narod na teritoriji RS, a ne raseljen. RS mora da oporavi svoju
ekonomiju. RS mora da ima snažne institucije.Moramo da budemo spremni za
vremena koja nam predstoje. Moramo se suočiti sa svim negativnim pojavama da bi
dočekali naredni period pun izazova. Grčka se nasal u teškoj situaciji.
Zamislite kad bi sve ono što se tamo dešavalo preslikali na BiH, FBiH i RS.
Naše probleme rješavaju međunarodne moneterne institucije i bojim se da ukoliko
smo uslovljeni sa spoljnim donacija RS ne može biti samostalna u svojim
odlukama. Najbolji primjer je propadanje banaka u RS. Posljedica toga je da se
u Parlamentu BiH pravi prenos nadležnosti …
Ako mogu samo da Vas prekinem ovdje. Mi smo
počeli sa pitanjem o budućnosti ljudi, perspektivi, Vašoj viziji… a Vi ste
otišli na prenos nadležnosti i kojekakve stvari koje ljude ne interesuju puno,
koje ne vraćaju neku vjeru u bolje sutra koje ćete Vi donijeti.
Jeste. U
pravu ste. Otišao sam. Ali mislim da sam uspio dijelom reći ono što sam trebao.
Ako Vi tako kažete… Hajde onda da pređemo na
neku drugu temu. Do izbora, ostala je još samo
jedna godina. Hoćete li Vi predvoditi promjene kao predsjednik najveće
opozicione stranke? Hoćete li se kandidovati za predsjednika RS ili člana Predsjedništva?
Ja sam
svojim političkim djelovanjem pokazao da sam spreman i da nemam nikakvu vrstu
straha od aktuelnog režima i da zaista želim suštinske promjene. Nema nikakve
sumnje da će opozicione političke partije morati da idu zajedno. I sad se
postavlja pitanje koji su to personalni ljudi. Mi o tome nismo razgovarali, ali
moramo realno sagledati okolnosti u kojima živimo. Da vidimo koji su to ljudi
koji mogu da iznesu taj politički teret. Ja sam došao na čelo SDS-a u jednom
poprilično teškom ternutku, kad smo izgubili lokalne izbore, ali sam uspio da
napravim jednu harmoničnu situaciju. I zato sam ja spreman. Spreman sam da
dobijem povjerenje i da izađem zajedno sa kandidatom koji bi ispred opozicionih
političkih partija bio nominovan za drugu poziciju. Spreman sam da uvažavam sve
one koji pripadaju starijoj političkoj generacji. Da crpim njihova iskustva,
ali isto tako smatram da je došlo vrijeme za nove ljude koji imaju
kredibilitet, autoritet, obrazovanje i koji nemaju „oraha u džepovima“, te mogu
da budu ljudi na koje se RS može osloniti.
Kada kažete spremni ste, hoćete
da kažete da ste spremni da budete kandidat za predsjednika RS?
Apsolutno.
Da, spreman jesam. Nekad razmišljam da li sa svojim godinama bi trebao da se
nađem u toj ulozi, ali ako sam ja taj koji može da napravi rezultat, prihvatam
svu odgovornost i sav taj teret na svoje leđa.
Šta mislite o jedinstvenom
nastupu SZP-a za obe parlamenta? Zajedničkim listama.
To je
dobra zamisao da imamo drugačiji izborni zakon. Trenutni favorizuje manje
političke partije i ukoliko bi došli u situaciju da ukrupnimo sve na jednu listu
bojim se da bi ostali hendikepirani i mogli bi sami sebi da napravimo medvjeđu
ulogu. Sve je stvar matematike.
Za kraj, nadam se da ste
svjesni da će velikim dijelom na izborima sljedeće godine odlučivati apstinenti
i da bez njih se ne možete nadati nekom velikom uspjehu. Na koji način
planirate da pokrenete ove ljude koji su nakon više od decenije vladavine
SNSD-a izgubili nadu u promjene?
Vratiću
se na ono što sam kazao. Komunikacija. Bog je dao čovjeku mogućnost da
komunicira i da se ljudi sporazumijevaju. Moramo prevazići problem komunikacije
sa najobičnijim čovjekom kojem treba predstaviti znanja o svemu što se dešava i
razbijati indoktrinaciju koja postaje sve užasnija. Javni servis je psoljednjih
dva mjeseca postao vrlo razgoropađen kad je u pitanju opozicija. Mi moramo da
razbijemo tu pojavu indoktrinacije. Da prodremo do najobičnijeg čovjeka i da
probudimo njegovu svijest koliko je bitan taj dan 2018. godine kada će on
odlučiti o svojoj sudbini, ali i sudbini svoje djece. To je veliki posao i ja
sam toga svjestan. Zato se moramo pokrenuti, jer ukoliko mislimo da ćemo iz
naših odjela i kravata animirati sve te ljude, grdno se varamo.
RAZGOVARAO MILOVAN MATIĆ