Dva sjajna mlada stand up komičara iz Mostara Omer Hodžić i
Igor Drljo nastupali su ove nedjelje, u
banjalučkom KSET pabu i tom prilikom smo uspjeli nakratko razgovarati sa njima.
Kažu da se različiti ljudi smiju različitim stvarima. Trik je naći teme koje će
svima biti smiješne. A svi se smiju svojim političarima. Otkrivaju nam da je njihov
Monty Dayton show nastao iz potrebe da se cjelokupna društveno-politička
situacija u BiH kritikuje. Otvoreno i zdravo.
Smatraju da do promjena može doći, ali ne revolucijom nego evolucijom.
Koliko često
nastupate u BiH i regionu, obzirom da je stand up komedija relativno mlada kod
nas?
Omer: Mi nastupamo zaista često. Do septembra ove godine prosjek nam je bio 10
nastupa mjesečno. Od septembra, zbog tv
angažmana, postali smo malo izbirljiviji sa nastupima kako bismo mogli sve
stići. Ali i dalje nastupamo barem šeset- sedam puta mjesečno i u BiH i
regionu.
Igor: Stand up
komedija je našu državu zahvatila posljednju od svih država iz regije, što
naravno ne znači da nam je lošiji stand up od njihovog. Ljudi kod nas imaju
predrasude prije nego što pogledaju stand up, jer ne znaju šta da očekuju i šta
će ih dočekati. To ima svoje prednosti i mane, jer imate ljude koji će doći iz
znatiželje gledati i većinom otići kući nasmijani i iznenađeni, a imate ljude
koji neće ni doći jer misle da je to bezveze i ostat će kući i namrgođeni
gledati reality show-ove.
Kakvu poruku nose
vaši nastupi i može li se humorom barem malo pomoći bh. građanima da zaborave
na tmurnu stvarnost koja ih okružuje?
Omer: Stand up
komedija nije komedija „s nogu“, ili „stani gore“ komedija, nego komedija sa
stavom. Tako da svaki naš nastup ima nekakvu političku ili društvenu poruku. Ja
sam lično najsretniji kada uspijem nekim svojim šalama dodirnuti škakljive teme
kao što su nacionalizam, loša stanje u državi i slično. To ne pomaže građanima da zaborave na
svakodnevne probleme, ali nadam se da im pomaže da cijelu situaciju sagledaju
iz nekog drugog ugla.
Igor: Mi, nažalost,
ne možemo previše pomoći, ali možemo ih navesti da sve to što nas okružuje
gledaju iz drugog ugla i da je ta stvarnost ustvari smješna koliko je tragična.
Koliko se često
ovakav humor može naći na kanalima javnih servisa?
Omer: Stand up TV serijal „3 u 1 „ u produkciji
Peđe Bajovića, u kojem su učestvovali brojni komičari regiona, uključujući i
nas , prikazivao se, i još uvijek se prikazuje na 15-ak TV kanala u BiH,
ukljućujući i BHT kao javni servis. Samo
su dvorske lude oduvijek smijele reći istinu, tako je i danas sa komičarima.
Ipak, meni se čini da su javni servisi puno više u službi političara nego
javnosti. Potrebni su nam hrabriji
novinari i urednici u javnim emiterima kako bi se to promijenilo. Podilaženje
vlasti je uvijek najlakša opcija.
Igor: Eto, mi smo
imali tu sreću da imamo odličnog urednika koji nam je dosta pomogao da Monty
Dayton show ugleda svjetlo dana na TV ekranu. Mislim da je kod nas problem što
dosta tih javnih servisa podliježu utjecaju visokih dužnosnika. Ne vjerujem baš
da će u skorije vrijeme biti skroz nezavisni. Mi se trudimo da to prevaziđemo i
mislim da smo uspjeli u tome samim tim što radimo emisiju već duže od pola
godine, a da nismo ukinuti. U Hrvatskoj je ukinuta emisija političke satire
“Montirani proces”, također i u Srbiji. Očito političari u BiH imaju
više smisla za humor.
Kako je uopšte nastao
„Monty Dayton” show, kao neki vid kritike društva, bježanje od sumorne
svakodnevnice ili….. ?
Omer: Monty
Dayton show je nastao iz potrebe da se cijelokupna društveno-politička
situacija u BiH kritikuje. Otvoreno i zdravo.
Nastao je kao reakcija na svakodnevnu frustraciju stanjem u državi. Kroz Monty Dayton show mi želimo sebi dati
oduška, krtikovati politiku i društvo i na taj način doživjeti satisfakciju za proživljene frustracije. S
druge strane, želimo nasmijati i opustiti publiku kako bi se i oni osjećali
bolje.
Igor: Svaka
država ima svoju političku satiru, mi nismo imali. Tako da je to bila neka
inovativna ideja za nas. Naravno da je kritika društva, ali ne bježanje od
stvarnosti, nego suočavanje sa time koliko je naša stvarnost banalna.
Gdje nalazite
inspiraciju?
Omer: Živimo u BiH. Inspiracija, konkretno za
politički humor, nalazi se na svakom informativnom portalu.
Igor: Svaka nova
vijest je naša inspiracija.
Kakvo je stanje
društva u kom živimo danas. Ne mislim samo na BiH, nego i na regiju?
Omer: Društvo je
bolesno. Vlada sistem obrnutih vrijednosti
i zakon jačeg. Kritičko mišljenje je zarobljenik iza rešetaka reality
programa. Tako je generalno, svuda. Postoje pojedinci koji su snažni intelektualci sa odličnim
idejama i potpuno normalnim stavovima… Ali ovih drugih je jednostavno puno
više. Treba nam još neko vrijeme da se
nešto promijeni.
Igor: Malo jesmo
depresivni. Malo gledamo sebe, previše druge, zanimaju nas neke nebitne stvari.
Trebali bi se više opustiti i pustiti nek ide život.
Gdje vidite
alternativu, mogućnost promjene? Odnosno, da li je neka bitnija društvena
promjena kod nas uopšte moguća?
Omer: Promjena će
doći, ali ne revolucijom nego evolucijom. Mislim da svaki čovjek individualno
treba raditi na sebi. Svaki čovjek se treba truditi biti što bolja osoba prije
svega, zatim biti što bolji stručnjak u onome što radi. Smatram da kada razvijete
vlastiti identitet kroz privatne i profesionalne kvalitete, potreba za grupnim
identitetom ( nacionalnim, vjerskim… ) prestaje. Kada se većina ljudi
prestane identificirati sa nacijom, doći će do značajnijih društvenih promjena.
Ne samo ovdje, nego generalno u svijetu.
Igor: Ne znam.
Političari imaju prevelike plate da bih ja o tome razmišljao.
BiH u oktobru očekuju
izbori. Mislite li da će se tada kod nas nešto promijeniti?
Omer: Neće. Ova
država je kreirana tako da nefunkcionira.
Možda se potpuno promijeni vlast, ali praktično… sve će ostati isto.
Igor: Ne, ali
ćemo imati materijala za nove emisije.
A što se tiče
Mostara? Može li se očekivati da ove godine Mostar napokon od „grada slučaja“
postane samo grad?
Omer: Ne znam.
Izgleda da opet nećemo imati izbore. Političke strukture su opet pokušale
„naložiti„ raju da šire međunacionalnu mržnju crtanjem kojekakvih zastava po
brdima i bacanjem kamenja. Koliko ja
primijetim, niko se nije naložio. I dalje mislim da ćemo ostati grad slučaj.
Iskreno, to mene lično i ne dotiče previše, nema pretjeran uticaj na moj život.
Kakvo god uređenje moj grad imao ili ne imao ja ću se isto ponašati i ponašam
se… Neka Mulder ili Sculy budu
gradonačelnici. Možda oni riješe „slučaj“ , Bešliću očito ne ide.
Igor: To je ono
što radimo godinama. Očekujemo.
Razgovarala Tatjana Čalić