Predsjednica nevladine organizacije Evropski pokret Srba sa Kosova i nekadašnja političarka Rada Trajković u intervjuu za BUKU, govorila je o kolapsu dijaloga između Beograda i Prištine, gubitku autoriteta Evropske unije i novoj ulozi Sjedinjenih Američkih Država na Balkanu. Prema njenim rečima, ni Vučić ni Kurti nemaju kapacitet da sprovedu dogovore na evropski, institucionalan način – jedan to radi kroz kriminalne mreže, drugi kroz političku represiju nad Srbima.
BUKA: Kako vidite ulogu Amerike u dijalogu Beograda i Prištine, posebno posle Vaših izjava da EU više nema autoritet za pregovore? Da li je pitanje Kosova uopšte prioritet Trampove administracije?
Pregovori koje je vodila EU su do sada uglavnom bili samo krizni menadžment fokusiran na gašenje vatre na severu. Po meni, jedini ozbiljan period bio je oko 2011. godine kada su pregovore vodile iskusne britanske diplomate Ketrin Ešton i Robert Kuper, i gde se puno vodilo računa o stabilnosti regiona i postepenosti integracija da bi se izbeglo naglo pokretanje stanovništva sa teritorije koja je već na donjoj granici multietničnosti.
Kasnije verzije pregovora su imale veliki problem sa implementacijom dogovorenog i sa srpske i sa albanske strane. Vučićev način implementacije Briselskog sporazuma je bio kroz nasilje i fizičku prisilu lokalnih Srba na integraciju preko Radoičićevih ljudi koji su de facto preuzeli liderstvo Srba na Kosovu.
Sa druge strane, od svog dolaska na vlast, premijer Kurti ono što je dogovoreno na papiru sprovodi bez diplomatskog takta, sa prevelikom silom usmerenom ka srpskim civilima koje percipira sa podozrenjem, i često uz zloupotrebu institucija u etnički motivisane svrhe.
Tako da tu imamo jedan apsurd: i Vučić i Kurti ne znaju da na evropski, transparentan način sprovedu dogovoreno. Dok jedan dogovore sprovodi vaninstitucionalno, uz upotrebu kriminogenih elemenata, drugi pak zloupotrebljava zvanične – i na papiru multietničke – institucije da se obračunava sa etničkom zajednicom koja mu nije lojalna.
BUKA: Hoće li Trampova administracija biti uključenija u dijalog?
Sada se na scenu vratio predsednik Tramp koji i dalje ima za cilj rešavanje što većeg broja naizgled nerešivih globalnih problema. U Ukrajini i Gazi situacija je kompleksnija i njegov mirotvorni učinak je tu usporen, stoga me ne bi iznenadilo da Tramp okrene pažnju na Balkan gde su brzi diplomatski uspesi možda više mogući. Na Kosovu Tramp svakako već ima jako američko prisustvo kroz bazu Bonstil koja je realnost za regionalni bezbednosni sistem. Ja stoga sumnjam da će Tramp prihvatiti da EU vodi glavnu reč na Kosovu. Setimo se takođe da je novoizabrani izaslanik EU za dijalog o Kosovu, Peter Sorensen, nedavno bio u Vašingtonu ali na poziv EU ambasadora u Americi i da je njegova poseta prošla bez značajnijih susreta sa Trampovom administracijom. Ja očekujem da će tek sad, nakon nedavne posete visokog zvaničnika Stejt departmenta, Brendana Hanrahana, Balkanu biti predstavljenja američka startegija za Kosovo a i Bosnu.
BUKA: Šta se promijenilo na Kosovu nakon ukidanja dinara? Da li je život Srba teži?
Da, svakako da je teži. Ukidanje platnog prometa između Kosova i Srbije bez pripreme stanovništva i organizovanja alternativa ima dalekosežne posledice za obične ljude i njihove živote. Izvršen na ovakav način, ovo je nesporan akat ekonomskog etničkog čišćenja. Prelazno rešenje koje je sproveo Beograd, da proterane institucije i usluge locira oko Kosova, duž administrativne linije, nije održivo rešenje ni za Srbe a ni za stabilnost Kosova. Zato se mora naći održivo, ozbiljno rešenje koje će omoguciti Srbima na Kosovu da funkcionišu onako kako je to predviđeno Ahtisaarijevim planom – i kao građani Kosova i kao građani Srbije.
BUKA: Tvrdite da kriminalne grupe i političke strukture sa obje strane kontrolišu sjever Kosova. Ko konkretno stoji iza tog sistema?
Nakon Banjske, na severu kosova zatvorene su srpske institucije. Od fabrika tu već ništa nije bilo osim centara za rudarenje kriptovaluta i laboratorija za proizvodnju droge koje su najuspešniji multietnički biznis na Kosovu. Takve aktivnosti zajedno drže kriminogeni Srbi i Albanci upravo na tom prostoru zbog privilegija neplaćanja struje. Žao mi je sto Vlada Kosova koristi srpsku zajednicu kao ’žrtveno jagnje’ koje će preuzeti odgovornost za ove kriminalne aktivnosti a ne bori se i protiv kukolja u albanskim redovima. Nažalost puno je nelegalnosti i kriminala širom Kosova za koje još uvek ne postoji sistemski odgovor.
BUKA: Nedavno ste rekli da mnogi Srbi iz enklava „pune Ćaćilend“ i sarađuju s paramilitarcima Radoičića. Šta to praktično znači i koliko je ta pojava opasna?
Kriminalizacija Srba, naročito nakon Banjske, je nažalost realnost. Grupa koja je izvela Banjsku na Kosovo je upala pod punom vojnom opremom i sa oružjem što ih definiše kao paravojsku. U sastavu te grupe su mnogi mladi ljudi sa Kosova koji su zavedeni iluzijom patriotizma Radoičićeve grupe. Mnogi od tih ljudi su možda i suviše mladi da se sećaju da je ta ista grupa nekada Srbe na Severu prisiljavala na integraciju u kosovski sistem, da bi se sada re-brendovala kao ’oslobodilačka’ snaga. A sećanje naše zajednice je, nažalost, kratkog veka, upravo zato jer se dnevno bori za opstanak pa i nema puno vremena za refleksiju i analizu istorijskog konteksta. Napad u Banskoj je sve te mlade ljude koji su na direktan ili indirektan način imali neki kontakt sa Radoičićevom grupom stavilo u položaj gde se ili moraju povući, tj napustiti Kosovo, ili će biti uhapšeni od strane represivnog policijskog sistema Kosova. Ti ljudi su se povukli sa Kosova, često sa sobom vodeći i svoje porodice, što je sever ostavilo bez vitalnog stanovništva. To je tragedija i rehabilitacija tih ljudi – onih koji nemaju direktno učešće u konkretnim nasilnim akcijama – mora biti na agendi neke nove runde pregovora o normalizaciji odnosa. Neki od tih ljudi se, nažalost, pojavljuju u kampu oko Predsedništva Srbije kao nekakva paravojska sa samo njima znanim zadatkom.
BUKA: Kako komentarišete poziciju Albina Kurtija, za koga se sve češće govori da gubi podršku međunarodne zajednice?
Mnogi od nas su imali dozu optimizma da će novo lice doneti duh promena na Kosovu, ali premijer Kurti se sve više udaljava od politike kompromisa i ulazi u strateški sukob sa međunarodnom zajednicom, ali i sa Albanijom – čije je liderstvo (premijer Rama) puno mudrije i diplomatski spretnije. Tragično je da jedan mladi čovek ne može prevazići mentalne okove sopstvene anahronističke ideologije koja ga sve više vodi u izolacionizam.
BUKA: Šta očekujete od Beograda – da li vlast u Srbiji danas zaista štiti Srbe na Kosovu ili ih koristi kao politički alat?
Režim u Beogradu je izvukao Srbe iz institucija koje su ih koliko-toliko štitile i stablizovale, iskompromitovao ih pred očima međunarodne javnosti, načinio ih još zavisnijim od državne plate, i sada ih regrutuje za Ćacilend. Zaključak se sam nameće. Sigurno da ovo nije u interesu opstanka naše zajednice na Kosovu. Ali to je lice ovog režima koje instrumentalizuje svakog svog podržavaoca i pretvara ga u ništa drugo nego u plaćeno sredstvo za odbranu Vlasti.
Sa druge strane, Vučić misli da će zloupotrebom obespravljenih Srba sa Kosova u svoje dnevno-političke svrhe izazvati antagonizam prema Kosovu u ostatku Srbije. Verujem da se on nada da će mu takva atmosfera ravnodušnosti prema Kosovu omogućiti da lakše postigne nekakvo finalno rešenje za Kosovo. Ali i tu greši jer se identitetska veza Srba sa Kosovom i dalje pokazuje kao neprikosnovena.
BUKA: Da li je situacija na Sjeveru Kosova sada stabilna? Postoji li opasnost za novu “Banjsku”?
Situacije je daleko od stabilne. Puno je napetosti i provokacija, nažalost velikim delom i od strane institucija Vlade Kosova koje bi po definiciji i mandatu trebale da stabilizuju Sever. Manja je danas opasnost od Banjske ali ekstremizam postoji i sa albanske strane. Na primer, dobro je poznato da su ekstremni muslimanski elementi prisutni na jugu Kosova i negativno nastrojeni i prema samim kosovskim insitucijama.
BUKA: Jeste li zadovoljni radom međunarodnih sigurnosnih i ekonomsko-političkih organizacija na Kosovu? Koliko su oni uopšte uticajni i zainteresovani za rješenje?
Mi kao zajednica nemamo taj luksuz da se pitamo da li smo zadovoljni radom međunarodnih institucija ili ne. Njihov prisustvo, bilo ono kakvo god, nam je nažalost još uvek jedina garancija za bezbednost. Na primer, u uslovima policijske represije od strane Vlade Kosova, produžetak mandata EULEX-u – iako je njegov učinak diskutabilan – je neophodnost koja bar delimično limitira štetni uticaj po našu zajednicu. Takođe, KFOR-NATO i dalje uživa veliko poverenje lokalnog stanovništva jer su svoju objektivnost, odgovornost i profesionalizam pokazali u praksi nekoliko puta tokom proteklih godina. Na tome smo im zahvalni.
BUKA: Možda je nezahvalno da Vas to pitam, ali kako Vi vidite budućnost Kosova? Bliži li se potpuna nezavisnost, i ako da, kako vidite poziciju i zaštitu Srba u tom scenariju?
Čini mi se da, pod trenutnim geopolitickim okolnostima, pitanje statusa Kosova postaje sve kompleksnije. Ono što se nekada činilo kao nepovratni proces, sada ne deluje tako finalno. Čini mi se da se pod novim okolnostima fokus opet vraća na održivu multietničnost – što je inače od početka i trebao biti cilj međunarodnog prisustva na Kosovu. Po meni, ovo je ispravan fokus koji se oslanja na regionalnu saradnju i normalizaciju kretanja ljudi i trgovine.
Očigledno je da Kosovo, od jednostranog proglašenja nezavisnosti, beleži negativne trendove u vidu daljeg pada multietničnosti kao i nazadovanja nekih demokratskih procesa, poput inkluzivnosti za svoju najveću (srpsku) manjinu, a i rasta islamskog ekstremizma i netolerancije prema drugim kulturološkim identitetima. Bizarno je da se na Kosovu danas mnogi ponose time što je 95% populacije albansko, što je inače procenat monoetničnosti koji normalna društva na multietničkom Balkanu zabrinjava. Sa druge strane, Albanija beleži pozitivne procese, naročito u vidu ohrabrenja multietničnosti kao i porasta religijskog pluralizma i tolerancije. Vidimo npr. napore premijera Rame – koji je i sam iz multikulturalne porodice – oko formalizacije statusa za Bektaši red. Kosovo i Albanija sve više idu u suprotnim pravcima. Kosovo se stoga mora hitno pogledati u ogledalo i shvatiti da joj Srbija nije jedini problem.
BUKA: Mislite li da je teorija Vjose Osmani o članstvu Kosova u NATO savezu sprovodiva?
To nije pitanje za Osmanijevu već za članice NATO. Kosovo ima puno toga da uradi pre nego što ovo postane bilo šta više od puste zelje.
BUKA: Beograd zvanično govori da je najveći zaštitnik Srba na Kosovu, ali da li je zaista tako? Šta je interes zvaničnog Beograda, jer vidjeli smo, evo po diskriminaciji koju je MUP činio prema Vama, da vlasti baš ne zanimaju Srbi nego potenciranje tog pitanja zarad učvršćivanja pozicija?
Jasno je da je Vlasti koja zloupotrebljava institucije da bi se obračunala sa sopstvenim građanima – neistomišljenicima ovog režima – na ovako nemilosrdan način jedini prioritet upravo to: vlast. I to će tako biti dok se građani ne izbore za promenu i iskonsku vladavinu prava. Do tada, ova Vlast u Beogradu ostaće opsednutna ’unutrašnjim neprijateljima’ i praznim kvazi-patriotskim narativima