Odlazak medicinskog kadra, niske plate i nezadovoljstvo zdravstvenih radnika ključni su problemi koji godinama potresaju zdravstveni sistem Republike Srpske. Aleksandar Dragušić, zamjenik predsjednika Samostalnog sindikata radnika u zdravstvu i socijalnoj zaštiti RS, u razgovoru otkriva konkretne zahtjeve sindikata, poteze koje očekuju od vlasti i mjere koje bi mogle stabilizovati sektor suočen s odlaskom stručnjaka i narušenim funkcionisanjem.
Samostalni sindikat radnika u zdravstvu i socijalnoj zaštiti Republike Srpske je u prethodnom periodu uputio niz inicijativa i apela zbog odlivu stručnog kadra i problema sa niskim platama radnika u zdravstvu. Šta su konkretni zahtjevi i koje konkretne korake očekujete od vlasti kako bi se stabilizovao zdravstveni sektor u RS?
Tačno je da smo u prethodnom periodu uputili nekoliko zahtjeva prema predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti Republike Srpske i obavili niz neformalnih konsultacija. Osnovni zahtjev je vezan za vraćanje u okvire pravog kolektivnog pregovaranja s ciljem povećanja cijene rada u oblasti zdravstva i ukidanja ili značajne revizije Zakona o platama.
Kada je riječ o cijeni rada, podsjetili smo Vladu i ministarstvo da je prekršena zakonska obaveza, koja propisuje da se prilikom izrade budžeta za narednu godinu vode pregovori sa predstavnicima reprezentativnih sindikata o cijeni rada za narednu godinu, što nije urađeno ni 2022., ni 2023. godine. S tim u vezi, u zahtjevu smo tražili povećanje cijene rada za minimalno 20%, što je samo jedan od zahtjeva, ali je i najbrže rješenje koje bi stvorilo početnu osnovu za dalje pregovore.
Drugi, i najvažniji sistemski zahtjev je ukidanje ili revizija trenutnog Zakona o platama, koji ne pruža realnu podjelu po platnim razredima i grupama, što se u praksi odražava kroz stvaranje disbalansa u platama, ali i neadekvatnog vrednovanja pojedinih zanimanja ili obavljanja rada, posebno kada je riječ o noćnim smjenama i dežurstvima. Navedeno je posebno došlo do izražaja sa povećanjem najniže plate. Smatramo da postoji realna potreba da se ovaj zakon unaprijedi, ali po našim tumačenjima najefektivnije bi bilo kreiranje jednog novog zakonskog rješenja.
Treći zahtjev je vezan za povećanje stope doprinosa za zdravstveno osiguranje sa sadašnjih 10,2 na 13,5%, a s ciljem stabilizacije zdravstvenog sistema i povećanja plata zdravstvenim radnicima.
Pored ovih zahtjeva tražili smo i transparentnije trošenje sredstava u zdravstvenim ustanovama, posebno kada je riječ o dodacima na plate, gdje smo tražili provjeru, reviziju i kažnjavanje neodgovornih rukovodilaca. Do sada nismo dobili konkretan odgovor, a vidimo da mnogima ovo pitanje nije jedno od prioritetnih.
Povećanje stope doprinosa za zdravstveno osiguranje na 13,5% je dakle jedan od ključnih zahtjeva Sindikata. Kako će ovo povećanje doprinijeti stabilizaciji zdravstvenog sistema i što bi to konkretno značilo za bolnice i druge zdravstvene ustanove?
Ovo nije novi zahtjev našeg sindikata. Podsjetiću da smo još 2021. i 2022. godine, kada je izmjenama Zakona o doprinosima ova stopa smanjena sa 12,5 na 10,2 reagovali i još tada javno ukazali da će ova mjera dovesti do nestabilnosti u funkcionisanju Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, što je sada i evidentno. Zahtjev nije jedan od onih populističkih, nego je sistemske prirode i sadrži jasne korake, koji će ako budu taksativno sprovedeni dovesti do stabilizacije zdravstvenog sistema, ali i povećanja plata za zdravstvene radnike.
Dakle, zahtjev i elaborat sadržavaju dio koji je vezan za praćenje trendova u okruženju i u suštini vraćanje na onu stopu doprinosa koju smo imali ranije, ali u novim uslovima i sa novim raspodjelama. U današnjim uslovima, sva sofisticirana i savremena terapija, dijagnostika i intervencije se ustanovama plaćaju po starim cjenovnicima, što u okruženju nigdje nije slučaj. Razlog za navedeno je niska stopa doprinosa i manjak novca kojim Fond raspolaže. U prethodnom periodu smo obavili konsultacije sa pojedinim direktorima ustanova, koji su tu podršku i iskazali delegiranjem ovog pitanja na Aktivu direktora, što sada zahtjevu daje značajniju težinu.
Kažete da bi vraćanje te stope doprinosa dovelo do povećanja plata zdravstvenim radnicima. Na koji način bi to bilo realizovano i koliko znači podrška direktora?
Kada laički posmatrate ovaj naš zahtjev rekli bi da je to više novca u Fondu, pa tako i više novca direktorima koji s njim mogu da rade šta hoće. Realizacija zahtjeva je taksativna i ima niz tačaka, gdje je definisano da ta sredstva moraju isključivo biti raspoređena zdravstvenim radnicima, kako bi se spriječio njihov odlazak. Sve drugo bi bilo apsurd. Dakle, ustanove bi adekvatnije vršile naplatu usluga, te bi na osnovu proširenja istih imale više novca da ga usmjere na kritične tačke, a ovdje su to medicinske sestre i ljekari, što bi definisali internim aktima da li kroz Kolektivni ugovor na nivou ustanove ili proširenjem Akta o procjeni rizika na radnom mjestu, mi smo pripremili prijedloge za obe opcije.
Ako hoćete potpuno iskreno, začudila nas je i iznenadila podrška direktora zdravstvenih ustanova upravo ovom zahtjevu, nadam se da podržavaju naš kompletan zahtjev, a ne samo onaj dio da će imati više novca na raspolaganju. Ako dođe do kompletne realizacije zahtjeva napravili smo odličan posao, a ako podrška istom bude isključivo vezana za sve ono negativno na šta smo ranije ukazivali, onda će svima biti jasno ko upravlja našim zdravstvom. Detaljno ćemo ispratiti svaki korak po ovom pitanju, u vremenu koje je pred nama i na vrijeme reagovati.
Sindikat je ranije tražio i kažnjavanje neodgovornih rukovodilaca zdravstvenih ustanova. Na koje konkretne zloupotrebe mislite?
Prije svega na netransparentno trošenje novca i dodjeljivanje raznih beneficija pojedincima, što je posebno vezano za uvećanja, odnosno dodatke na platu, ali i druge kompleksnije zloupotrebe. Na posljednja dva sastanka sa resornim ministrom smo tražili da se izvrši značajna kontrola i da se sve vrati u transparentni okvir, te da se poštuju zakoni i interni akti ustanova. Ali, ponovo se vraćamo na Zakon o platama, koji je rukovodiocima ustanova dao široka ovlašćenja, pa se potvrđuje potreba za ukidanjem istog.
Iako ste već uputili dopise Vladi Republike Srpske i Ministarstvu zdravlja, niste dobili odgovor. Koliko je važno da se pokrene kolektivno pregovaranje, i koje bi posljedice mogle nastati ukoliko vlasti i dalje ignorišu vaše zahtjeve?
Dobili smo poziv za sastanak u Ministarstvu zdravlja koji će se održati sutra. Iskreno, ne očekujemo mnogo, ali u ovim okolnostima i nešto je bolje nego ništa. Potrebno se bar pomjeriti iz mjesta, ali to naravno ne znači da ćemo pristati na neka minimalistička rješenja koja neće riješiti ništa. Naši zahtjevi su jasni, javni i detaljno objašnjeni. Takođe, realizacija jednog ne povlači nerealizaciju drugog. Stvar je potpuno jasna, bez značajnog povećanja plata na bilo koji način i trajnih sistemskih rješenja nećemo ostvariti one efekte navedenih zahtjeva i zadržati stručni kadar koji svakodnevno napušta naše zdravstvene ustanove.
Suočeni smo sa značajnim odlaskom kadra, posebno medicinskih sestara, a vidimo sve više i ljekara. Kako se sve to odražava na funkcionisanje zdravstvene zaštite u Republici Srpskoj?
Već smo dosta puta govorili o ovoj problematici. Došli smo u situaciju da više ne možemo iskompenzovati sve veće migracije medicinskih sestara, a blizu smo da u istoj situaciji budemo i kada je riječ o ljekarima. Više puta smo javno ukazivali da je potrebna hitna reakcija, ali do nje nažalost nije došlo i sada smo, plašim se, u bezizlaznoj situaciji.
Ako govorimo o medicinskim sestrama sve više se priča o unapređenju njihovih kompetencija, registrima, seminarima i edukacijama. Reklo bi se zaista da neko ozbiljno i sistemski misli o njima. Ali, kada se malo vratimo u realnost vidjećemo da ta ista medicinska sestra radi za 1300KM i da za taj novac ne može ostvariti elementarne životne potrebe. Ja često volim reći da sva ova unapređenja i edukacije pravi efekat imaju tek onda kada je osoba, dakle medicinska sestra, zadovoljna svojim primanjima, sve ostalo je zaista vrijeđanje inteligencije medicinskih sestara. One su na rubu egzistencije, a pričamo o tektonskim promjenama u njihovoj edukaciji, cijenjenosti i pozicioniranjem – apsurdno i opet degradirajuće. Migracija je uvijek bilo, ali ovo sada je klasično bježanje iz beznađa, u kome ne vidimo izlaz. Zdravstvena zaštita svakako trpi, a ovaj problem će biti značajno evidentniji u mjesecima koji su pred nama, posebno zbog sve češćeg odlaska ljekara.
Sindikat je najavio mogućnost štrajka kao krajnju mjeru. Koji su ključni uslovi koje morate ispuniti prije nego što dođe do štrajka, i koliko bi štrajk mogao trajati?
Krajnja situacija zahtijeva i krajnju mjeru. Imamo još nekoliko planiranih aktivnosti, prije samog štrajka, ali on je svakako blizu. Nije mi jasno do kada Vlada i ministarstvo misle ignorisati zahtjeve radnika i da li rade ikakve analize o odlasku kadra, komuniciraju li sa direktorima ustanova, imaju li plan da se ova situacija zaustavi?! Ono što vidimo je da imaju propale argumente da je plata u prethodnom periodu povećavana nekoliko puta, da su uvećana izdvajanja za plate u prethodnom periodu i to duplo. Evo, uvažavamo i takve argumente. Zašto onda radnici bježe iz naših zdravstvenih ustanova, jer je odlazak previše blaga riječ? Kako, ako su plate adekvatne, ako su izdvajanja veća? Znači, neko ne govori istinu. A evo ja ću je reći: plata nije ni blizu dovoljna za posao koji radnici obavljaju i apsolutno nije dovoljna da se kadar zadrži u našem sistemu. Ako to nekome nije jasno, onda se ne nalazi na pravom mjestu u sistemu odlučivanja.
Štrajk jeste opcija, sindikalne organizacije koje djeluju u sastavu našeg sindikata imaju pripremljene odluke i plan realizacije. Kada ga organizovati, ako ne sada.
Kakvu podršku očekujete od drugih sindikata i zdravstvenih radnika u RS? Da li ste u kontaktu sa kolegama iz drugih sektora?
Od drugih sindikata ne očekujemo ništa, ali od radnika očekujemo značajnu podršku. Ona će sigurno i biti takva, ali treba uzeti u obzir i stavove rukovodilaca ustanova, moguće pritiske i slično, a i sam Zakon o štrajku je svu odgovornost usmjerio ka sindikatima, dovoljan je minimalni propust da nas optuže za kršenje istog. Ali, bez obzira na sve, spremni smo i na taj rizik, jer izlaza više nemamo. Naravno, ne pristupamo ničemu, pa ni ovome amaterski, tu je i organizacija minimalnog procesa rada i primarna briga o našim pacijentima, koje nikada ne smijemo dovesti u situaciju da trpe. Što se tiče šire podrške, u sklopu naše grane i sektora, ali i drugih sektora, obavljamo konsultacije, što će se nastaviti i u narednom periodu.
Ukoliko štrajk ne bude doveo do željenih promjena, koje sljedeće mjere Sindikat planira preduzeti da zaštiti prava radnika i stabilizuje zdravstveni sistem?
Ovo što sam ranije govorio je vezano za štrajk upozorenja kod poslodavca, koji je vezan za pojedinačne ustanove, a naredni korak je generalni štrajk radnika u zdravstvu. Takođe, u pripremi smo Zahtjeva za kolektivni odlazak zdravstvenih radnika iz Republike Srpske koji ćemo, sa potpisima radnika uputiti nadležnima. Možda im se tada upali lampica da reaguju. Ponovo se nadamo da nas neće dovesti u ovu situaciju i da će do kraja godine nadležne institucije reagovati, ali po svim sadašnjim pokazateljima ovo će izgleda biti jedina opcija.