Osjećaj odgovornosti i želja da pomogne mlađim kolegama bili su motiv da Risto Bozalo, student treće godine Mašinskog fakulteta UIS i vanredni student druge godine Matematike i Fizike UIS, u decembru prošle godine pokrene svoj YouTube kanal i besplatno držao časove matematike.
Na taj način je svojim kolegama želio omogućiti da se, u vrijeme pandemije i ograničenog kretanja, što bolje pripreme za ispite koji su ih čekali.
Sada je Risto otišao i korak dalje, osnovao je Prvu školu matematike u Istočnom Sarajevu za osnovce i srednjoškolce.
Smatra da je ovaj potez neophodan i inovativan, ali i višestruko društveno koristan.
Ovakve škole su, naglašava, potrebne i u drugim bh. gradovima, jer matematika se mora učiti stalno, a ne da roditelji šalju djecu na instrukcije dva dana pred kontrolni.
“Na ideju da pokrenem školu matematike došao sam jer u svakoj pori našeg društva vlada dekadenca, propast, pogoršanje. Oportunisti, poltroni, mediokriteti su ti koji vode ovo društvo i ako hoćemo da se to zaustaviti, moramo se lično angažovati, što više nas, kako bi mladim ljudima, školarcima ponudiiti nešto bolje, a obrazovanje je za svakog čovjeka ključno. Takođe želio sam pokazati i da matematika nije bauk, ako se uči na zanimljiv način”, priča za BUKU Bozalo čija će škola u potpunosti pratiti školsko gradivo.
Dodaje da previše učitelja i profesora djecu uče da su matematika "brojevi", iako je matematika filozofija- kreće od same dedukcije naučnika koji želi dokazati zakone prirode.
"Na časovima nema postavljanja pitanja, već djeca sve rečeno trebaju primiti kao aksiom, što je poražavajuće. I onda je na sve to došla pandemija, online nastava i skraćeni časovi, što je dodatno “unazadilo” cijeli proces obrazovanja”, kaže Bozalo.
Interesovalo nas je i Ristino razmišljanje o odlascima sa ovih prostora, posebno mladih, obrazovanih ljudi. Pitali smo ga i da li smatra da država i nadležne institucije mogu i moraju uradi više za mlade i pametne ljude, kako bi odlučili ostati ovdje ili se bar vratiti nakon usavršavanja.
Misli da je velika šteta što naši ljudi svakodnevno odlaze, ali ih i razumije, jer svako od njih želi da obezbijedi bolju budućnost za sebe i svoju porodicu. Takođe, smatra da nadležne institucije i donosioci odluka mogu mnogo toga učiniti kako za kvalitenije obrazovanje, tako i za zaustavljanje odlaska, ali ne žele, jer ovakvo stanje njima odgovara.
Na pitanje da li i sam razmišlja o odlasku ovaj mladi čovjek otvoreno kaže: “Ako moja škola zaživi i ako nađem adekvatno zaposlenje ostaću, ali da se zna ne učlanjujem se ni u jednu političku stranku. Moj put je nauka”.
Iskreno se nadamo da će, kako zbog Riste, tako i zbog mnogih mladih ljudi koji još uvijek nisu otišli, institucije promijeniti tragičan odnos prema našem najvećem potencijalu.
Jer pored toga što neshvatljivo lako gubimo talente i naučnike, gubimo ujedno i ljude koji bi mogli doprinijeti obnovi društva i države.