Gdine Blagovčaninu, odluka PIC-a od utorka u vezi sa referendumom u RS bila je, čini sve samo ne jasan stav. Ima li međunardna zajednica ikakve mehanizme djelovanja u vezi sa domaćim političarima u BIH?
Sjednica PIC je samo potvrdila ono što je već odavno postalo očigledno. Ovakav format djelovanja međunarodne zajednice u BiH mora biti okočan, jer je odavno već postao kontraproduktivan i čak štetan za zemlju. U BiH kao zemlji čije je strateško opredijeljenje članstvo u EU i NATO, ne trebaju poligoni za prelamanje i sukobljavanje interesa velikih sila. Sa druge strane nije normalna situacija da BiH čeka prihvatanje kandidature od strane EU, a da institucije PIC i OHR još uvijek postoje. One kao takve izazivaju dodatne polarizacije i unutar same BiH i zapravo su dio problema a nikako rješenja. BiH je očigledno potrebna druga vrsta angažmana međunarodne zajednice koji bi bio usmjeren na direktniju podršku reformama u oblasti vladavine prava.
Ono što jesu u PIC-u primjetili, to je zapaljiva retorika na svim stranama, i stvarno se čini da nikad pred neke izbore nije bilo gore? Griješim li?
Sve izborne kampanje su sa sobom nosile zapaljivu retoriku. Mislim da je to u dobroj mjeri i dogovorena taktika svih strana u BiH. Jer u situaciji povišenih tenzija i kriza ne dolaze na dnevni red pitanja ekonomije, borbe protiv korupcije, zapošljavanja i svih onih drugih pitanja od životne važnosti za građane. Političke partije su naučile tu lekciju jako dobro i to će naprosto biti tako dok građani ne budu to sankcionisali na izborima.
Referendum u RS, predizborna tema, ili probni balon, test za buduće referendume?
Ovaj referendum je teško drugačije posmatrati osim kao dio predizbornog folklora. Sam tajming nedvosmisleno upućuje na to. Vlada RS u pismu ambasadorima zemalja članica je zapravo u najvećoj mjeri relativizovala ulogu referenduma navodeći da će on biti isključivo informativnog karaktera, a u okviru procesa provođenja odluke Ustavnog suda. U svakom slučaju mislim da nije konstruktivno otvarati prostor za pitanja koja izazivaju nove podjele i destabilizaciju stanja u zemlji, a vidjeli smo da je upravo oko referenduma bilo jako puno teških riječi, čak i govora mržnje i prijetnji.
Dokle je spreman ići Milorad Dodik kada je riječ o njegovom političkom djelovanju?
Dodik kao i drugi lideri u BiH imaju prevashodni cilj održavanja statusa quo. Ni njemu kao ni ostalim liderima ne odgovara ni destabilizacija, ali ni snažan iskorak na provođenju reformi. Takvi razvoji događaja značili bi da im stvari izmiču kontroli i da ugrožavaju stečene pozicije moći. Vidjeli smo da se uprkos svim razlikama, relativno lako postigao dogovor oko aranžmana sa MMF, jer je to zapravo glavno pitanje u BiH i ključna pretpostavka održavanja postojećih odnosa u zemlji. I to je i ključni dokaz u prilog tezi da je status quo zajednički interes političkih elita u zemlji.
Opet na drugu stranu, čini se kako on jedini ima neku političku agendu a da svi ostali poprilično loše statiraju, prvenstveno imam na misli opoziciju u RS, je li to tako?
Pozicija i opozicija su vrlo relativni pojmovi u BiH. Svako je negdje pozicija, negdje opozicija, što je paradoks političkog sistema u zemlji. To zapravo znači da niko nije odgovoran ni za šta. U svakom slučaju čini se da u kontinuitetu nemamo formulisane politike koje bi bile alternativa postojećem stanju. U javnom diskursu izostaju najvažnija pitanja za život građana, kao što su pitanja rješavanja nezaposlenosti, reformi zdravstvenog i penzionog sistema, obrazovanja. Prosto je nevjerovatno da ta pitanja u ovakvo katastrofalnoj ekonomskoj situaciji nisu u fokusu pažnje. Zato onda i ne iznenađuje činjenica da se svih ovih godina dešava egzodus masovnih razmjera mladih ljudi koji odlaze iz BiH u potrazi za poslom i prilikama za normalnim životom.
U petak počinje zvanično predizborna kampanja, hoće li se iko baviti lokalnim temama?
Vidimo zapravo kroz podizanje političkih tenzija, da je kampanja uveliko počela, i da bez obzira što su u pitanju lokalni izbori dominiraju neke druge teme. Mislim da će se to nastaviti i u periodu zvanične izborne kampanje i da će pitanja od životne važnosti za građane koja su upravo na lokalu izostati. Naravno ne treba ekskulpirati ni građane od takvog stanja. Da bi političke stranke nudile konkretne i sadržajne programe mora postojati i odgovarajuća tražnja na strani građana.
Kompletna situacija na Balkanu a posebno odnosi Srbije i Hrvatske nikad nisu bili ovako loši. Šta se to dešava?
Odnosi u regionu odavno nisu bili lošiji. To je naravno isključivo na štetu svih strana i zapravo pokazuje da mi devedesete nismo još uvijek ostavili iza sebe. Dakle na sceni je politika kao nastavak rata drugim sredstvima. Očigledno će još dosta vremena biti potrebno za uspostavljanje regionalne saradnje i pune stabilnosti. Političke elite u cijelom regionu očigledno ne pokazuju želju za prepoznavanjem zajedničkog interesa, već ne biraju sredstva da zarad uskih interesa učvrščivanja pozicija podižu tenzije i izazivaju konflikte. Sa druge strane ni širi kontekst nam kao regionu nikako ne ide u prilog, teška kriza koja pogađa EU, izbjeglička kriza, jačanje autoritarnih tendencija i desnice širom Evrope.
Šta možemo očekivati u narednom periodu, barem kada je u pitanju BiH?
Teško da se mogu očekivati nekakve veće promjene, posebni imajući u vidu primarni interes politički elita za održavanjem statusa quo. Sa druge strane dinamika događaja u širem okruženju ne ide u prilog BiH. EU suočena sa unutrašnjim problemima bitno manje pažnje posvećuje procesu proširenja. Nestabilna situacija u regionu će se svakako reflektovati i na unutrašnje prilike u zemlji. Sve to zapravo neće poztivno i uticati na provođenje reformi u zemlji koje bi uticale na poboljšanje kvaliteta života građana.
>Razgovarao Elvir Padalović