Da li se olakšalo poslovanje privredi i poboljšao status
radnicima u posljednjih godinu. Koliko je za privredu i građane učinila državna
vlast? Zbog čega nam pada izvoz? Koliko svojom retorikom i djelovanjem
političari odmažu privredi i koliko nanose ekonomske štete državi? Dokle smo
došli s energetskom tranzicijom i da li će nam privreda biti konkurentna od
2026. godine kada se počne plaćati porez na CO2?
O svim ovim aktuelnim temama za Buku je govorila Snježana
Kopruner, potpredsjednica Upravnog odbora Udruženja poslodavaca Federacije
BiH.
Prošla je godina rada aktuelne Vlade FBiH, jeste li
zadovoljni njihovim radom?
– Mi u privredi ne osjetimo nikakve razlike. Nama
izvoznicima su posebno važni zakoni za obnovljive izvore energije. Šta su
napravili? Ja nisam čula da su doneseni podzakonski akti za to. Što se tiče
doprinosa i troškova rada, nije se napravilo ništa. Prethodna vlada nije
napravila ništa za osam godina, ne znam je li sada jedna godina dovoljna da se
napravi što ovi nisu za toliko vremena. Ali, problem je što ja ne vidim naznaku
da će se nešto promijeniti.
Sindikat metalaca FBiH traži povećanje satnice, a kažu da
Udruženje poslodavaca odbija razgovarati o ovoj temi. Zašto?
– Mi smo spremni povećati plate radnicima, ali da Vlada
smanji doprinose. Vlada konačno nešto treba napraviti da se smanje tolika
davanja od privrede. Fiskalni zakoni bi se trebali usvojiti da bi mogli
povećavati plate. Ja ne vjerujem da je interes Sindikata da firme u kojima rade
propadnu i da ljudi ostaju bez posla. Dakle, ne mogu ni oni firme tjerati na
povećanje. Možete misliti šta se dešava sa kožarskom i tekstilnom industrijom,
da li oni mogu povećati plate, gdje su i danas nekonkurentni i ostaju bez posla.
U Travniku mnogi ostaju bez posla. Treba pogledati koliko se radnih mjesta u
kožarskoj i tekstilnoj industriji ugasilo u zadnjih godinu dana.
Uzalud energetski zakoni kad se ne primjenjuju
S druge strane potrebno je olakšati i uvoz radne snage. Nama
jeste cilj da zaposlimo sve domaće radnike, ali kada nema domaćih šta ćemo
onda? Moraš imati mogućnost da možeš nastaviti privrednu djelatnost. Hrvatska
ove godine treba preko 240.000 stranih radnika uvesti. U Federaciji je to
gotovo nemoguće. Neki privrednici to rješavaju preko Republike Srpske.
Osim reforme fiskalnih zakona, čime bi se još trebale
hitno pozabaviti federalne vlasti?
– Mi u Federaciji imamo veliki problem i s trgovanjem
emisijama CO2. Po tom pitanju nije napravljeno apsolutno ništa. A 2026. godine
bi trebali početi plaćati porez na CO2 zbog Elektroprivrede BiH čija energija
nastaje na prljav način. Budući da ovdje nije regulirana ta trgovina emisijom
CO2, naši kupci trebaju plaćati porez na CO2. Imate slučajeva gdje će vam taj
porez biti veći od cijene proizvoda. Vi tu više nikako nećete biti konkurentni.
Mi momentalno gubimo na konkurentnosti. Dakle, to je za manje od dvije godine.
Kada bi uveli taj ETS, odnosno trgovinu emisijama CO2, taj novac bi ostajao u
Bosni i Hercegovini iz čega bi se mogli finansirati projekti zelene energije.
Eh, šta mi sada radimo da bi se snašli? Mi stavljamo solarne panele kako bi nam
cijena električne energije koju kupujemo bila što niža, i da bi imali što manje
te prljave energije u ukupnom energetskom bilansu. Dakle, mi moramo ili sami
graditi vjetroelektrane ili graditi solarne panele. Ja ne vidim da iko ovdje
ima strategiju razvoja elektroenergetskog sustava, jer ta priča o CO2 nije od
jučer. O tome se priča već 20 godina. Mi ćemo trebati za nekoliko godina
pogasiti sve termoelektrane i rudnike.
Ali, Vlada FBiH se hvali da su energetski zakoni usvojeni
prošle godine. Mogu li se primjenjivati?
– Ali nisu donijeli podzakonske akte. Ako oni donesu zakone,
a ja ga ne mogu primjenjivati, recite vi meni, šta ću ja onda s tim zakonima?
Mi svoj višak energije još ne možemo prebacivati u mrežu. Mi moramo
isključivati naše solare da ne bi plaćali kazne Elektroprivredi. Dakle, ovdje
se samo priča i dobro se priča, ali nema koraka naprijed. Nema nikakvog razloga
da se ti zakoni ne završe do kraja. Sada ćemo preko ljeta imati viškove
energije, i umjesto da nam omoguće da taj višak energije puštamo u mrežu, njih
to uopće nije briga. Vlast mora omogućiti privredi i radnicima da rade i žive
ovdje.
Šta mislite zbog čega ovo sve sporo ide?
– Nakon vladavine jedne strukture dugo godina, mislim da je
teško promijeniti onaj sustav koji se ne mijenja, a koji je navikao na te stare
strukture. Niti jednoj novoj vladi koja dođe bilo gdje nije lako promijeniti
to, jer nijedna politika ne može promijeniti te činovnike ispod tih smjenjivih
ministara. Imate službenike koji više koče nego što rade. Nije lako promijeniti
nešto gdje imate otpor u struktura vlasti. Tako je u svim zemljama. Državne
činovnike ne možete promijeniti, možete ministre. A nas usporavaju državni
službenici koji nemaju ni znanja ni morala. Samo je malo potrebno volje i
želje, da se poprave stvari i da običnom čovjeku bude bolje. Mi smo na ovom
našem projektu u Rami vidjeli koliko bi se ljudi vratilo nazad samo da imaju
otvorena radna mjesta i da mogu živjeti ovdje. Nije ni vani sve dobro, tamo ste
uvijek građanin trećeg reda.
Kada je riječ o učinku državne vlasti, je li dovoljno to
što je Parlament BiH pomjerio prag za ulazak u PDV sistem, i šta se još moralo
uraditi?
– To što su uradili, malo se olakšalo ovim manjim
privrednicima. Kada je riječ o PDV-u, u nekim elementima nedostaje usklađenosti
s tom evropskom praksom provođenja Zakona o PDV-u. Pogotovo tu imamo problema
mi izvoznici. Kada je riječ o pomjeranju roka za plaćanje PDV-a to bi pomoglo
ovim malim i srednjim poduzećima. Tih 20 dana više za plaćanje PDV-a njima za
likvidnost znači puno. Za takva poduzeća bi to bilo pametno. Svakako bi PDV
platio, ali bi imao novac s kojim može baratati. Generalno gledajući Zakon o
PDV-u, mislim da bi trebalo uvesti više stopa, smanjiti stopu na osnovne
potrepštine i potrepštine za djecu, da se malo ta demografska situacija
potpomogne.
Posljednjih mjeseci, izvoz iz BiH je u značajnom padu,
zbog čega i je li to osjetila i metalska industrija?
– To je zbog pada konkurentnosti. Nama pada konkurentnost.
Mislim da se pad izvoza uglavnom odnosi na kožarsku i tekstilnu industriju, kao
i na drvnu. Mi u metalu, zasad, nemamo pad, što ne znači da ga nećemo imati. Mi
smo napravili jednu stratešku stvar, i kod naših kupaca u Evropi smo A
dobavljač. To znači da mi zadnji otpadamo u lancu. Dakle, kada pada promet u
evropskim zemljama, B i C dobavljači ostaju bez ugovora, ali A dobavljača
tretira kao vlastitu proizvodnju i ne ostavlja ga bez ugovora. To je za nas
dobro, ali nikad se ne zna gdje je granica.
Kako ste uspjeli izbjeći krizu?
– Mi nismo dobavljač samo jednoj vrsti industrije, kao što
su neki npr. automobilskoj industriji ili nekoj drugoj. Mi smo strateški radili
na smanjenju rizika, tako da različitim branšama isporučujemo. Mi imamo kod
nekih branši i do 30 posto pad u ovoj godini, u odnosu na proteklu. Ali, imamo
kod drugih rast koji je veći. Taj rast u drugim branšama nam služi da možemo
izbalansirati, tako da nemamo pad, već imamo čak rast izvoza.
Radi li vlast na popravljanju ambijenta za poslovanje u
BiH, i koliko privredi i ekonomiji odmaže ova retorika u kojoj se često
spominju otcjepljenja?
– To je strašno. Mi smo danas u našoj kompaniji imali goste
iz Leipziga. One vijesti koje oni čuju, oni tamo čuju kao da će ovdje sutra
rat. Eh pogledajte kako se to odražava na privredu i ekonomiju u zemlji. Što
vam je zemlja iz koje dolazite s većim rizikom, to vam je cijena na evropskom
tržištu manja. Taj rizik nam prave jedino političari i time nam obaraju
konkurentnost na svjetskom tržištu. Nama bi bilo najbolje da političari šute i
da ništa ne govore. Dakle, najbolje da šute i da niko ne zna za sve te njihove
gluposti i izmišljanja. Kod naših partnera, gdje god oni bili, u Republici
Srpskoj, Federaciji BiH, Srbiji, Hrvatskoj, je fantastična suradnja. Kod
poslovnih ljudi vi nemate ni trunke nacionalne mržnje. Mi imamo odličnu
saradnju između Travnika i Rame. Ljudi iz Travnika su izgradili tvornicu
ljudima u Rami i ovdje educiraju te ljude i nema nikakvih problema.
Političari se prodaju kao vjernici
Ja ne znam šta ima u glavi kod tih pojedinih političara.
Najgore od svega što se oni narodu prodaju kao neki vjernici, a da iko od njih
poznaje svoju vjeru, nikada ne bi radio takve stvari. Mi moramo ići naprijed,
ali političari nas vraćaju nazad, u mržnju. Mi moramo promijeniti teme. Fokus
nam treba biti na privrednim i ljudskim temama. Toliko ima divnih priča u Bosni
i Hercegovini. Toliko je ljudi koji rade na pomoći drugima za koje niko ne zna.
Vidite li kakav posao radi organizacija Pomozi.ba. Mnogi kažu blago onome ko ne
gleda dnevnik. Međutim, tu se vraćamo na utjecaj uređivačkih politika. Moraju
li u dnevniku prva vijest biti Dodik, Čović i Izetbegović?
Šta vidite kao najveći problem u BiH?
– Strahota je na šta nam univerziteti liče. Mi smo školstvo
sveli na nulu. Jedno društvo koje nema razvijeno školstvo, nema budućnost. Mi
smo našu djecu i mlade ljude zapostavili. Na pojedinim smjerovima u Zenici ima
više profesora nego studenata. Puštaju
ih bez ikakvog znanja samo da bi zadržali radna mjesta. Ne samo u Zenici, već i
u drugim gradovima. A privatnih fakulteta imate kao u priči. Ako vidite kakvo
nam je školstvo za inžinjerske djelatnosti, za mašinstvo, možete onda misliti
kakva je katastrofa u medicini. Dugoročno je obrazovanje najvažnije.
Uništavanje obrazovanja je uništavanje vlastitog naroda i tu nema diskusije.