Kao svakodnevni komentator dešavanja u BiH, kako biste ocijenili 2009. godinu?
Ova godina je bila zahtjevna i teška, međutim negdje me tješi činjenica da sva očekivanja i prognoze govore da će 2010. biti još teža godina. Ovo je bila godina u kojoj je Bosna i Hercegovina stagnirala u svakom pogledu, navešću primjer da su svi naši susjedi oslobođeni viznog režima i da građani ovih zemalja mogu nesmetano ići van granica što nije slučaj sa Bosnom i Hercegovinom tako da smo ostali getoizirani. Jedini krivac i jedina adresa kojoj se trebaju građani ove zemlje obratiti jesu političke elite koje nisu ništa uradile a za to vrijeme su bile jako dobro plaćene. Inače ako svodimo one račune i razmišljamo šta bismo izdvojili kao pozitivan događaj u protekloj nisam u stanju i pored silnih prebiranja da ga nađem.A kad nađem negativne događaje koji su dominirali onda se automatski takvi ljudi kao ja proglase za one koji šalju lažnu sliku o Republici Srpskoj, ljude koji pokušavaju srušiti Republiku Srpsku, domaći izdajnici i strani plaćenici što je još jedna potvrda da se ova zemlja nalazi u zastoju demokratizacije.
Političari iz pozicije tvrde kako nikad nije bilo bolje, opozicija da nikad nije bilo gore, kako je uopšte moguće realno sagledati politički okvir u kojem se nalazimo?
Takav okvir može sagledati onaj građanin koji je samosvjstan i politički osviješćen. Nažalost, naši građani nisu niti jedno niti drugo.Mi vučemo političko kulturno naslijeđe u kojem smo naučili da budemo dobri podanici, da se identifikujemo sa onim koji su na vlasti, da stvaramo kult vođe a ne da se kritički odnosimo prema dešavanjima te da ih komentarišemo.Moj je utisak da jedan sloj ljudi u BiH živi sjajno. To je manjina koja je stvorila jedan autistični svijet. Iz njihove prespektive, kad posmatraju stvari onda je utisak da se u BiH živi sjajno. Međutim, statistički podaci govore da je svaki četvrti peti čovjek koji živi u ovoj zemlji na ivici siromaštva. Mislim da je to dovoljan pokazatelj. Kad govorimo o osviješćenosti većina građana, i unatoč tim lošim uslovima života, kaže da im je dobro, i vjerovatno će glasati uvijek za one iste, koji su napravili ovu vrstu ambijenta, ne samo političkog, već i ekonomsko-socijalnog.
Kako ocijenjujete političko djelovanje opozicije, kako se ona ponašala u 2009. godini?
Bojim se da se ona nije konsolidovala i da to tek sada pokušava. Ono što je bilo dobro za opoziciju jeste prelazak PDP-a bez obzira na sve moguće kritike zbog učestvovanja na vlasti ove političke partije mislim da je kvalitet opozicije u RS dobio dosta veliki pomak. Opozicija je ojačana. Ono što je važno jeste da opozicija ne pretvori svoje političko djelovanje u jurnjavu za Dodikom i vladajućom partijom već da zaista napravi konkretne programe, koji će biti razumljivi za građane. Ono što se pokazuje jeste poboljšanje djelovanja opozicije u zadnjih nekoliko mjeseci i činjenica da su postali svjesni da samo kao udruženi mogu napraviti neku vrstu pandana vladajućoj strukturi i u tom pravcu treba ići njihovo djelovanje. Djelovanje opozicije, koja je bila razbijena, nekonsolidovana, svaka stranka opterećena, mislim prije svega na SDS, svojim unutarstranačkim previranjima i sukobima, se na neki način, sad kako idu izbori, konsoliduje i stvara neki blok koji bi mogao, koliko-toliko, napraviti protivtežu vladajućem bloku.
Šta možemo očekivati slijedeće godine, najavljeno je da će ekonomski biti još gora?
Mislim da će biti lošija od 2009. godine iz prostog razloga što svi znamo da kad su izbori život kao da stane. Sve će biti u znaku predizborne kampanje, već je trasiran njen put, opet će se lomiti koplja oko nacionalnog, opet će to biti jedna vrsta nacionalne homogenizacije jer očito političke partije na ovim prostorim smatraju da je to jedino polje koje interesuje građane, i na koje mogu dobiti izbore.S druge strane se to može tumačiti i nedostatkom vizija, adekvatnih rješenja za krucijalna ekonomska i socijalna pitanja. Neke velike iskorake u političkom smislu ne možemo očekivati. Bićemo taoci predizborne kampanje koja će nas bombardovati po tom, očito, suštinskim pitanjem za građane oe zemlje a to je nacionalno pitanje.
U tom smislu, šta poručiti građanima ove zemlje?
Ono što se ne može poručiti jesu neki optimistični tonovi, naravno da ne želim biti neko ko ruši tu dobru sliku koja se stvara, da li utemeljeno ili ne, ali zaista mislim da će ona kriza koja je svijet zahvatila ranije biti još teža i puno izraženija u 2010. Mislim da će se većina građana suočiti sa teškom ekonomskom i socijalnom situacijom. Biće tu još otpuštanja radnika, dakle jedna loša slika , jedan loš životni ambijent u kojem će tek pred početak izbora vlasti napraviti nekoliko projekata kojima će pokušati da građanima zamažu oči, što se dešava od izbora do izbora.