Slavo Kukić za Buku: Izbornu krađu su
etnokabadahije dovele do savršenstva
Sociolog Slavo Kukić u intervjuu za
Buku je govorio o najaktuelnijim temama. Razgovarali smo o pregovorima za
formiranje vlasti, o razlozima zbog kojih su vlastodršci usporavali put Bosne i
Hercegovine ka Evropskoj uniji. Profesor je iznio i svoje stavove po pitanju
odnosa SDS-a, PDP-a, Vukanovićeve Za pravdu i red i Pokreta za državu spram odabira
delegata za državni Dom naroda. Između ostalog, profesor smatra da SDS, PDP i
Za pravdu i red sebi prisvajaju ekskluzivitet opozicije u Narodnoj skupštini
Republike Srpske. Objasnio je i zašto smatra da će HDZ opet izabrati SDA za
partnera a na Osmorku, te zašto je uvjeren da će BiH dobiti kandidatski status
za članstvo u evropskoj zajednici država.
Profesore Kukiću, kako Vam djeluju
razgovori Osmorke i HDZ-a koji se odvijaju posljednjih dana, čini se da obje
strane zrače optimizmom i da se uopšte ne govori o nekim stvarima o kojima ove
političke grupacije imaju različite stavove?
– Zbog Bosne i Hercegovine i njezinih
građana bi bilo dobro da SDA, nakon svih poslijeratnih godina, konačno završi u
opoziciji. Bojim se, međutim, zaludu optimizam kojeg emitiraju stranke Osmorke,
da se to neće i dogoditi. A dvije su grupe razloga tome.
Prvo, izvjesno je da je palica
poslijeizbornih pregovora u Čovićevim rukama. I da on njima, mogućim partnerima
u vlasti, šalje određene poruke, ali i ispostavlja zahtjeve. Kad je u pitanju
SDA poruka je jasna – da HDZ može i bez SDA, i da im je krajnje vrijeme da
razmisle jesu li, kako bi ostali u sedlu vlasti, spremni udovoljiti zahtjevima
koje im je Čović već davno ispostavio i u vezi s ustavnim i u vezi s promjenama
Izbornog zakona. Što se, pak, Osmorke tiče, zahtjevi su još problematičniji.
Osim promjena Ustava i Izbornog zakona koji, objektivno, BiH udaljavaju od
sistema evropskih vrijednosti, tu je, svakako, i zahtjev koji se tiče
kadrovskog popunjavanja pozicija u vlasti i državnim agencijama, upravljanja
javnim poduzećima i slično – a u vezi s kojim HDZ inzistira na tome da mu
pripada isključivo pravo na popunjavanje svih tzv. hrvatskih pozicija.
Većem dijelu Osmorke, pretpostavljam,
u tim zahtjevima nema ničeg neprirodnog. Nisam, međutim, siguran da na te
zahtjeve mogu pristati i stranke građanske provenijencije – SDP i Naša stranka
prije svega, sutra i, priključi li se toj grupaciji, i DF također. Jer,
pristankom na te zahtjeve, u vezi s nacionalnim kvotama posebice, bi poslale
poruku da su prihvatile poziciju bošnjačkih partija što im, uostalom,
svakodnevno i HDZ i SNSD spočitavaju. A time bi definitivno iskopale grob svome
vlastitom postojanju, ali i uništile svaki smisao postojanja građanskih
političkih partija uopće. S druge strane, SDA je spremna udovoljit ucjenama
Čovića i HDZ-a. A i, ruku na srce, prirodni je partner i HDZ-u i SNSD-u.
Zašto?
– Zato što su oni zajedno najsigurniji ako vlast čine
jedni s drugima. Zašto? Zato što su svi zajedno, njihovi stranački vrhovi
posebice, do guše u kriminalu i korupciji. I što ih jedino status quo osigurava
od mogućih pravnih progona u uvjetima zaživljavanja pravne države. A takvu
mogućnost ne otvara samo trio koji je obilježio zadnja desetljeća vladanja
Bosnom i Hercegovinom. Osmorka nije garancija ni SDA-u ni HDZ-u. I zašto bi,
onda, vlast pravili s njom? Dakle, navijam za eliminaciju SDA iz vlasti ali
sumnjam da će se to i dogoditi.
Svjedoci smo koji su sve zakoni
blokirani u Parlamentu BiH zbog činjenice da je SNSD prethodne četiri godine
imao 4 delegata u Klubu Srba Doma naroda PSBiH. Jesu li važnosti ovoga pitanja
svjesni i u opoziciji u Republici Srpskoj ali i u Pokretu za državu?
– Naravno da jesu. No, to još uvijek
ne znači da SNSD, iako ga se u tome može spriječiti, i slijedeće četiri godine
neće imati četiri delegata u Domu naroda državnog parlamenta. Zašto? Dvije su
grupe razloga.
Prvo, grupacija SDS-PDP-Vukanovićeva
Za pravdu i red, očito, smatraju da su oni jedini oponenti Dodiku i da svi
ostali trebaju gurati u njihova kola kako bi mu se moć, koliko god je moguće,
reducirala. Drugim riječima, smatraju i da je obaveza Pokreta za državu glasati
za njihove kandidate za delegate u Domu naroda državnoga parlamenta.
S druge strane, Pokret za državu je
jasno dao do znanja da ima vlastiti identitet i vlastite političke interese, i
da nije spreman funkcionirati kao prirepak trojke koja sebi prisvaja
ekskluzivitet oporbe u Narodnoj skupštini RS-a. I sukladno tome je ponudio
rješenje kako onemogućiti Dodika da ima 4 delegata u državnom Domu naroda –
jednog delegata dajte vi, jednog ćemo dati mi i nastupamo zajednički kako bi
oni i dobili zeleno svjetlo. A da misle ozbiljno svjedoči i podatak da su već
istakli svoju dvojicu ljudi kao kandidate za delegate u državnom Domu naroda.
Siguran sam da su u svome
opredjeljenju na pravom putu i da neće popustiti pred pritiscima i
kvalifikacijama tipa, ili će te glasati za nas ili time dokazujete da ste i
antidržavni i antisrpski. No, nisam siguran da su na dobivenu ponudu spremni
pozitivno odgovoriti i iz trojke SDS-PDP-Pravda i red. Naprotiv, bojim se da će
radije prepustiti četvrtu poziciju Dodiku nego diobom dvije pozicije s Pokretom
za državu spriječiti Dodika da blokira državu kako ju je blokirao i prethodne
četiri godine.
Državni ministar Vojin Mitrović kaže
da je ostavku podnio Miloradu Dodiku, ali ne i predsjedavajućem Vijeća
ministara, kako to Zakon nalaže. Šta u SNSD-u sada izigravaju kada su zajedno s
HDZ-om mjesecima odbijali usvojiti zakon o sukobu interesa usklađen s evropskim
principima?
– Prvo, Mitrovićevo ponašanje je samo
dio ukupnog koncepta kojeg gura Dodik – da je Republika Srpska država i da se
računi polažu njezinim institucijama, ne i institucijama BiH. Uostalom, to isto
je učinila i gospođa Cvijanović polažući zakletvu u Narodnoj skupštini.
S druge strane, priča o zakonu je
floskula koja se koristi kada vam odgovara. A koliko je nacionalistima do
zakona mogli smo se nagledati sve ove godine, pa i kad je Zakon o sukobu
interesa po srijedi. Hoću reći, kad im odgovara pozvat će se na zakon, kad im
ne odgovara optužit će cijeli svijet da je takve zakone, koji su protiv njih i
njihova naroda, nametnuo.
Predsjednik SNSD-a najavio je da će
se u Narodnoj skupštini usvojiti zakoni kojim će se kleveta uvrstiti u Krivični
zakon, a pod izgovorom da to predstavlja borbu protiv lažnih vijesti. Koliko
kriminalizacija klevete može biti kobna za društvo ako uzmemo u obzir da će
doći do gušenja slobode govora, medija i nevladinih organizacija?
– Najave tog tipa su krajnje
upozoravajuće. Jer, one u sebi nose opasnost od uvođenja verbalnog delikta
kojim se želi ugušiti svaki kritički odnos, kamo li javno suprotstavljanje
režimu. To je, uostalom, praksa koja se dade sresti u Srbiji nakon dolaska na
vlast Aleksandra Vučića, a Dodik je, kako bi sačuvao svoju neupitnost, želi
aktivirati i na prostoru Republike Srpske. Hoće li se to dogoditi? Ne znam. No,
siguran sam da će u tom slučaju za svojim ovlastima morati posegnuti i visoki
predstavnik kako bi zaštitio BiH i kao državu i kao društvo. Ako se, pak, to ne
bi dogodilo, Dodik bi izvjesno napravio još jedan korak prema onome čime već
godinama prijeti, pa i nakon njegove inauguracije na poziciju predsjednika
Republike Srpske – prema pokušaju disolucije BiH i uspostavljanju Republike
Srpske kao zasebnog subjekta međunarodnog prava, dakle zasebne države.
Predsjednik HDZ-a BiH često ponavlja
kako nemamo pravne države. Ko je, profesore, odgovoran za to?
–
Vi i ja sigurno nismo. Odgovorni su, hoću reći, oni kojima su u rukama
poluge upravljanja ovom državom, u konkretnom slučaju stranke koje su
desetljećima na vlasti. Trojka, dakle, HDZ-SNSD-SDA. Zašto? Da bi imali pravnu
državu s evropskim pravnim i vrijednosnim postavkama, nužne su dvije
pretpostavke – zakoni i institucije koje te zakone provode. A mi nemamo ni
jedno ni drugo.
U prethodne četiri godine, recimo,
državni parlament nije usvojio ni deset sistemskih zakona iako evropski put
podrazumijeva da se desetine zakona usvajaju gotovo pa mjesečno.
S druge strane, i to zakona što ima
ne znači mnogo. Jer, njih bi trebalo provoditi profesionalno i neovisno
pravosuđe. A bosanskohercegovačko nije ni neovisno ni profesionalno. Naprotiv.
Gotovo na dnevnoj bazi imate slučajeve koji svjedoče o korištenju pravosuđa za
političke obračune, o tome da su tužiteljstvo i sudstvo samo instrument u
rukama političkih moćnika za obračun s onima koji im se na bilo koji način
nalaze na putu.
U decembru nas očekuje odluka o
kandidatskom statusu za BiH. Koliko su vlasti ove zemlje pokazale da istinski
žele biti dio EU?
– Vlastima ove zemlje evropska agenda
izaziva kroničnu nesanicu. Jer, evropska agenda podrazumijeva evropski sistem
vrijednosti, funkcioniranje pravne države, borbu protiv kriminala i korupcije
itd. A sve to je mač nad glavom bosanskohercegovačkih centara političke moći,
nad glavom vrhova političkih piramida prije svega. I stoga oni čine sve kako bi
evropski put BiH, ako ne potpuno onemogućili onda barem odgodili koliko je više
moguće. Pogledajte, uostalom, što su ostvarili od 14 prioriteta koji su im
postavljeni kao domaća zadaća. Ništa. U septembru im je, potom, zadana nova
obaveza od 8 zadaća koje imaju izvršiti do decembra kako bi se s BiH otvorili
pristupni pregovori. I šta su uradili? Ništa. Niti će bilo što i učiniti. Jer,
njima to ne odgovara budući da ih same izvodi na brisani prostor.
Nisam, međutim, siguran da će im sve
to pomoći. Naprotiv, sklon sam uvjerenju da će Bosni i Hercegovini usprkos
svemu u decembru biti otvorena vrata za pregovarački proces. I da ne zaboravim,
neće to EU učiniti, ako učini dakako, zbog sile ljubavi prema BiH nego zbog
vlastitih geopolitičkih interesa o kojima u ovom momentu ne bih detaljizirao.
O izbornim krađama i nepravilnostima
gotovo da se više i ne govori. Ne vidimo ni reakcije pravosudnih organa. Hoće
li krađa volje birača i ove godine biti prepuštena zaboravu?
– Naravno. Uostalom, nije krađa na
posljednjim izborima i jedina koja se u BiH dogodila. Naprotiv. Izborna krađa
je stil opstajanja na vlasti kojeg su etnokabadahije u prethodnih četvrt
stoljeća dovele do savršenstva. I zbog toga nije odgovarao nitko, a to nije
bila ni smetnja da se u državnom parlamentu ti isti suprotstave bilo kakvom
sistemskom rješenju kojim bi se krađi volje birača stalo na kraj. I
suprotstavljati će se, budite sigurni, i u budućnosti. Intervencije visokog
predstavnika, s druge strane, nisu dale rezultat kakav se od njih očekivao.
Naprotiv, dojam je da je izborna krađa na ovim izborima bila radikalnija nego
svih prethodnih godina. A to, opet, znači da će visoki predstavnik morati
posegnuti za intervencijama kakve mu se sugeriraju iz civilnog sektora, od
nekih političkih partija, od CIK-a, svih drugih koji su zainteresirani da
rezultati izbora odražavaju volju birača a ne onih koji glasove broje.