Siniša Vukelić, urednik poslovnog portala capital.ba, koji je prošle sedmice iznio niz dokaza o milionskom kriminalu u Balkan investment banci i fabrici glinice „Birač“, govori za BUKU o sprezi tajkuna i političara, umješanosti vrha vlasti u korupciju i neizdrživoj finansijskoj situaciji i BiH.
Prezentovali ste javnosti izvještaj koji je pokazao ogromne razmjere kriminala u, i oko nekadašnje Balkan investment Banke, za šta je znala i Agencija za bankarstvo a vjerovatno i mnogi drugi funkcioneri u vlasti. Očekujete li da će se nešto desiti kad je napokon sve isplivalo na površinu?
Nadam se da će istražni organi zaista ozbiljnije istraživati ovaj slučaj. Tačno je da je MUP RS podnio izvještaj protiv desetina lica Specijalnom tužilaštvu, koje još uvijek nije donijelo odluku da li će podizati optužnicu. Ipak, bizarno je da sve ovo traje već treću godinu, ako gledamo kada je napravljen taj izvještaj. Druga stvar je što ovaj kriminal traje nekih 15 godina i što u izvještaju MUP-a nema najodgovornijih u tom lancu. Zaista su zaprepašćujući nalazi koje su našla samo dva inspektora za nekoliko mjeseci u Balkan Investment banci i fabrici glinice „Birač“, a zamislite šta bi se tu desilo i otkrilo da se pokrene ozbiljna istraga sa dvadesetak istražilaca i provjeri sva dokumentacija. Tad bi se tek otkrili ogromni razmjeri kriminala, i to nije moja ocjena već deviznih inspektora koji su jasno označili aktere ove priče kao organizovanu grupu koja je prala novac, više od milijardu maraka, koja je davala neobezbjeđene kredite i još mnogo toga.
A zašto onda ne uđe neka veća grupa istražilaca i zašto se još uvijek ništa ne dešava, posebno jer se pokazalo da su ljudi iz vrha vlasti godinama znali šta se dešava u BIB?
Očigledno da to ima veze sa politikom. Ovdje možete postati veliki samo ako ste dobar sa političarima, imate političke veze i politički uticaj. Zaista je nevjerovatno i malo ko može i pomisliti da se ovako nešto dešava, a da niko za to nije znao u vrhu. Ovdje se radi o stotinama miliona maraka koje su iznošene iz BIB na ofšor kompanije na egzotičnim ostrvima, u Litvaniju i svi su to znali i ignorisali. Očigledno da su Litvanci u saradnji sa domaćim vlastima, regulatorom i ljudima koji su radili u toj banci dobro uvezani i bili galantni i prema njima.
Kada kažete sa ljudima iz vlasti prema kojima su bili galantni na koga mislite?
Pa, na najodgovornije, koji su po zakonu i ustavu odgovorni da nadziru takve transakcije. Od vrha Agencije za bankarstvo, direktorice, ministra finansija, svih inspektorata koji su morali znati šta se dešava. Ako su znali, a nisu ništa učinili krivi su, a ako nisu znali opet su krivi, jer to je njihov posao i po komandnoj odgovornosti su morali znati za to. U najmanjem slučaju nako mora odgovarati zato što je „zaspao za volanom“.
Ovo je samo jedan od primjera kriminala u RS. Koliko još ovakvih slučajeva nad kojima lebdi taj oblak kriminala čekaju da se neko pozabavi sa njima?
Ovdje ima na desetine, pa i stotine afera koje su otvorene. Mi smo na Kapitalu često znali to objavljivati, ali zabrinjavajuće je što one nikad nisu razjašnjene. Zbog toga i ne dolaze strani investitori, zbog toga se domaći kapital ne ulaže u dovolnioj mjeri, već se drži u bankama zbog čega i raste štednja. Vlast u koliko želi da bude ozbiljna mora razriješiti sve te afere. Da kaže da li ima ili nema odgovornih. Da li je to samo medijska predstava u kojoj su mediji pogrešno protumačili neke podatke ili ne. Ne možete stvari gurati toliko pod tepih. Pa nijedan tepih nije toliko veliki da bi se sve to prikrilo. Tolike spekulacije, natpisi, dokazi, izjave, optužbe, a da se ništa ne dešava, pokazuje da je zaista na sceni prisutna jedna ozbiljna sprega politike, izvršne vlasti i krupnog kriminala. Da li je to samo predstava ili ne, to vlast i istražni organi moraju da dokažu i tako pokažu da su ozbiljni, a ne da se sve svodi na hapšenje ljudi koji kradu automobile i sjeku ih u auto otpad.
Ali još uvijek nema te adekvatne reakcije. Ko ne radi svoj posao i zbog čega?
Nema političke spremnosti. Ovdje svi političari znaju dobro šta trebaju uraditi da bi spriječili kriminal, ali ne znaju kako poslije toga dobiti izbore. Niko ovdje nije spreman, i ako nije povezan sa tajkunima, žrtvovati svoj trenutni publicitet za opšte dobro društva u kome živimo, jer to će im se uvijek obiti o glavu. Niko ne želi nagaziti na neki krupni interes. Ovo je ipak mala zemlja i ovdje su svi koji su u politici nekad bili na vlasti, a tajkuni su svo vrijeme bili isti. Oni najveći danas su rasli dok je bila potpuno druga politička koalicija na nivou RS i BiH. Oni su dobri sa svima i brzo se prebace na drugu stranu. Ono što je najgore, to su sad već postali ugledni poslovni ljudi, koje novinari i kad imaju poprilično dobre dokaze, mogu jedino da nazovu kontrovernim biznismenima, a svi znamo da je on radio protivzakonito i učestvovao u nelegalnim radnjama, ali njega štiti vlast.
Rekao si da nema političke spremnosti, ali zašto je ona potrebna za rad pravosuđa?
To nije samo moja ocijena, to su govorili i tužioci. To potvrđuju i rezultati rada mnogih pravosudnih organa. Ima sjajnih inspektora i tužilaca, ali ima i onih koji nisu spremni da se suoče sa političkim napadima i medijskom harangom koja se podiže kad se uhapsi neki funkcioner. Drugo, političari često, postavljajući ljude na najodgovornija mjesta, od policije, tužilaštva, sudstva, kontrolišu dobar dio predmeta i procesa. Zato se i ponašaju ovako lagodno i bahato, znajući, kako oni misle, da ih nikada neće stići ruka pravde. Do sada su bili u pravu.
Pa, koliko će trajati takvo stanje. Do kog trenutka će se sve završavati na medijskim natpisima, dok oni koji su odgovorni za kriminal izbijegavaju pravdu?
Dok god se ne promjeni ili svijest u narodu ili političarima. I jedno i durgo je malo vjerovatno. Možda je najrealnija solucija da dođe do spoljnog pritiska. Moje mišljenje je da je BiH kao teško oboljeli organizam u kome je imuni sistem toliko pao da je nemoguće da sam ozdravi i potrebna je intervencija sa vana. Da li će ona biti od strane EU, najmoćnijih zemalja EU, poput Njemačke i Velike Britanije koje su već pokušale da djeluju kroz reformsku agendu, to je teško predvidjeti. Ovdje jednostavno imamo teško bolesnu zemlju koja ne može i ne zna sama da se izbori sa svojim problemima.
Ipak, u posljednje vrijeme smo svjedoci nekih pomaka u istragama i hapšenjima visokih funkcionera, biznismena… Da li je to pokazatelj da je pravosuđe na pravom putu da vrati povjerenje ili se radi, kako to političari potenciraju, o političkim obračunima?
Ma nema tu političkog obračuna. Ukoliko je neko dokazano učinio kriminal, bez obzira na kojem bio mjestu, odbornik u Milićima ili član Predsjedništva BiH. To treba razdvojiti i svi smo pred zakonom isti, bar bi tako trebalo da bude. Ako neko uhvati novinara da je ukrao kutiju cigareta na kiosku on je učinio krivično djelo i ne može onda napisati da je to učinio radi istraživanja kriminala u „Srpskim šumama“. Moramo razdvojiti neke stvari. I ne možemo se uvijek skrivati iza nekog drugog kad uradimo nešto loše. Političari se ponašaju kao djeca. To je zaista neozbiljno i narod više i ne vjeruje u takve besmislice, ali kod stranačkih vojnika to prolazi, posebno uz dobru kontrolu medija. Najgore je što priče tipa ja kradem zbog svog naroda, iako koristi osim mene nema niko drugi, pokazuju da ovdje političari stvarno misle da narod treba da cijeni i štiti kriminalca, ali smao ako je „njihov“.
Baš takve priče obojene politikanstvom i nacionalnim pitanjima na uštrb ekonomije, rješavanja kriminaliteta i korupcije su obilježile prošlu i početak ove godine. Očekujete li promjenu u narednom periodu ili će političari nastaviti po starom?
Moram priznati da su poplave, koliko god to izgledalo tragično i crnohumorno, zaista dobro došle političarima u prethodne dvije godine. Njima bilo poprilično dobrodošlo da se i ovaj talas izbjeglica iz Sirije skrene u BiH, pa čak mislim da i žale što ih nema, jer bi se svi zabavili sa s tim. Ovdje sve političke elite koje su bile od 1995. do danas nisu radile ozbiljno na nekim ekonomskim pitanjima. Možda negdje između 2002. i 2004. godine kada su uspostavljeni Uprava za indirektno oporezivanje, koja je u budžete utjerala još nekoliko milijardi iz crnih tokova. Ipak nakon toga su političari postali još bahatiji i počeli trošiti kao pijani milioneri. U tom periodu je uveden i trezorski sistem poslovanja u RS, fiskalizacija, uz sve svoje manjkavosti, i to je tek nekoliko suštinskih i sistemskih promjena. Sve poslije toga je bilo kratkoročno lomljenje preko koljena, udovoljavanje nekim interesima određenih grupacija, da li to bili sindikat, privredna komora, pojedinim proizvođačima. Sjetimao se samo da je Vlada RS smanjivala stopu oporezivog dohotka, pa je vraćala, pa povećavala doprinose za zdravstvo i penziono, pa i vraćala i tako dalje. To je nešto što pokazuje neozbiljnost bavljenja suštinskim životnim pitanjima i što stvara nestabilnost koju najviše prepoznaju strani investitori. To najbolje vidimo kroz sve ove investitore od kojih na prste jedne ruke možemo nabrojati da su došli ovdje dugoročno da posluju. Svi ovdje dolaze na brzinu, i uvijek privlačimo ljude sumnjivog morala i poslovnih ambicija i investicija.
Ali takvi investitori dobijaju još i podršku samog vrha vlasti.
Političari često podržavaju takve investicije i to je poznato. Od Litvanaca, sjetimo se Vučetića i „Nikole Tesle“, zatim niza investicija koje su bile bajka u početku, a kasnije se ispostavi da je to samo jedna šarena laže u kojoj su i političari učestvovali.
Koliko uopšte možemo onda da izdržimo u situaciji u kojoj su nam glavni investitori ljudi sumnjive prošlosti, vođemnjem bahate politike prema isnstitucijama i sl.?
Za razliku od mnogih koji misle da je ovo ovakvo stanje neodrživo i da neće dugo potrajati, ja mislim baš suprotno. Ono jeste neizdrživo, ali može još dugo. Mnogo je primjera zemlja koje su decenijama opstajale sa takvim političarima i vlašću, i u kojima se ništa nije promijenilo. Trpite, najpametniji odlaze, oni sposobniji, koji ne žele napustiti zemlji ili su u manjini i neće da se ističu, ili su prišli političarima i postali kao i oni. Takvo stanje je održivo, samo što će svakim danom biti sve lošije. Ovdje političari znaju održavati takvu situaciju. Oni uzmu nekoliko najopasnijih grupacija po vlast, sindikat, borce, penzionere, javni sektor, koji okupljaju najveći broj ljudi za stvaranje neke kritične mase. Njih paze i drže pod kontrolom preko upravljačkih struktura u tim organizacijama ili radovnih isplata i tad se sve ostalo može zanemariti. U RS imate svega nekoliko preduzeća koja zapošljavaju preko 1.000 radnika i niko ne može da izvede na ulicu 5.000, 10.000 ljudi iz jednog preduzeća, već se tu radi o 50 do 100 ljudi, čime sve to prelazi u pojedinačni eksces. A za sve ostalo što je loše najlakše je okriviti svjetsku ekonomsku krizu, pad cijene nafte na svjetskom tržištu, međunarodnu zavjeru, domaće izdajnike koji primjećuju da sve ide nizbrdo, Sarajevo, Zagreb, Beograd, zli Brisel, Vašington, Moskvu i tako dalje.
Postoji li onda šansa da se nešto promijeni?
Naravno da postoji. Stvari se najlakše mijenjaju na izborima. I zato treba natjerati one koji ne izlaze na izbore, da to učine i tako poremete stranačke planove i kalkulacije koje partije prave sa stranačkim vojskama i simpatizerima čije glasove kupuju novcem i zaposlenjem. Takav potez bi sigurno napravio radikalne promjene.