Gospodine Vukeliću, na početku, da li će ovaj ili ovakav prijedlog rebalansa biti usvojen?
Ovaj prijedlog rebalansa će sigurno biti usvojen. To je neosporno. Vlada ima većinu u Skupštini i ovaj rebalans će najvjerovatnije u 90% neizmijenjenom sadržaju biti prihvaćen. Za pretpostaviti je da će SNSD i manje koalicione stranke izaći sa nekim svojim amandmanima, ali to bitnije neće promijeniti ovaj prijedlog rebalansa budžeta.
Ovaj rebalans je u namanju ruku kontroverzan. Ako se ne varam, nema bitnijih ušteta u vidu smanjenja materijalnih troškova od strane Vlade, a sa druge strane prisutno je pravo rasipništvo po pitanju nekih drugih stavki u budžetu?
Cijelo vrijeme se, u stvari, govorilo da su najveće uštede na materijalnim troškovima i da će sve ostalo ostati nepromijenjeno. Kao što vidimo, da, ima nekih umanjenja, prvenstveno kada su u pitanju nabavke materijala, ali sa druge strane, vidljivo je da će ogroman dio ušteda biti na običnim građanima. Konkretno, na povratu poreza građanima RS, a iznos je 7,5 miliona maraka. Istovremeno, taj novac će biti distribuiran vjerskim organizacijama.
Hajde da se malo zaustavimo kod vjerskih organizacija Kako objašnjavate taj ogroman iznos koji im je rebalansom budžeta predviđen i kako uopšte gledate na državno finansiranje vjerskih organizacija? Ako se ne varam to povećanje se mjeri hiljadama procenata.
Da. Gledajte, bilo je predviđeno 300 000 hiljada maraka, a sada je taj iznos 5 miliona i 300 hiljada maraka. Ono što je važno reći je da je taj novac uglavnom već potrošen. Prema nekim mojim informacijama novac je otišao na vjerske objekte u Banjaluci i za SPC u Mostaru i ta sredstva su im već dodijeljena, samo se sada zvanično prebacuje sa jedne stavke na drugu.
Kada smo kod povećanja budžetskih izdataka, ne možemo, a da se ne dotaknemo medija. Naime, za medije u RS je predviđeno povećanje izdvajanja od čak 111%..
Pa Vlada RS, očigledno nastavlja svoju praksu koju je započela još prije par godina. A, to znači da na osnovu svoje vlastite procjene, bez jasno utvrđenih kriterija daje novac medijima. Novac medijima, sa druge strane , vjerovatno treba i mediji su , uostalom, kao i svi sektori društva pogođeni krizom. Sve manje ljudi čita novine, sve više oglašivača odlazi na elektronske medije i medijima svakako treba pomoći. Treba pomoći, ali na dva načina. Znači, jasno utvrditi kriterije, jasno reći šta se želi od toga, dalje, treba propisati koliki broj zaposlenih mora imati određeni medij, mediji moraju raditi legalno, moraju plaćati doprinose i imati prijavljene radnike… Novac se ne može dijeliti tek na osnovu jasnog favorizovanja određenih medija. I to nije samo zaključak i percepcija javnosti, nego je i glavni revizor rekao u svom izvještaju da je finasiranje medija urađeno vrlo loše i neprimjereno za jednu demokratsku zemlju.
Idu lokalni izbori. Namće se samo po sebi pitanje-koliko Vlada, ovakvim rebalansom dodatno plaća medije koji su ionako više-manje u njenim rukama?
Mislim da je to itekako u korelaciji. Rebalansom se zapravo potvrđuje ono što je urađeno sa medijima i predhodnih godina. Samo treba pogledati spisak ,,doniranih“ medija i jasno je zašto pojedini pišu tako kako pišu, zašto obavještavaju javnost tako kako obavještavaju. Čak i pored svih priča vlasti da to nije tako, stiče se neprijatan utisak da ove donacije itekako utiču na uređivačku politiku medija. Ali Vladu očigledno ne brine puno to što se u javnosti stvara percepcija da ona ,,kupuje“ medije.
Negdje ste napisali cinično, ali istinito, da ovim rebalansom Vlada daje narodu medalje i odlikovanja, a sebi novce. To nas dovodi i do teme-kako je sam Predsjednik rebalansom budžeta sebi povećao primanja.
Da to je vrlo jasno. Kabinetu Predsjednika se povećava budžet za izradu medalja od 108 %. To nije mnogo velik iznos. Ali za 150 hiljada marka možete naštampati mnogo medalja, koje možete dijeliti narodu, a opet sa druge strane tom istom narodu uzimate novac od poreza, nećete mu vratti sve poreze koje ste dužni, daćete mu medalje, a sebi za 100 hiljada marak povećavate račun za reprezentaciju, za naknade u Vijeću naroda, naknade za rad van radnog vremena itd.
Koji i kakvi ,,eksperti“ stoje iza ovakvog rebalansa budžeta?
Jednostavno, rebalans budžeta se morao napraviti. To je gorka pilula koju je Vlada morala progutati zbog aranžmana sa MMF-om. Vladi je najmanje drago što je moralo doći do rebalansa, pa i ovakvog ublaženog jer mjesec dana pred izbore, otvarati ovakvu jednu priču, nikada nije popularno. Obično, u zadnjih par godina, rebalans se radi 28. ili čak 31. decembra, dakle na samom kraju godine, kada se ,,popeglaju“ svi troškovi ili se izvrši prebacivanje sa jedne stavke na drugu.
Znači, ovaj rebalans je uslovljen direktno od MMF-a, preciznije pravi se zbog silnih kredita, zajmova i aranžmana koje Vlada RS ima sa ovom organizacijom?
Da, jer se Vlada kroz pismo namjera obavezala da će ovaj budžet stupiti na snagu 7. septembra. Sad se postavlja pitanje, da li će se ovi rokovi uopšte biti ispoštovati, obzirom da Skupština zasijeda 4. septembra, budžet mora da ide u Vijeće naroda, Vijeće naroda ako potegne vitalni nacionali interes neće biti ispunjen taj rok. Zapravo, vrlo lako se može desiti da rebalans ne stupi na snagu. Do svega toga ne bi došlo da je Vlada rebalans pripremila mnogo ranije i da ga je uputila u skupštinsku proceduru.. Očigledno da je bilo mnogo natezanja, na kojim stavkama napraviti uštede, šta napraviti. Ali, činjenica je da je Vlada propustila jednu sjajnu priliku koju su koristile neke predhodne Vlade, a radi se o tome da su predhodnici, često pod izgovorom ,,pritiska“ MMF-a. pravili mnogo ozbiljnije rezove u javnoj potrošnji.
Zašto ova Vlada nije to uradila?
Vlada se, prvo hvali da nije dirala plate u javnom sektoru, a time se nikako ne bi smjela hvaliti. Po meni to samo pokazuje njenu neodlučnost da smanji troškove u javnom sektoru. Jer, svi iz realnog sektora su osnovano ljuti, pošto javni sektor ima znatno veće plate, a po poslednjim istraživanjima efektivno rade sat i po do dva sata dnevno. I sami znate da je administracija ogromna, ima previše zaposlenih. Ja kažem, ne morate ih otpuštati, možete im smanjiti plate. I to je ta propuštena prilika za veće rezove. A, propuštena je zato što je to javna administracija, javni sektor, obrazovanje i policija. Dakle, to je glasačka baza.
Kako Vi kao ekonomista i čovjek koji se bavi ovim poslom vidite ovaj i ovakav rebalans budžeta i kakve su njegove dalekosežne posljedice?
Rebalans, očigledno ne donosi bilo kakve bitne promjene, a koje su se mogle uraditi, što je šteta. Pored toga, iritiraju neki postupci, pa pogledajte, čak i u vrijeme najveće krize Vlada povećava tršokove za reprezentaciju, izuzetno deprimira činjenica da su budžetom za milion maraka smanjena izdvajanja za izgradnju objekata za djecu i omladinu i novac je ,,preliven“ ,,poslušnim“ medijima. Dakle, ovim rebalansom budžeta ne samo da nisu urađeni bilo kakvi veliki potezi, nego je dodatno iziritirana javnost.
Kad smo kod iritiranja javnosti, nešto nisam primijetio neku pretjeranu medijsku i javnu ,,halabuku“ koju bi trebao izazvati ovaj prijedlog rebalansa. I ne samo on. Javnost, kao da je u potpunosti ,,operisana” od ekonomskog bezdana i uopšte ne reaguje. Kako to objašnjavate?
Reakcije nema iz dva vrlo jednostavna razloga. Prvo, reakcije na rebalans nije imalo ni tijelo koje ga treba razmatrati prije sjednice Vlade, a to je Socijalni savjet u kome sjede predstavnici Sindikata, poslodavaca i Vlade. Znači sindikati, nisu našli za shodno da nađu neku zamjerku na rebalans, poslodavci su se bavili poljoprivredom. Za sve ostalo su rekli da je u redu oko rebalansa.
Drugo, zašto nema reakcije u javnoasti? Pa zato što je to Vlada baš tako napravila-zato što nije smanjivala plate u javnom sektoru. Ponavljam nije dirala obrazovanje, zdravstvo, policiju, penzionere i tu je uglavnom ostala sva administarcija, a oni su zadovoljni sadašnjim statusom. Svi ostali koji hrane taj birokratski aparat i javnu porošnju su nezadovoljni. Oni ne samo da nisu ništa dobili, iz njihovih džepova će biti još dodatno i uzeto. Ali oni žive u uvjerenju da će jednom, na neki način biti uhljebljeni u javnom sektoru, pa i oni ćute.
Na kraju, gdje će nas dovesti to stanje sveopšte apatije u sadejstvu sa katasrofalnim odlukama Vlade, pogotovo kada je ekonomija u pitanju.? A, to je naš život.
Pa gledajte, put kojim mi idemo je vrlo jednostavan i jasan. To više nikome nije nepoznanica. Već sada u RS, mi svaku petu marku izdvajamo za otplatu dugova. Blizu 20% budžeta ili 320 miliona maraka, moramo vratiti ove godine. Kad se zadužimo kod MMF-a i nakon što emitujemo još nekoliko emisija obveznica i trezorskih zapisa, taj dug će biti mnogo veći. Tako da , novaca za realni sektor će biti sve manje jer će se vraćati samo dugovi i isplaćivati plate javnom sektoru. Sledeće godine, budžet će , vjerovatno, biti baziran samo na socijalnoj komponenti, ne vjerujem da će išta novca ostati za razvojnu komponentu, troškovi života enormno rastu. Suša i elementarne nepogode su to samo pospiješile, tu je i poskupljenje svih životnih namirnica i energenata, investicije ne vidimo nešto značajno…tako da ne treba biti neki veliki ekonomski stručnjak da bi se vidjelo u kom pravcu sve ovo vodi. Vlada, očigledno nema hrabrosti da povuče neke oštrije ekonomske poteze, jer bi to uticalo na njenu popularnost.
Dakle, sve se vrti oko pukog opstanka ove garniture ljudi na vlasti?
Pa naravno! U Evropi ni jedna vlada, koja je uvela ozbiljnije ekonomske rezove nije preživjela na narednim izborima. Ali to se radi svjesno za dobrobit naroda. Čudno je ako vlada dva ista mandata ostane, pod ovakvim okolnostima. To znači da nije napravila pravu stvar. Da zaključim, ova Vlada radi kao ,,hraniteljica“ svog glasačkog tijela, a ne kao ,,dobar domaćin“ svih ljudi.
Razgovarao: Dragan Bursać
Bez rebalansa budžeta BiH neće dobiti kredit MMF-a
Ekslkuzivno: Prijedlog rebalansa budžeta RS za 2012. godinu