Radovi na obali rijeke Vrbas izazvali su zabrinutost ekoloških organizacija i dijela javnosti u Banjaluci.
Bez jasnih informacija o projektnoj dokumentaciji, izvođačima i obimu radova, počelo je uređenje priobalnog dijela rijeke uz pomoć teške mehanizacije. Građani i aktivisti upozoravaju na moguće negativne posljedice po ekosistem, stabilnost obala i kvalitet života u gradu.
Povodom toga, razgovarali smo sa Aleksandrom-Anjom Dragomirović, potpredsjednicom Centra za životnu sredinu, koja u intervjuu iznosi konkretne podatke o dosadašnjim aktivnostima na terenu, potencijalnim rizicima, kao i ključnim pitanjima koja, kako kaže, nadležne institucije moraju hitno razjasniti.
Šta se trenutno dešava sa kopanjem u rijeci Vrbas?
Po našim uvidima i saznanjima za sada je napravljen pristupni put za mehanizaciju sa obale (iznad Vrućice, pa nizvodno ka visećem mostu). Tako da je za sada “stradao” relativno mali dio obale i korita. Poslovi za koje pretpostavljamo da su započeti, a na osnovu najava koje su o istim dolazile od zvaničnika gradske uprave Grada Banjaluka, je nastavak radova na povezivanju već izgrađenog šetališta uz Vrbas (potez Zeleni most – tzv. Švedska plaža”) sa Vrućicom.
Ono što je za nas iz Centra za životnu sredinu bilo sporno i pri prvoj fazi, sporno je i sada – a to je postupak analize, planiranja, javnih konsultacija, kao i obaveze da se za ovakve radove ima sva potrebna i zakonom propisana dokumentacija.
Kakve su posljedice kopanja u koritu rijeke Vrbasa?
Kovanica “kopanje u koritu Vrbasa” nije najsretnija. Ako pogledamo kako su izgledali radovi u prvoj fazi prije možemo govoriti i djelimičnom uništavanju prirodne obale (tamo gdje je ista postojala) i obalne vegetacije, te nasipanju velike količine kamena kao podloge, tj. baze kojom se izdigao nivo riječnog dna u samom priobalju, a koji je potom prekriven betonom i time formirana šetačka staza u samom koritu. Ono što je i laičkom oku bilo jasno nakon prve faze da će rijeka trošiti i odnositi postavljeni tampon od tucanika pa i krupnijeg kamena, ispirati oslonac gornjem sloju betona (šetačke podloge) – koji će se na taj način brzo trošiti i pucati. To se ovog proljeća već i dogodilo, a manjkavosti planiranja i izvedbe su zakrpane nasipanjem dodatih količina betona i učvršćivanjem rute sa dodatnim kamenjem.
Ono što takođe svako ko se bavi ovakvim intervencijama u riječnim koritima zna jeste da stvaranje glatke podloge u obali, podloge sa malo prirodne vegetacije, drveća i žbunja tj. prirodnih prepreka, ubrzava kretanje vode, te Vrbas za vrijeme velikih voda donoseći razni materijal koji kupi uzvodno većom silinom i bez prirodnih prepreke isti transportuje ka samom gradu. Taj maretijal (velika debla, granje i sl.) se pri susretu sa prvom preprekom gomila ili velikom silinom o istu udara i pravi štetu. To smo ovog proljeća mogli vidjeti i na samoj stazi gdje je voda pomjerala krupni, betonski mobilijar, ispirala šljunak i kamen, pa su čak stradale i bandere za javnu rasvjetu od siline udara nosećih predmeta od njih.
Ovakva intervencija jasno sa sobom nosi potrebu za svakogodišnjim održavanjima i dodatnim troškovima. Neobičan pristup jer se savremeno planiranje okreće rješenjima koja sve više koriste prirodne procese kao inspiraciju i rješenja. Možemo navesti čitav niz primjera u svijetu ovakvog urbanizma. Pa tako gradovi poput Minhena, gdje je u proteklim vijekovima rijeka Isar pretrpjela mnoge intervencije i imala obalu sa mnogo hidrotehničkih objekata u zadnjim decenijama se skupim intervencijama vraća u prirodno stanje. Apsurdno je da mi opet želimo učiti na svojim greškama, pa prirodno gotovo savršenu obalu Vrbasa koju imamo u centru grada želimo vidjeti pokorenom.
Ono što prirodne obale još nude, pored čuvanja stambenih objekata u prvoj liniji do vode je i stanište za mnoge vrste. Ovakve grube intervencije svakako unose poremećaj u živote bića koja se napajaju osnovnim uslovima za život baš na ovakvim staništima – a da prethodno nismo utvrdili sa čim raspolažemo od biodiverziteta i koliko ćemo mu ovakvim intervencijama nauditi.
Radovi su krenuli bez važnih inormacija o čemu se konkretno radi, kako to komentarišete?
Informacije o najavi radova postoje, ali nisu potkrepljene vidno istaknutom tablom o samim radovima, a koja pored osnovnih informacija se poziva i na akte kojima su radovi dozvoljeni. Ovakav pristup ulijeva sumnju u postojanje valjane dokumentacije. Još je poraznija činjenica da za naručioca imamo Grad Banjaluka koji bi trebao da bude primjer kako se poštuju procedure, a ne da sa ovakvim pristupom koji je već postao praksa, a ne izuzetak, ohrabruje i daje primjer drugim korisnicima prostora da se za istim povedu. Grad nije mjesto za dekoraciju i ne čini ga gradom lijepa scenografija, u pravom smislu grad je tek ona zajednica ljudi koja je sposobna da svoj zajednički život kvalitetno organizuje, čime si osigurava zdrav opstanak i život. Ono što, kao i u mnogim drugim realizovanim i najavljenim projektima aktuelne gradske uprave, izostaje je pomno i na nauci zasnovano planiranje, kvalitetno analiziranje i priotetiziranje potreba. Grad koji se iz ljeta u ljeto davi u sve većim vrelinama rapidno gubi zelene površine.
Pravljenje tzv. “parkova” koji su sve, ali ne aktivne i samoodržive zelene površine nije ozelenjavanje. Opet je riječ o gotovo samo jednoj funkciji – dekorativnoj. Lavande uronjene u kamen, sa tlom gotovo u potpunosti prekrivenim najlonom nisu zelenilo koje će u dovoljnoj mjeri ublažiti fenomene poput vrućeg ostrva. Ulaganje javnih sredstava u “spuštanje grada na rijeku”, a koja u istoj deceniji doživaljava rapidnu i vidnu transformaciju iz nekada bogate, zelene, planinske rijeke, u vodom siromašnu, mlaku rijeku, koja pluta po smeđoj zaprljanoj podlozi – nije pravo postavljanje prioriteta u upravljanju javnim sredstvima. Novac je potrebno ulagati u oslobađanje obale od ilegalne savremene okupacije obala, u postepeno rješavanje pitanja otpadnih voda grada (kao vjerovatno gorućeg problema grada). Zamazivanje očiju sa dekoracijom, koliko god građanstvo istu svesrdno prihvatilo, je u najmanju ruku neodgovorno.
Da li je ovo pravi način očuvanja rijeke?
Ne. Ovo je samo još jedan vid korištenja rijeke. Napomenuću da između ostalog ova rijeka grad Banjaluku i njene građane opskrbljuje sa pitkom vodom i sa električnom energijom. Ona nam donosi strujanja vazduha i pozitivno utiče na klimu. Djeluje kao klima uređaj grada. Zapitajte se šta bi bilo da Vrbasa nema. Ona nam je prostor odmora, rekreacije. Ona je utočište za gradski biodiverzitet, sve one nevidljive biljke i životinje koje svojim biološkim aktivnostima čine naš život mogućim. Ali čovjeku nikad dosta. Tako da sad teretimo našu rijeku kao mjesto zabavnog programa. Kada sve realizujemo što smo zamislili Vrbas bi mogao završiti kao Crkvena. Stariji građani se sjećaju kako je otkriveni dio te rječice izgledao početkom vijeka, pa smo je na kraju u potpunosti prekrili betonom. Da ne gledamo očima šta smo napravili, ali ta prljavština je i dalje tu, vidimo je kada se slije u Vrbas, ili kada začepimo nos dok prolazimo kroz Dolac. Znamo da se nakon ušća Crkvene u Vrbasu niko nije kupao. Da li želimo da nam Vrbas kroz 10 godina bude samo otvorena kanalizacija. Pritisci i naše potrebe su preveliki i nemilosrdni. Rijeka je jaka i moćna, ali sve ima svoje granice. Apelujemo i na gradsku upravu, i sve nadležene isntitucije ali i građane sa razmišljajmo malo dugoročno.
Sezona je kupanja u rijeci, koliko ovi radii utiču i na kupače imajući u vidu da mnogi nisu u prilici da odu na more i rijeka im je jedini vid rashlađivanja u vrelim ljetnim danima?
Vrbas na žalost u gradskoj zoni više nije rijeka za kupanje. Naravno niko to ne može da zabrani hrabrim građanima, ali je potpuno jasno koliko je kanalizacionih ispusta i da se linija stambenih naselja sa zgradama kolektivnog stanovanja pomjerila skoro do ušća Suturlije u Vrbas. Ali za te nepopularne mjere i rješavanja problema sa kanalizacijom u rijeci se trenutna vlast ne smije uhvatiti u koštac. Radije će nam mazati oči kojakakvim dekoracijama upitne estatike, izvedbe i dugovječnosti. Za hrabre kupače se nadam da će imati jak želudac i da neće završiti sa stomačnim problemima. Briga o javnom zdravlju i stanju životne sredine, a koju promoviše gradska uprava, čini se da se sve više vodi krilaticom: Hljeba i igara!
Da li ste dobili informacije o radovima od strane Gradske uprave?
Ne, ali poslali smo službeni upit pa očekujemo odgovore. Tužno je da “dežurni policajci” trebaju biti aktivni građani, novinari i udruženja, a da službe u čijem djelokrugu su ova pitanja samoinicijativno jako rijetko reaguju, ili ne stižu od količine problema i slučajeva koji se na dnevnom nivou otvaraju. Vjerujemo ipak da će problem biti uočen i da pravovremena reakcija neće izostati.