Više objekata u Crnoj Gori u vlasništvu turskih državljana oštećeno je ili demolirano u svega nekoliko dana nakon što je u subotu 25. oktobra došlo do incidenta u kojem su dva državljana Azerbejdžana i Turske izbola 25-godišnjeg mladića iz Podgorice.
U više podgoričkih naselja došlo je do okupljanja građana koji su uzvikivali pogrdne izraze pozivajući na ubistvo državljana Turske. Rastuća ksenofobija izazvala je osude nevladinog sektora i jednog dijela crnogorskih političara. Za to vrijeme Vlada Crne Gore uvela je vize za turske državljane.
O incidentu, reakcijama javnosti, potezima vlasti i posljedicama učestalih ksenofobnih incidenata razgovaramo sa politikologom Markom Savićem.
BUKA: Kako tumačite i ocjenjujete sve ono što je uslijedilo u Crnoj Gori nakon 25. oktobra?
Nakon tog nemilog događaja i krivičnog djela koje su počinili turski i azerbejdžanski državljanin, a u kojem je izboden mladić u jednom dijelu Podgorice, desilo se nešto što zapravo nije bilo iznenađujuće u toj mjeri. Mi smo, zapravo, prisustvovali jednoj hronici rađanja fašizma – i to pred našim očima, gledajući ga kroz prozore i medije.
Ovo je zapravo tinjajuća ksenofobija i islamofobija koja je osjetila pogodno tlo i trenutak da izađe na vidjelo. Ne mogu u potpunosti krivicu svaliti na one koji su jedini izlaz vidjeli u tome da uzmu stvar u svoje ruke, da uzmu pravdu u svoje ruke. Iskreno govoreći, njihova moć rasuđivanja zaustavljena je strahom i konstantnim, višegodišnjim pumpanjem narativa koji dijeli ovo društvo i koji stalno podstiče tezu: naši i njihovi, mi i oni – što je zapravo korijen fašizma. Naša desničarska vlada zapravo stvara ovakvu atmosferu.
BUKA: Kako tačno Vlada kreira takvu atmosferu?
Kada ne reagujete, ili kada ne utvrđujete da postoje elementi krivičnog djela u onome što radi predsjednik opštine Pljevlja, jer pokušava da nametne istorijski revizionizam kao jedinu istinu. Kada dajete ordenje dužnosnicima Srpske pravoslavne crkve koji su bili sve – samo ne pomiritelji, sve – samo ne oni koji su propagirali mir i ljubav. Kada ne sankcionišete govor mržnje, kada ne sankcionišete navijače koji uzvikuju „Nož, žica, Podgorica“ ili „Nož, žica, Srebrenica “. Kada relativizujete svaki pokušaj civilizacijskog iskoraka, i od strane građana i od strane dijela političke zajednice – tada zapravo imate ovakve događaje na djelu.
BUKA: Može li se sada ova rastuća ksenofobija u Crnoj Gori efektno i brzo staviti pod kontrolu, ili društvu prijeti nastavak eskalacije?
Ova spirala nasilja može privremeno biti stavljena pod kontrolu, ili prividno biti stavljena pod kontrolu, ali je, nažalost, u Crnoj Gori takvo stanje da je nasilje prihvatljivo, da se ne sankcioniše. Od prvog čovjeka parlamenta imamo izjave da je neko ko ukrade skupštinsko vozilo i puca na ljude u Podgorici – zapravo dobar momak. Dakle, relativizacija istorijskih istina ostavlja negativan efekat na građane, i to se onda manifestuje u ovome.
Uzrok svega o čemu danas govorimo jeste nemoć države, nemoć sistema. Tek sada saznajemo da je Vlada Turske svih ovih godina vrlo aktivno komunicirala s crnogorskim vlastima, i ako se to ispostavi tačnim – kada su u pitanju pojedini turski državljani nastanjeni u Crnoj Gori – onda je činjenica da sistem do sada nije učinio ništa da reaguje prema njima i eventualno ih isporuči Turskoj.
Ne govorim ovo iz mjesta iznenađenja, već iz mjesta nekoga ko pokušava da analizira stvari onakve kakve jesu. Ništa od ovoga nije iznenađenje. Naš sistem je zakazao prilikom dva masovna ubistva na Cetinju. Naš sistem je zakazao kada je riječ o zaštiti žena, zaštiti djevojčica, pitanju femicida. Naš sistem je zakazao i kada je riječ o vršnjačkom nasilju. Dakle, ne možemo očekivati, ako unutrašnje probleme ne rješavamo na način na koji to rade demokratski i napredni sistemi, da ovo može biti stavljeno pod kontrolu.
Ako nemate sistem provjere ljudi koji ulaze u zemlju, ako dopuštate da se, kao menadžeri unutrašnje politike, širi narativ o „100.000 Turaka“, koji je apsolutno netačan onda ne možete govoriti o sistemu koji išta može zaustaviti. Dokaz za to su brze, nepromišljene reakcije premijera. On ima tu, kako je zovemo, „PAF, PAF“ metodologiju kojom pokušava da veoma ozbiljne krize – ekonomske, društvene, političke rješava preko koljena. To pokazuje da sistem nema izrađene procedure ni izgrađen sistem rada, već da, u određenom trenutku, situacija vlada njihovim odlukama, a ne njihove odluke situacijom. To je represivno.
BUKA: Da li su zdravorazumske reakcije i javnosti i Vlade, s obzirom na to da smo imali nasilje građana, a od strane Vlade ukidanje viza zbog jednog napada čiji motivi još nisu poznati?
Prije svega, moramo biti vrlo jasni, ne postoji nijedna vrsta krivičnog djela, pa čak ni genocid, koja daje za pravo bilo kojem kolektivu da optužuje drugi kolektiv, odnosno da ga karakteriše kao kriminalan, genocidan, nasilnički ili bilo kako drugačije.
Mi govorimo o individualnim krivicama. Vi ste dobro precizirali. To je još jedna stavka ovog neodgovarajućeg, nefunkcionalnog sistema, a to je da bismo, da su počinioci ovog krivičnog djela bili na vrijeme uhapšeni i da je to na vrijeme iskomunicirano s javnošću, mnoge reakcije mogli preduprijediti. Međutim, to nije učinjeno i, do danas, kao što ste rekli, nemamo jasan motiv. Znamo samo da je neko nekom nešto dobacio, da je drugi odgovorio i onda one snimke na kojima tuča prerasta u iživljavanje, nasilje i upotrebu oružja. Na sreću, mladić je preživio i nadam se da će se brzo oporaviti, ali taj događaj bio je okidač, inicijalna kapisla za otvaranje i pokretanje spirale nasilja koja će se teško staviti pod kontrolu.
Nema nikakvog opravdanja za ovakav izliv bijesa, za nekakve narodne milicije, narodne patrole po uzoru na one koje viđamo na ulicama Beograda i Srbije. Za to ne postoji zdravorazumsko opravdanje. Zdrav razum treba da vlada onima koji pokušavaju da vladaju ovom državom.
Ne možemo očekivati od svakog građanina da svjesno razluči kakve su posljedice ovih dešavanja i šta bi u tom trenutku trebalo da uradi. Potezi građana – „Turci napolje“, „Ubij Turčina“ i slično – i potezi Vlade u vezi s bezviznim režimom s Turskom – čisto su licemjerje. Mi se moramo suočiti s tim da smo duboko licemjerno društvo. Ali nemamo proteste zbog stvari zbog kojih odavno imamo razloga.
Nismo vidjeli niti čuli ovaj narativ, ni u medijima ni od strane ovih grupacija – među kojima, čini mi se, ima najviše navijača – kad su žene vrlo glasno govorile: „Mi nismo sigurne, dešavaju se silovanja, dešavaju se ubistva.“ Nismo slušali žene koje bježe iz porodičnih zajednica zbog nasilja u porodici. Ta ista policija često ne uspijeva da ih zaštiti i one bivaju ubijene od supružnika ili bivših supružnika.
Nismo čuli ni djecu koja su žrtve vršnjačkog nasilja. Ne dižemo glas kad se dešava visoka korupcija. Ne dižemo glas kad, zbog nemara, umiru ljudi i djeca u našim bolnicama. Relativizujemo tragediju porodica žrtava s Cetinja koje svakog dana blokiraju put Podgorica–Cetinje, a mi se bunimo jer ne možemo brzo stići do Budve – ne shvatajući šta zapravo radimo i kako ponovo žrtvujemo te ljude i njihove porodice.
Zato je ovo duboko licemjerno i ima izrazito nacionalistički, šovinistički, ksenofobični i islamofobični karakter.
BUKA: Šta sada čeka Crnu Goru i šta čeka državljane Turske koji ostaju u Crnoj Gori?
Iz direktnih izvora, od mojih prijatelja, i od prijatelja koji imaju prijatelje Turke, znam da je veliki broj njih već jutros napustio Podgoricu, što smo mogli vidjeti i na snimcima s aerodroma koji su dijeljeni. Znamo i da nijedno tursko dijete jutros nije otišlo u školu.
Znam pouzdano da su pojedini biznisi u Podgorici otpustili radnike, turske državljane, iz bojazni da će, zbog njih, njihove radnje biti zapaljene, demolirane ili napadnute. To je vrlo teška situacija koju oni pokušavaju da isprave i preko društvenih mreža, izvinjavajući se za nešto što nisu počinili.
Odgovornost je, međutim, na državi i državnim organima. Pred Vladom treba tražiti odgovornost za ovakvo stanje. Odgovornost je i na medijima koji posljednja dva dana relativizuju situaciju i govore da su to bile protestne šetnje za bolju imigracionu politiku – politiku koja zapravo ne postoji. Imigraciona politika je toliko kompleksna javna politika da ne postoji ta protestna šetnja koja može artikulisati jasne zahtjeve da se ona poboljša.
Trenutno, svijest ograničena strahom, zadojena mržnjom i ksenofobijom, vodi ka uvjerenju da će se sve riješiti ako one druge i drugačije istjerate iz zemlje. Ušli smo u još jednu političku manipulaciju.
Crna Gora ima obavezu iz Poglavlja 24 da ukine bezvizni režim ne samo s Turskom, već i s još jedanaest ili dvanaest država, kako bi se uskladila s politikama EU. Ovakvom reakcijom krenulo se prvo od Turske, što nije trebalo, imajući u vidu diplomatske i kulturne veze, kao i investicije.
Sada postoji, uslovno rečeno, bojazan od recipročnih mjera turskih vlasti, koje bi mogle učiniti isto prema crnogorskim državljanima. A naša država ne razmišlja o tome da je, na primjer, zdravstveni sektor doveden na rub pucanja, pa stotine naših građana odlaze u Tursku na liječenje.
Vjerujem da bi se sada u sve trebalo uključiti i međunarodna zajednica, zajedno s turskim vlastima, i da se iznađe neko rješenje koje bi bilo prihvatljivo.
To je, međutim, jako teško učiniti u društvu koje nije tek skliznulo, već je duboko u desnom spektru, društvu zadojenom mržnjom.