Kolega Trifunoviću, šta se događa sa medijskim slobodama u Republici Srpskoj posljednjih dana?
Trifunović: Ono što je već sad gotovo sigurno je da se vraćamo u vrijeme instrukcija i dekreta kojima aktuelna vlast pokušava da uvede neki red u pisanje medija o onome što rade. Međutim, mislim da je to jedna vrsta panike pred izbore koji će se desiti ove godine. To je već svima jasno. Činjenica je da najveći broj predizbornih obećanja nisu ispunili i mediji imaju dovoljno materijala da pišu o tome – oni koji to žele, naravno i koji su nažalost još uvijek manjina u RS-u.
Prvo je predsjednik Vlade RS-a zabranio entitetskim institucijama kontakte sa Federalnom radio-televizijom, zatim je i novinarka RadioSarajeva imala slično iskustvo u Istočnom Sarajevu, a sada se zabrane uvode i za neposlušne medije u RS-u. Opet neko pali mrak?
Ta njihova saopštenja razlikuju se praktično samo u tome da se upozorava na postojanje „pojedinih medija koji šire strah od Vlade“. Mislim da je sama ta teza ustvari vrlo opasna jer se ponovo proizvodi „unutrašnji neprijatelj“, što je relikt socijalizma i vremena u kojem, kada niste imali koga drugog da proizvedete jer komšije više ne napadaju, onda „nas napadaju iznutra“ naši „unutrašnji neprijatelji“. Čitao sam komentare da ti mediji koji iznutra kritikuju RS ustvari „loši“, iako ljudi samo rade svoj posao. Oni su ta enigma vladajućoj koaliciji jer oni prosto ne mogu da vjeruju „da eto neko ne shvata svu ljepotu današnjeg života u RS-u“.
Koji mediji nisu popularni u Banskom dvoru?
Ja ne bih da licitiram sa imenima ali mogu reći da su to ljudi koji isključivo rade svoj posao, ne rade ni pod čijim patronatom, ne prihvataju politiku kao urednika i – vrlo ih je malo. U posljednjih nekoliko mjeseci takvi mediji su imali problema u svom radu, upravo onih problema za koje se u saopštenju Vlade vidim kao apsurdna. U saopštenju stoji da svaku informaciju protiv Vlade treba demantovati. Pa mislim da svaki novinar koji dobro radi svoj posao vapi pojašnjenjima pojedinih Vladinih odluka, ali do tih informacija je izuzetno teško doći. Očigledno je da to što pišu „pojedini mediji“ iz saopštenja Vlade treba da bude demanatovano, ne u njima samim, nego u nekim drugim, podobnijim medijima.
Vaš portal BUKA (6yka.com) objavio je nedavno tekst Uglješe Vukovića o programu RTRS-a, entitetske radio-televizije, u kojem navodi da je „u RS-u svaka kritika dobro nakupljena pljuvačka ispljunuta na Sarajevo“. Kako se 6uka uklapa u tu medijsku scenu i imate li problema s obzirom na to da se ne libite kritike?
Činjenica je da mi jesmo jedan od najposjećenijih portala u ovom dijelu BiH i nam daje snagu da imamo vrlo jasnu i čvrstu komunikaciju sa našom publikom. Praktično, pritisci postoje ali oni su o ovoj sferi još uvijek na nivou anonimnih prijetnji za naše stavove a ne prema ličnostima novinara. Pokušavaju se relativizovati naši stavovi i komentari na tekst koji ste pomenuli su uglavnom bili u smislu „a dobro, što ne pišete šta se to dešava u Sarajevu i kakvi su sarajevski mediji“.
Ja mislim da ta relativizacija mora da prestane, mi se moramo baviti prostorima u kojima živimo i za koje smo direktno vezani i odgovorni. Mislim da je dužnost, prije svega medija koji djeluju u Banjaluci, da tumače ono što se zove ‘javni servis’. Javni servis je dobro svih građana a ne privatna prčija ove ili one politike, danas jedne, sutra druge. Takvi tekstovi su normalna pojava na našem portalu, u našim emisijama, u našem časopisu, tako da mi samo radimo svoj posao, na najbolji način na koji znamo. Kritika nas samo može osnažiti.
Ako izuzmemo političke relacije i konotacije, Sarajevo i Banjaluka realno nemaju puno dodirnih tačaka. Malo stvari koje su zaista važne u našim životima znamo jedni o drugima. Zato portali BUKA i radiosarajevo.ba zajednički otvaraju jedan novi prostor za dijalog…
Trifunović: Mislim da je ključno da i Banjaluka i Sarajevo izađu iz matrica koje su im nametnute, posebno onih po kojima se „prosvećeni obraćaju prosvećenima“. U tom smislu, mislim da neku šačicu ljudi i sa jedne i sa druge strane koja pokušava već godinama normalno da komunicira. U taj krug se mora uključiti što više ljudi. Ova dva grada, ma koliko saobraćajno nisu upućena jedna na drugi, kao dva najveća grada u ovoj državi, moraju sarađivati na svakom polju, pa i na polju razmjene informacija, medija i gdje god može da postoji takva saradnja.
Mislim da je saradnja naših portala logična posljedica interneta kao jednog globalnog medija koji probija sve barijere i nezaustavljiv je. A broj čitalaca i jednog i drugog medija je ustvari naše zajedničko dobro, bitno je da što više kvalitetnih informacija dođe do što većeg broja ljudi. Ja se radujem i unaprijed vjerujem u uspjeh te saradnje.
Nek’ nam je sa srećom i nadam se da će ovaj poduhvat biti i prihvaćen kao naše zajedničko dobro. Hvala na razgovoru.
Trifunović: Hvala vama!