Bliski istok ponovo je na ivici ozbiljne eskalacije, a odnosi između Irana, Izraela i Sjedinjenih Američkih Država sve više podsjećaju na uvod u širi sukob s globalnim posljedicama. Dok rastu tenzije i cijene energenata, postavlja se pitanje koliko je svijet zapravo spreman za novu krizu – i kakve bi posljedice ona mogla imati za region Zapadnog Balkana.
O ovim temama govori prof. dr Sandi Dizdarević, univerzitetski profesor.
Kako ocjenjujete trenutnu eskalaciju između Irana, Izraela i SAD-a – radi li se o ograničenoj, kontrolisanoj konfrontaciji ili postoji realna opasnost od šireg, otvorenog sukoba? Koji faktori najviše utiču na ovu dinamiku?
U ovoj fazi kojoj sada svjedočimo mišljenja sam da se još uvijek radi o kontrolisanoj konfrontaciji. Što rat duže bude trajao, to će zahtijevati i promjenu njegovog karaktera. Kao što sam ranije predvidio agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu i ukazao da rat neće završiti brzo, te da su najopasniji borci oni koji brane svoju kuću, čini se da će slično biti i u ovom slučaju.
Bez obzira na ishod, stratezi koji su planirali agresiju na Iran, čini se, svjesno su zanemarili ključne faktore i varijable, nastojeći uspostaviti sistem koordiniranih napada – kako vojnih, tako i obavještajnih – s ciljem promjene sistema vlasti. Bit ću vrlo direktan: mišljenja sam da promjena vlasti nije osnovni cilj ovog rata, ali je jasno da su velike sile u potpunosti zanemarile međunarodno pravo.
Do sada smo imali napade iz daljine, ali kako se sukob bude razvijao, to će kod Izraela i SAD-a izazivati određenu frustraciju, dok je kod Irana postignut neočekivani efekat – homogenizacija. Međutim, sve tri strane su veoma moćne sile i izuzetno je teško predvidjeti daljnji tok i konačan ishod. U slučaju kopnene ofanzive ili upotrebe određenih vrsta naoružanja, realno je očekivati intenzivnije ofanzivne odgovore Irana, koji bi mogli obuhvatiti i druge države.
Koji su najvjerovatniji scenariji širenja sukoba na Bliski istok i potencijalne implikacije za regionalnu stabilnost? Postoje li “crvene linije” koje bi globalne sile izbjegle kako ne bi došlo do eskalacije?
Jedan od mogućih scenarija, iako ne vjerujem da će se desiti u ovoj fazi nego u relativno bliskoj budućnosti, jeste diplomatski dogovor u kojem bi Iran zahtijevao jasne sigurnosne garancije.
Drugi scenarij koji ne isključujem jeste rat do potpunog uništenja – bilo Izraela, bilo Irana.
Treći, najopasniji scenarij, od kojeg svi strahuju, jeste upotreba nuklearnog naoružanja. U tom kontekstu, brojni profesori sigurnosti, uključujući i neke iz SAD-a, ranije su isticali da bi jedini efikasan način odvraćanja bio da Iran zaista posjeduje nuklearno oružje. U tom slučaju, nisam siguran da bi se bilo koja nuklearna sila odlučila na otvorenu agresiju.
U kontekstu migracijskih kretanja, koliko bi dugotrajni sukobi u regiji mogli uticati na tokove migracija prema Evropi i kako bi Bosna i Hercegovina mogla biti pogođena?
Svaki rat nosi niz pratećih pojava. Ovaj sukob dodatno uključuje i elemente poput kapitala, nafte i drugih resursa, dok interesi Izraela obuhvataju i teritorijalne ciljeve te dugoročne projekte poput ideje o Ben Gurionovom kanalu.
Jedna od ključnih posljedica su migracije stanovništva iz pogođenih područja. Već vidimo da neke evropske zemlje uvode restriktivne mjere i ograničavaju prijem migranata. Ukoliko dođe do većih migrantskih valova, Bosna i Hercegovina, kao i cijeli region, neće biti pošteđena.
Zbog toga bi već sada na nivou BiH trebalo razvijati jasnu strategiju – po mom mišljenju, strategiju ograničenog prijema uz precizno definisana pravila. Međutim, nisam siguran da se na tome trenutno ozbiljno radi, niti da postoji adekvatna procjena rizika i planiranje mjera ublažavanja. U suprotnom, mogli bismo se suočiti s ozbiljnim političkim, pravnim i sigurnosnim izazovima.
Kakav bi bio dugoročni uticaj energetske i geopolitičke nestabilnosti na globalna tržišta i BiH?
Već sada vidimo posljedice na građane Bosne i Hercegovine. U posljednjih petnaest dana cijene goriva porasle su gotovo 100%, bez adekvatnog političkog odgovora na nivou države.
Povećanje cijena energenata neminovno će dovesti i do rasta cijena osnovnih životnih namirnica, čime ulazimo u stanje opće nesigurnosti. Ukoliko vlasti žele očuvati barem minimalni nivo stabilnosti, morat će pronaći načine za ublažavanje ovih efekata.
Nažalost, mnogi još uvijek ne razumiju ozbiljnost globalne situacije i potencijalne indirektne posljedice ovog sukoba.
Koliko geopolitička turbulencija povećava ranjivost BiH?
Činjenica da su SAD, koje su donedavno bile jedan od ključnih partnera BiH, sada direktno uključene u sukob, kao i podijeljenost unutar EU, otvara prostor za jačanje uticaja Ruske Federacije.
Dodatno, smanjena podrška Ukrajini može omogućiti Rusiji da preusmjeri fokus i djeluje preko proksi aktera, uključujući Srbiju, ali i kroz unutrašnje političke, akademske i druge strukture u BiH.
Unutrašnje političke krize i retorika dodatno pogoršavaju situaciju. Jedini adekvatan odgovor jeste jačanje sigurnosnih i obavještajnih institucija koje mogu pravovremeno detektirati i neutralisati prijetnje.
Da li Balkan ponovo postaje prostor strateškog interesa velikih sila?
Balkan nikada nije prestao biti zona interesa velikih sila – intenzitet tog interesa se samo mijenja kroz vrijeme. Geopolitičke krize uvijek otvaraju prostor za jačanje uticaja.
Taj uticaj se ne ostvaruje direktno, već preko susjednih država, političkih saveznika, akademskih krugova i nevladinog sektora.
Po mom mišljenju, tri ključne žarišne tačke su Kosovo, Bosna i Hercegovina i Crna Gora. Radi se o prostorima gdje se pokušavaju zaokružiti određeni geopolitički projekti.
Ipak, uprkos snažnim uticajima, u BiH i Crnoj Gori postoje stručnjaci koji prate procese i razvijaju odgovore kroz sigurnosne, političke i diplomatske mjere.
Može li članstvo u EU ili NATO-u dati veću stabilnost BiH?
Članstvo u NATO-u i EU ne znači automatsku vojnu zaštitu u slučaju krize. Ne treba gajiti iluziju da bi neko odmah reagovao vojno u slučaju ugrožavanja teritorijalnog integriteta.
Pravi benefiti članstva su drugačije prirode – politička stabilnost, ekonomski razvoj, sigurnosni standardi, sloboda kretanja i naučna saradnja.
Najveći izazov na tom putu nisu stvarne razlike među narodima, već političke manipulacije koje se često koriste za prikrivanje korupcije i kriminala.