Radmanović u intervjuu za RSE kaže da kolektivni šef države radi složnije nego prije, te da će i različiti stavovi oko palestinskog prijema u UN do sjednice Savjeta bezbjednosti biti izbalansirani, a govor predsjedavajućeg usaglašen.
BiH je u ozbiljnoj političkoj krizi. Ko je za to odgovoran i kako vidite moguća rješenja za formiranje vlasti u zemlji?
Radmanović: Svi oni koji proizvode najviše krizu uopšte nisu odgovorni za to. To su određeni međunarodni predstavnici u ovoj zemlji. Ja mislim da bismo se lakše dogovarali da njih nema ovdje uopšte. Previše se neke grupacije u BiH oslanjaju na njih i to nam proizvodi dijelom krize. Naravno, to ne znači da nismo odgovorni mi koji smo izabrani u BiH. Teško se u ovom momentu može dogovoriti oko formiranja vlasti. Ne mogu reći ne može nikako, kao što isto ne mogu reći da će to biti za 15-ak dana, a čujem da to neki pričaju ovih dana. Mi smo svi u BiH doprinijeli tome da šest političkih lidera dogovaraju o tome i da sve zavisi kako će oni dogovoriti. Dakle, u to ih je praktično gurnulo i Predsjedništvo i međunarodna zajednica i parlamentarci i svi – i sad očekujemo šta će se oni dogovoriti.
S obzirom da se političke elite u BiH ne mogu dogovoriti ni oko manje važnih pitanja u zemlji, kakave su šanse za promjene Ustava, predviđene Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sa EU?
Radmanović: Smatram da nema mogućnosti da se dogovorimo u ovoj fazi, nažalost. Tačno je, osnovni uslov, i to ne sada nego i prije potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i mnogo ranije, bio je da uskladimo naš ustav sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. I prije presude famoznog suda smo znali da to moramo uraditi. I od tada do danas neozbiljno se dogovaramo u ovoj zemlji. Ništa nismo uradili. Pripadam onima koji misle da se u svakoj zemlji, i razvijenijoj nego BiH, mora dogovarati korak po korak – hajdemo danas ono što možemo, pa ćemo iduće sedmice ono drugo što možemo, a ne odmah sve jer vidimo da to onda propada. Dakle, danas je jasno da smo udaljeni koliko i prije pet, šest godina. Strukture iz RS, i ja pripadam njima, predlažu da uradimo ono što je moguće, što se svi slažemo da promijenimo Ustav jednostavno da smo uskladili, pa ćemo onda drugo dogovarati. Uglavnom iz Sarajeva, pa i iz Mostara misle da je sad prilika da korjenito promijenimo Ustav, što ne može proći – i, dakle, mi smo na nuli.
Različito pristupamo pitanju Palestine
Gospodine Radmanoviću, vrlo često i vanjska politika BiH koju vodi Predsjedništvo odraz je unutrašnjih neslaganja. Slučaj je to i sa aktuelnim pitanjem članstva Palestine u UN-u, gdje nemate jedinstven stav sa gospodinom Izetbegovićem i gospodinom Komšićem. Kako će BiH riješiti to pitanje i kakav će biti stav pred Savjetom bezbjednosti?
Radmanović: Riješićemo kao i prethodnih 400 i nešto naših nastupa u Savjetu bezbjednosti. Kad je krupno pitanje, kao što jeste krupno palestinsko pitanje, krupno za čitav svijet, pa osebno i z BiH, onda je stalno prisutno u medijima. A kad sam rekao 400 i nešto nastupa, izjava, usvajanja deklaracija, mislim na dvogodišnji rad u Savjetu bezbjednosti u kojem praktično svaki dan imate rasprave unutar kabineta nas trojice kako nastupiti, kako glasati. I tačno je, nejedinstvo unutar zemlje mora se pokazati i vani. Ali sa dobrom voljom nas trojice ovdje može to da se popravlja. Čak i kad smo nejedinstveni ovdje, možemo da nastupimo značajno vani sa nekim osmišljenim dogovorom. Evo jednog primjera: prošle godine, odmah nakon inauguracije, ja sam išao u Savjet bezbjednosti sa usaglašenim govorom nas trojice. Inzko je imao izvještaj sličan ovom, koji je, moram reći, nikakav, smiješan, netačan – da ne upotrebljavam zato što sam predsjednik teže riječi, a da to nisam, rekao bih mu svašta. Sve je to njegovo izlaganje bilo marginalizovano samo sa mojom rečenicom: „Došao sam ovdje sa usaglašenim govorom tri člana Predsjedništva.“ Ni ja nisam bio zadovoljan potpuno tim govorom tamo, nisu ni gospodin Izetbegović ni gospodin Komšić, ali da izađete usaglašeni u svijet morate popustiti negdje. Tako je moguće to raditi.
Kad je Palestina u pitanju, to je malo teže. I reći ću odmah zašto. Sistemski, u glavama nas trojice, različito pristupamo tom pitanju. Ja moram reći da sam, čini mi se, pošteno pristupio tom pitanju i rekao potpuno jasno gospodinu Abbasu, predsjedniku palestinske samouprave, šta mislim o tome. A mislim da preuranjeno i na ovaj način priznanje u UN-u neće doprinijeti miru na Bliskom istoku i da će samo veće probleme izazvati. Rekao sam to ovdje, u sali u Predsjedništvu, mjesec dana prije nego što smo dobili pismo gospodina Obame, koje je otprilike tako. Dakle, nisam rekao to zlonamjerno, zato što ne volim Palestince, jer to nije tačno. Na kraju, pripadam Bosni i Hercegovini koja je priznala palestinsku državu. Nisam ja priznao, ali provodim tu politiku i danas. Mislim da su zaslužili mir, državu – ništa to nije sporno. Ali mislim u ovom momentu da takvo priznanje bi napravilo još veće probleme. I to je moj stav. U svakom slučaju, Predsjedništvo nije jedinstveno, mora izbalansirati svoj govor koji će biti ovih dana u Savjetu bezbjednosti. Ako se bude glasalo za da ili ne, mora biti neutralna.
Kako sarađujete u ovom sazivu Predsjedništva sa kolegama Izetbegovićem i Komšićem? Čini se da je manje disonantnih tonova negoli se moglo čuti prije nekoliko godina?
Radmanović: Mi se dogovaramo mnogo više nego što javnost zna. Mnogo više stvari uradimo jedinstveno nego što javnost zna. Bilo je to i u prethodnom mandatu. Samo u javnost uvijek izlazi kad je sukob, kad su teške riječi. A toga ima. I bilo ih je naročito u prošlom sazivu. Iz tog ugla poređenja, sada je bolje nego prošli put, jer je češće iskrilo između gospodina Silajdžića i mene i zvonilo u medijima. Sad pokušavamo svi da, i kada se ne slažemo, smirenije to posmatramo. Ja mislim da tako i treba. To je napredak svih u BiH. Naravno, ima situacija kad se ne slažemo, kad želimo da kažemo javno neke teške rečenice. Onda to prouzrokuje odmah kontra izjave i tako idu dalje. Ali na to se treba naviknuti. Toga imate i u Britaniji i u Francuskoj i u Njemačkoj koja je najmoćnija sada, dakle biće i u BiH.
“Varvari” na granicama
Mi smo u BiH, čini se, osjetljivi nego drugdje.
Radmanović: Ne malo. Mi smo mnogo osjetljiviji zbog svega kroz šta smo prošli i zbog toga što se još uvijek radije sukobljavamo nego dogovaramo. Na čitavom prostoru Balkana, ne radi se samo o BiH, je tako. Jednostavnije, zasučemo rukave i idemo u neku svađu, u sukob, a ne sjedimo za stolom i dogovaramo. A ipak sve završi za stolom. I ratna situacija završi za stolom nekim dogovorom. Zato je bolje, po mom mišljenju, mnogo više vremena provesti dogovarajući se, pa makar ti dogovori bili teški, nego u svađi i sukobu.
Kad pominjemo prostore Balkana, možete li ocijeniti odnose sa susjedima BiH i kako se to reflektuje na unutrašnja pitanja u zemlji?
Radmanović: Trenutno mi se čini da su oni komplikovaniji nego u nekim prethodnim periodima – možda ne procjenjujem dobro, iako pojavno izgledaju mnogo bolji jer susreti Predsjedništva sa predsjednicima iz okruženja su česti, fino izgledaju, o finim stvarima pričamo.
Zašto onda mislite da su komplikovaniji?
Radmanović: Hrvatska postaje članica EU. Tako mi dobijamo šengensku granicu na 150 do 250 kilometara od nas, što je veći problem nego što mi osjećamo u ovom momentu. Dakle, veći problem i zbog ponašanja Hrvatske kao zemlje članice EU u trgovinskoj razmjeni s nama, a ona nam je glavni spoljnotrgovinski partner, i to može izazvati brojne probleme. Ako tome dodamo da sa Hrvatskom nismo riješili imovinske probleme ni blizu, ni granicu ni blizu, onda vidite da je to mnogo ozbiljnije nego fini susret gospodina Josipovića sa nama trojicom. Sa Srbijom imamo raznih vrsta problema koje nikako ne uspijevamo da rješavamo. Ali moram reći da smo sa Borisom Tadićem i njegovom željom za pomirenjem u čitavom regionu ipak napravili korake naprijed i mi iz BiH.
Srbija ima unutrašnje probleme koji se manifestuju na nas ovdje, npr. Kosovo – koje ja smatram njihovim unutrašnjim problemom, ali vrlo važnim za nas jer smo oni koji nismo priznali zbog toga – i onda vidite da to nije nimalo jednostavno. Želio bih Srbiji da postane kandidat za EU već sada u decembru, i Crnoj Gori da otvore pregovore, iako moram reći da mi je žao što mi ostajemo sami. A bili smo prije tri godine najmanje na istom nivou. I to, naravno, komplikuje situaciju. Ja mislim da je rješenje i za nas i za EU da svi budemo unutar, pa da nas oni rješavaju iznutra nekim pritiscima, što su radili sa Rumunima i Bugarima, a ne s vana. Jer dok je ovo ovako, oni nas smatraju nekim varvarima na svojim granicama i nikada ne rješavaju problem. I to onda neminovno pravi probleme i sa susjedima. Oni jesu najvažniji, ustvari.