Uvoz radne snage. To je sve češći fokus poslodavaca u Bosni i Hercegovini. I dok su na biroima za zapošljavanje i dalje nalaze mnogi radno sposobni građani oni često nisu konkurentni. Razlog je i to što imaju jedno, a tržište vapi za drugim zanimanjima. Problem bi mogao biti riješen prekvalifikacijama i kvalitetnim programima obrazovanja odraslih, ali cjeloživotno učenje u BiH nije nešto čime se država može pohvaliti. Strategija obrazovanja odraslih na državnom nivou je istekla 2020. i to je znak da država ovom pitanju ne posvećuje dovoljno pažnje. O tome kakav je sistem cjeloživotnog obrazovanja, zašto je ono bitno, koji je odnos ekonomije i obrazovanja odraslih razgovarali smo sa Aminom Isanović Hadžiomerović profesoricom Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i glavnom i odgovornom urednicom časopisa „Obrazovanje odraslih.“
BUKA: Koliko se u BiH radi na cjeloživotnom učenju?
U Bosni i Hercegovini područje obrazovanja odraslih regulisano je zakonima na svim nivoima vlasti, što daje osnovu za sistemski pristup ovoj oblasti. Međutim, postoji niz prepreka u praksi, a one se tiču nepostojanja izdvajanja stalnih sredstava za obrazovanje odraslih, kao i slabe podrške odraslim osobama u njihovim nastojanjima da uče i usavršavaju se. Još uvijek se na učenje gleda kao na trošak (vremena, novca i drugih resursa), a ne kao na investiciju koja se višestruko vraća. Dakle, potrebno je dalje raditi na promjeni svijesti i osiguravanju adekvatnih uslova da cjeloživotno učenje postane stil života današnjeg čovjeka u bosanskohercegovačkom društvu. Brojni su izazovi s kojima se ljudi suočavaju, a mnogi od njih mogu se prevazići učenjem. Uzmimo za primjer roditeljsku ulogu u kojoj se mnogi danas suočavaju s osjećajem nemoći i nekompetentnosti. Očito je da ima mnogo tema o kojima roditelji trebaju steći znanja kako bi na odgovarajući način odgovorili na potrebe sebe i svoje djece. Ako pogledamo profesionalni kontekst, situacija je još kompleksnija. Nijedan profesionalac danas sebi ne bi smio dozvoliti da ponavlja stare obrasce i da se drži samo onih znanja koja je stekao u školi ili na studiju. Svijet rada se mijenja, ljudi i društva, a učenje je konstantna potreba.
BUKA: Koliko je za ekonomiju bitno obrazovanje odraslih i kako to unapređuje stanje na tržištu rada?
Tržiste rada podložno je čestim promjenama, koje vidimo u zahtjevima za novim kompetencijama ili uvođenju novih tehnologija. Tu su i promijenjeni uslovi života, koji odrasle osobe postavljaju pred poseban pritisak balansiranja različitih životnih uloga i održavanja potrebnog nivoa efikasnosti u radu. Ukratko, obrazovanje odraslih pruža mogućnost oosbama da u bilo kojem trenutku svog života steknu nove kompetencije, promijene svoje zanimanje ili karijeru. Ovo je posebno bitno u tranzicijskim razdobljima života, a obrazovanje odraslih daje mogućnost za nove prilike. Korist za tržište rada je u tome što se u slučaju zasićenosti određenog područja, ciljano može raditi na otvaranju prilika za rast i razvoj u drugim područjima. Jednaku pažnju treba posvetiti unapređenju ličnih vještina, mentalnog zdravlja i rezilijentnosti (otpornosti na izazove). Događaji povećanog nasilja govore nam da se trebamo učiti komunikaciji, samokontroli, kada i od koga zatražiti pomoć kada se nađemo u problemima. Takvim temama – ne samo usvajanjem profesionalnih kompetencija – bavi se obrazovanje odraslih.
BUKA: Da li je nedovoljan rad na obrazovanju odraslih uzrok činjenice da imamo veliki broj građana na biroima za zapoškjavanje dok istov remeno uvozimo radnu snagu?
Možemo reći da potencijali obrazovanja odraslih nisu dovoljno iskorišteni u bosanskohercegovačkom društvu. Tome u prilog govori činjenica da u Bosni i Hercegovini procenat mladih koji pripadaju NEET kategoriji (nisu zaposleni, ne obrazuju se, niti se obučavaju) iznosi 17% i da je to iznad prosjeka EU koji je 11%. Drugi primjer je uvoz radne snage iz drugih država. Valja spomenuti, pak, da su razlozi nešto kompleksiniji. Naime, treba uzeti u obzir uslove na radnom mjestu, koji su sve više odlučujući faktor za prihvatanje prilike za posao. Identifikacijom potrebnih kompetencija osoba koje su trenutno na evidenciji za zapošljavanje može se poboljšati njihova uspješnija integracija u svijet rada i sticanje radnog iskustva. Međutim, paralelno s tim, potrebno je raditi na unapređenju finansijske naknade, radne etike, organizacijske kulture i općih uslova rada.
BUKA: Poslodavci su posebno nezadovoljni procesima obrazovanja odraslih, koliko bi kvalitetniji pristup ovom problemu unaprijedio stanje na tržištu rada?
Uloga obrazovanja odraslih je da odgovori potrebama. Odrasle osobe uče zato što to žele i zato što osjećaju da rade nešto korisno, unapređuju svoje osobine i kompetencije, te posljedično, kvalitet života i rada. Formalno obrazovanje slijedi kurikulum na temelju procjene sistema šta je to vrijedno znanje. Ti kurikulumi su u pravilu statični i teško se mijenjaju. Programi obrazovanja odraslih, s druge strane, polaze od pitanja: Šta je potrebno? Ako poslodavci identifikuju da im nedostaje određeni profil stručnosti, a ne postoje obrazovni programi za to, organizatori obrazovanja odraslih imaju mogućnost da osmisle upravo program koji će ispuniti tu potrebu. U ovom procesu je ključan multisektorski dijalog i saradnja, što podrazumijeva uključenost poslodavaca u kreiranje obrazovnih programa i omogućavanje izvođenja praktične nastave u stvarnom radnom okruženju.
BUKA: Cjeloživotno učenje je i jedan od prioriteta EU, koliko bi nam kao državi mogla pomoći saradnja sa Unijom?
Obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje ugrađeni su u nekoliko posljednjih dokumenata i inicijativa Evropske unije usmjerenih izgradnji otpornijih, održivijih i uključivijih sistema obrazovanja širom Evrope. Oni su dijelom vizije evropskog prostora obrazovanja naslonjenog na Evropski stub socijalnih prava u čijem temelju su obrazovanje, izobrazba i cjeloživotno učenje. Evropska godina vještina počiva na uvjerenju kako je odgovarajućim prilikama za učenje i obrazovanje tokom cijelog života moguće odgovoriti na nedostatak vještina potrebnih za razvoj savremenih tehnologija, naročito za provedbu digitalne i zelene transformacije. Nova Evropska agenda vještina usmjerena je povećanju učešća različitih grupa odraslih u učenju, s posebnim fokusom na nezaposlene ili osobe bez potrebnog nivoa stručnih ili digitalnih vještina. Ove teme dobivaju poseban značaj u kontekstu demografskih promjena, digitalne transformacije, širenja umjetne inteligencije, klimatskih promjena i Evropskog zelenog plana.
BUKA: Šta je u fokusu Nove evropske agende?
Nova Evropska agenda za učenje odraslih za period 2021-2030 skreće pažnju na potrebu za dubinskim analizama i istraživanjima na međunarodnom, evropskom i državnom nivou uz korištenje različitih metodoloških pristupa i uključenje različitih grupa odraslih osoba. Agenda, također, poziva na unapređenje znanja o učenju i obrazovanju odraslih koje je temeljeno na relevantnim istraživanjima. Na lokalnom nivou posmatrano, Strateška platforma razvoja obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini u kontekstu cjeloživotnog učenja (2014-2020) prestala je važiti, te bi se u skorije vrijeme trebalo pristupiti pripremi novog dokumenta. Taj proces zahtijeva pomnu analizu i jasno artikulirane prioritete na temelju rezultata empirijskih istraživanja. Saradnja sa Evropskom unijom za Bosnu i Hercegovinu višestruko je korisna, a najkonkretnije se vidi u pristupu fondovima za projekte u okviru kojih se razmjenjuju najnovija istraživanja, vrši mobilnost stručnjaka, nabavka opreme, a sve dovodi do unapređenja kvaliteta.
BUKA: Koje su Vaše preporuke za institucije i šta smatrate temeljem za kvalitetne programe cjeloživotnog učenja?
Najprije je potrebno donijeti novu Strategiju obrazovanja odraslih na državnom nivou jer je ranija Strategija istekla 2020. godine. Urađena je temeljita analiza njene provedbe i utvrđeno je da postoje područja koja nisu u potpunosti provedena. To su ona koja se tiču podrške obrazovanja odraslih društvenim inovacijama, te unapređenje kvaliteta i dostupnosti prilika za cjeloživotno učenje. Zatim je potrebno raditi na unapređenju postojeće legislative. U nekim dijelovima je suviše rigidna i sputava organizatore obrazovanja odraslih da budu proaktivniji i kreativniji u svom radu. Obrazovanje odraslih ne smije biti uređeno kao formalno obrazovanje. Ono mora imati jasne procedure i ispunjavati visoke standarde kvaliteta procesa, ali mora imati vise slobode da osluškuje potrebe u zajednici i različitim društvenim sistemima.