Da li je potrebno reći prof dr Damir Marjanović ili samo gospodin Marjanović ?
Ne patim od formalnosti. Dakle, ako me studenti stalno zovu „Profa“, onda Vi bez problema možete da me zovete Damir.
Dobro onda, Damire, bili ste i ostali uzor mladima, prepoznati ste kao izuzetno stručan ministar obrazovanja nauke i mladih, da li se zaista a gledano sa ovim vremenskim otklonom može nešto promijeniti ?
Može i mora, a i nije teško da se to uradi. Dva desetljeća prvo moju, a sada i novu generaciju dvadesetogodišnjaka i tridesetogodišnjaka zatupljuju i ubjeđuju da se stvari ne mogu promijeniti i da je bolje da se uopće ne trude da išta urade po tom pitanju. To je najveća obmana dugovječne BiH političke pseudoelite. Dakle, iz prve ruke govorim, ako smo mi u deset mjeseci mogli bez ikakvih resursa, potpore i političkoga zaleđa da neke stvari pomjerimo sa mrtve tačke, zašto onda to ne bi mogla da uradi dobro osmišljena motivirana skupina! Uz malo dobre volje,mnogo truda i rada, okupljanja potrebne kritične mase pozitivno nastrojenih ljudi koji su spremni da beskompromisno rade svoj posao, stanje obrazovanja u BiH, ali i ukupno stanje u BiH se može dramatično izmjeniti.
Napadali su vas zbog naušnica, kožne jakne i klinaca, da li i dalje vjerujete u klince kao najozbiljniju pokretačku snagu ?
A šta da Vam kažem, živimo u zemlji u kojoj su predrasude i stereotipi bitan element svakodnevnih društvenih zbivanja. U proteklih par godina sam se naslušao komentara, opaski, zlonamjernih dobacivanja i opservacija vezanih za naušnice, jakne, poderane farmerice, majice bez rukava, starke, martinke… i godilo mi je, jer je uvijek dolazilo od osoba koje su, po staroj bosanskoj navici, svaki put kada nešto dobro uradite, a to njima iz osobnih interesa ne odgovara, potezali model kritike poznat pod nazivom „vidi mu glave“. Hiljadu ljudi – hiljadu ćudi! Neka i takvih ljudi! Pa ne bi ni bilo dobro da svi isto mislimo, radimo, da se svi isto oblačimo. No, bilo bi lijepo kada ljude ne bi sudili po frizurama,počupanim obrvama, nacionalnosti, seksualnoj orjentaciji, nego po onome šta su uradili u svojim životima. E to moramo naučiti te naše famozne klince ili buduće generacije, kako bi ih oni „politički ispravni dugovječnici“, a ne ovako politički neodgojeni i nekorektni kao ja, nazvali. Samo, mali je problem što ti „politički korektni“ već desetljećima te iste naše klince drže po strani, oduzimajući im slobodu govora, kreativnog razmišljanja i iskazivanja stavova i prizivaju ih samo kada trebaju da ostvare njihove sitnopolitičke zacrtane planove. Nadam se i siguran sam, da će doći dan da će ti klinci pokazati zube i dokazati tko je prava snaga ovoga društva i da će odbaciti taj model političke eutanazije koji im se nudi pod rečenicom: nemoj ni da se trudiš, ne možeš ništa promijenite… E pa klincu i klincezo, znaj da možeš, itekako možeš! I to sada, odmah, jer sutra će možda već biti kasno!
Opisujete li sebe kao naučnika ili ipak kao političara pa čak i lidera kako vas javnost sve glasnije prepoznaje ?
Opis je stvar percepcije, a percepcija pati od subjektivnosti. Stoga i ne čudi kada istu pojavu ili osobu, različiti ljudi vide, doživljavaju ili opisuju na različite načine. Ja sam samo profesor, naučnik i prenositelj znanja u pokušaju, a ispadoh po našim kriterijima da sam i neka vrsta političara koji realizira osmišljene i zacrtane projekte. Nekada ih koordinirate, a nekada sudjelujete u njima pod nečijom drugom koordinacijom. Više vjerujem u tim, nego u karizmatične lidere, kako u nauci, tako i u politici. Iskreno i u jednom i u drugom tih pseudokarizmatika mi je preko glave. Svojom „karizmom“ su nas i doveli u ovakvo stanje. Stoga ne, nisam lider, samo sam dio tima i to onaj dio koji radi svoj posao najbolje kako zna i umije.
Mnogo puta ste istakli da ste socijaldemokrata, koliko puta ste propitali vlasititi politički pogled ?
Ako mislite na moju opredjeljenost osnovnim idejama socijaldemokratije, onda tu nema preispitivanja jer socijaldemokratija je jedini politički model koji je meni blizak i potpuno prihvatljiv. Ali ako mislite na propitivanje pojedinih životnih, dnevnih, političkih i svih društvenih fenomena i ustanovljavanja da li su (ili nisu) oni dio socijaldemokratskoga razmišljanja, e to radim svakoga dana. Svaki „politički i društveni fenomen“ napadam sa svih strana i pokušavam ga kroz detaljnu analizu i testove prihvatiti ili odbaciti kao dio socijaldemokratske stvarnosti i doktrine. Prihvatanje ideja, strategija i modela razmišljanja, bez njihovoga stalnog preispitivanja i detaljnoga analiziranja, jednostavno nije model one slobodoumnosti koja bi trebala biti u osnovi svakoga socijaldemokrate. Dogmatično i bezpogovorno prihvatanje svake „šefove partijske riječi“ koje se konstantno dešava na ovim prostorima i u strankama koje nose socijademokratski predznak, nema nikakve veze sa socijaldemokratijom, nego sa političko feudalističkim modelom koji nije rijedak i među „vođama i sljedbenicima“ koji sebi tepaju socijaldemokratskim ubjeđenjima.
Postoje li zaista istinske socijaldemokratske snage u Bosni i Hercegovini?
Postoje, samo one trenutno nisu eksponirane u političkom univerzumu ove naše države. Da budem malo precizniji, te snage ili nisu u strankama koje se predstavljaju kao nositelji socijaldemokratskoga modela ponašanja u BiH, ili, ako jesu u strankama, ne pruža im se dovoljno prostora za djelovanje unutar tih kompanija. Naime, uzurpatori koji su privatizirali ideju socijaldemokratije, kao model postizanja isključivo osobne koristi, na svako pojavljivanje ramišljanja različito od njihovoga, upale senzore i alarme i posegnu za standardnim modelom pasivizacije i eliminacije, a u cilju što dužeg ostanka na pozicijama koje su zauzeli prije par decenija.
Jesu li stranke sa socijaldemokratskim predznakom uspjeli izvršiti atentat na jednu iskrenu ideologiju?
Ne bih krivio stranke jer u tim strankama, kako već rekoh, ima veliki broj iskrenih, stvarnih, zagriženih socijaldemokrata. No, atentatori su oni koji vode te stranke izuzetno neuspješno za ideju socijaldemokratije, a izuzetno uspješno za svoje osobne ciljeve. To su Vam one „socijaldemokrate na određeno vrijeme“ (uglavnom tokom kampanje) i čiji rok istekne odmah čim zasjednu u neku od fotelja. To su one „socijaldemokrate“ koje u pregovorima oko podjele vlasti nakon izbora (koja se nameće kao obavezna s obzirom na izborni zakon i ustav), vrlo lako se dogovore sa strankama desnoga centra, jer se u tim pregovorima ne vode socijaldemokratskim načelima nego načelima raspodjele fotelja, moći i budžetskog novca. No, istorija je već više puta pokazala kako atentatori završavaju, a s obzirom da se istorija ponavlja, za očekivati je da će i „njihovo proći“.
Mladi sve češče govore da su vjernici i da je socijaldemokratija u suštini komunizam gdje je razlika?
Ne razumijem ovaj prvi dio pitanja ili Vaše konstatacije. Ako sam dobri shvatio Vi hoćete da kažete da vjernik ne može biti dobar socijaldemokrata? E tu se grdno varate! Pa zar su osnovna načela socijaldemokratije sloboda, jednakost i solidarnost u sukobu sa deset božijih zapovjesti ili svetim knjigama. Imam tu sreću da sam od mudrih ljudi učio o Bibliji i Kuranu i nikada mi niko nije rekao da se ijednom riječju u svetim riječima negiraju sloboda, jednakost i solidarnost. Štoviše, skoro svakom porukom se poziva na ove univerzalne vrijednosti. Osnovni problem, posebno na ovim prostorima, nisu temelji socijaldemokratije, nego njeno skrnjavljenje sa onim što su na ovim prostorima skoro pola stoljeća predstavljali kao komunizam. Da skratim, ono što smo mi imali na ovim prostorima u drugoj polovini 20. stoljeća je vrlo brzo u najvećem dijelu pobjeglo od stvarne utopijske ideje komunizma, a nikada i nije bilo socijaldemokratija. Taj ex-Yu komunizam, sa političke tačke gledišta, pretvorio se vrlo brzo, a posebno pred kraj svoga egzistiranja u Orvelovu Životinjsku farmu. Tadašnje „Guzonje“ (oprostite na vulgarnosti alo kako ih drugačije opisati) i njhiova klika se ništa ne razlikuju od njihovih današnjih kopija. U krajnjem slučaju da taj komunizam nema nikakve veze sa lijevom idejom pokazuje i činjenica da je velika večina bivših komunista (posebno onih novopridošlih u 60, 70, 80. godinama prošlog stoljeća) u miniprelaznom roku obukla dresove nacionalističkih stranaka i nastavila vladati. Lijepi moj, nema tu politike i ideje, nego samo borbe za vlast. Stoga ne mješajte jabuke i kruške: moderna socijaldemokratija nema nikakve veze sa kasnim ex you komunizmom, a s druge strane ne padajte na foru da ako vjeruješ u Boga ne možeš biti dobar socijaldemokrata i obratno.
To govori da socijaldemokratija nije komunizam, ako nije šta jeste socijaldemokratija i ko su njeni legitimni predstavnici?
Socijaldemokratija nije samo politički model, ona je stil života! Dakle svi oni koji u svom životu žive slobodu, jednakost i solidarnost – oni su legitimni predstavnici socijaldemokratije. Svi oni koji ove riječi koriste u predizbornim kampanjama, na fb. profilima i na jumbo plakatima, a ne žive njihovo značenje u svom djelovanju, posebno u političkom životu, oni nisu legitimni predstavnici socijaldemokratije, ma koliko se busali u to ime.
Govori se da osnivate stranku da li je to istina ?
Ako me pitate da li JA Damir Marjanović osnivam stranku, odgovor je jasan i glasan: Ne! Uzgred kada jedno lice osniva nešto to se onda zove onim smješnim imenom Društvo jednog lica, i nema nikakve veze sa demokratijom, kritičkim mišljenjem, pluralizmom. Ja znam da na ovim našim prostorima većina tzv. stranaka funkcionira baš tako, baš kao DJL, no, stanje u kojem se nalazi BiH nam je dobar pokazatelj koliko su ti modeli uspješni za društvo, a koliko za tog „karizmatičnog vlasnika stranke“. Stoga neka hvala na takvom osnivanju stranaka, ima takvih i previše!
Ukoliko se ne radi o stranci šta se onda krije iza koncepta inicijative grupe građana „Socijaldemokrati“ ?
U ovome momentu IGG Socijaldemokrati je koncept, ideja, pokret otvoren za sve one koje smo u ranijim odgovorima definirali kao legitimne predstavnike socijaldemokratije. Ovaj koncept, kao ni sama socijaldemokratija, nije ničije vlasništvo niti tapija! On nije zakovano slovo na papiru, on je uspostavljen i on se mijenja, evoluira. Započeo je i sada funkcionira kao edukacijska platforma u kojima svima, i onima koji su bliski lijevoj ideji, i onima koji je preziru, pokušava da približi stavove socijaldemokratije o najbitnijim stvarima u BiH i šire. Ideja IGGa je tu da razbije predrasude o socijaldemokratiji i njenom odnosu prema radu, religiji, društvu, privatnoj svojini, komunizmu, nacionalizmu, prošlosti i budućnosti. IGG Socijaldemokrati je poziv na obrazovanje i kao takav sada egzistira.
Inicijativa, pokret, stranka – molimo razuvjerite nas ?
Šta god da vam kažem možete se složiti ili oponirati. To je stvar te osobne percepcije. Dozvolite mi onda da iznesem i svoju osobnu percepciju: koncept IGG Socijaldemokrati u kojem dijelom učestvujem sa mnogim dobrim i mudrim ljudima, ne predstavlja i nikada neće predstavljati koncept stranke kakav je uobičajen na ovim prostorima. Naprotiv, mislim da se skoro svi u tom konceptu slažemo da bježimo od tako učahurenog i propalog modela kakav jeste „još jedna tipična BiH stranka“ gdje bi nas mnogi rado ugurali. Ne, kako rekoh, ovo je koncept, ovo je pokret, ovo je ideja koja okuplja sve i politične i apolitične i stranačke i nestranačke ljude koji sebe pronalaze u one tri magične riječi. Ovaj koncept je dinamična pojava i po potrebi će zauzimati i preuzimati oblik koji će nam bit najefikasniji za buduće djelovanje. Stoga još jednom ne! Mi nismo samo još jedna prošlo-sadašnjo-buduća stranka, jer ideja sociajdemokratije je daleko veća od stranačkih tijela, garnitura i kadrova!
Zbog čega bi vam mladi naraštaji uopšte vjerovali ?
Ja ih molim da nama, niti bilo kome vjeruju „na daljinu“, na lijepu riječ! Neka vjeruju svojim ušima i očima i tuđim djelima. U krajnjem slučaju mi i nismo pokrenuli ovo da bi nekoga ubjeđivali da nam vjeruje. Naprotiv, kao i svi, nadam se dobri, prenositelji znanja, ljudi okupljeni oko ove ideje prenose svoje znanje i iskustvo i nadaju se da će nekome to što kažu i ponude pomoći da kreira svoje mišljenje, pa makar iono i bilo suprotno. Jer bit sticanja znanja nije u tome da ja nekoga ubjeđujem da sam ja upravu, nego da iznesem svoje argumente s kojima se on može ali i ne mora složiti. Mene je tako lako ubjediti da promjenim mišljenje, samo mi dajte jače argumente od mojih polaznih i to je to!
Kako mislite približiti socijaldemokratiju generacijama vaših i naših roditelja koji su odrastali u socijalizmu i slijepo vjerovali onima koji su ih zdušno izdali ?
Jednostavno, samo ćemo im objasniti da to nije bila socijaldemokratija. Nemojte me pogrešno shvatiti: Jugoslavija kao koncept je imala mnogo dobrih polaznih osnova, zamisli i ideja, pa i realiziranih činjenica. Mislim da je ona kao model „od Vardara pa do Triglava“ bila jedno dobro rješenje za drugu polovinu 20. stoljeća. Osnovna antifašistička ideja na kojoj se zasnivala ta država je temelj koji bi svaka država ovoga regiona morala da baštini, bez alternative! Ja sam je malo osjetio i rado je se sjećam, koliko je se može sjećati klinac do svoje 17. godine. No, nje nema više i nad prolivenim mlijekom se ne isplati plakati! Hajde da se ne zavaravamo, Jugoslavija je možda na papiru baštinila dijelove socijaldemokratske doktrine, ali je dobrim dijelom od nje odstupala, što zbog vanjskog, ali još više zbog unutarnjeg utjecaja. Ustvari, da budem iskreniji i precizniji, na prste jedne ruke možete nabrojati ljude, posebno iz kasnijih garnitura, koji su bili u vrhu te države a koji su živjeli socijaldemokratska načela.
Izjavili ste da je Isus bio socijaldemokrata, što znaći da je i Muhamed s.a.w.s također bio socijaldemokrata, zašto onda slijepo slijedimo desničare ?
Vidim da ste se dobro pripremili za ovaj intervju, ali ne i dovoljno. Ne smijem da ukradem tuđe misli i jasno moram da kažem da ja to nisam zvanično izjavio. No, u jednoj diskusiji sam parafrazirao jednoga istinskoga ljevičara i bivšeg urugvajskog predsjendika Jose Mujicu koji je Isusa okarakterizirao kao iskrenoga ljevičara. Iskreno, ja nemam dovoljno znanje o životu i djelima Isusa i Muhameda s.a.w.s da bih mogao takvo što izjaviti. No, kada ste već pitali, a da Vam ne uskratim konkretan odgovor, na osnovu moga dosadašnjeg iskustva, znanstvenik i čovjek u meni se može složiti sa izjavom predsjednika Mujice. Ipak, hajde da se držimo jedne od Božijih zapovjedi koja kaže: „Ne izusti imena Gospodina, Boga, uzalud!“ i da ne koristimo i zloupotrebljavamo Njegovo ime u promociju jedne političke ideje. Nažalost u proteklim desetljećima su te vrijednosti bile mnogo puta iskrivljivane i zloupotrebljavane u nacionalističke i dnevnopolitičke svrhe, i, stoga, hajde da ne budemo dio toga miljea!
Nakon dugo vremena ste ipak izjavili da ste Bosanski Hrvat ali i Hercegovački Bošnjak, znači li to da Hrvati iz Bosne mogu biti iskreni socijaldemokrati dok oni iz Hercegovine to ipak nisu ?
Nije to nikakva bitna i velika izjava, nego je to bila reakcija na izjave i „navodne nedoumice“ jednoga od aktualnih političara koje je javno iznio u momentu mog izlaska iz stranke koju vodi, i jedine u kojoj sam ikada bio i koju sam ikada gradio. Iz te izjave se jasno može vidjeti da, u tom svjetlu, sebe doživljavam primarno kao državljanina ove zemlje, Bosne i Hercegovine. Ja imam to bogatstvo da sam, po svome ocu koji je rođen u Hrvatskoj, državljanin i Hrvatske. No, bez imalo patetike, samo je jedno mjesto Dom sa velim D! Za mene je to ova država u kojoj sam rođen, u kojoj živim i u kojoj, ako mi se pruži mogućnost, želim da provedem sve one godine koje su još ispred mene. Stoga prije svega, koliko god to trenutno nepopularno bilo javno reći, ja sam prije svega Bosanac i Hercegovac, a onda sve ono što i kako se osjećam. A kao odgovor na takve provokacije koje često doživljavam, posebno od profesionalnih Hrvata, Bošnjaka,Srba i Ostalih, mogu jednostavno da poručim da za razliku od njih ja mogu biti prije svega Bosanski Hrvat, ali Hercegovački Bošnjak i Bosanski Srbine i još štošta drugo, i to ne iz profesionalnih razloga (kao mnogi koji me to javno propituju), nego iz „onoga nečega samo našega“ koje dijelimo svi mi u ovoj državi, ma kako se izjašnjavali. E sada i na Vaše pitanje da ipak odgovorim, socijaldemokrata se ne postaje po naciji, vjeri i mjestu rođenja, nego po nazorima koji uopće nisu povezani sa nijednom od navedenih kategorija.
Ukoliko ste već Hersegovački Bošnjak, kako gledate na aktulne podjele u Hercegovini ?
Hajde da zanemarim simpatični provokativni ton Vašeg pitanja i da budem konkretan: Teritorija je podjeljena, trenutni politički prostor je podjeljen i, što je najvažnije za te „nacionalne lidere“, pare su međusobno podjeljene. No Hercegovac je ipak ostao Hercegovac i to će uvijek da bude, njega neće moći podjeliti, ma koliko to željeli!
I još nešto kako zaista možemo ići dalje, nama se čini da smo došli do kraja puta?
Ne, nema kraja puta, pa ova zemlja postoji već stoljećima i mislite da će joj pojedinci, koji će u povijesti ostati upamćeni kao kraće elementarne nepogode, presuditi. To je samo Vaša percepcija. Nečiji kraj puta je za nekoga drugoga tek početak, i stoga, nema stajanja. Idemo dalje!