Prije manje od mjesec dana u Banjaluci su
održani studentski protesti. Studenti su primarno tražili poboljšanje životnog/studentskog
standarda. I Vlada RS se načelno složila sa njihovim zahtjevima. Međutim, evo
ovih dana, dobili su, figurativno rečeno „srednji prst“ od Vlade, koja nije u
stanju obezbijediti niti zdravu hranu za studente. Gospodine Govedarica, kakav
je Vaš komentar kao prvog čovjeka studentske Unije?
Ovo nikako nije smjelo
da se desi, jer je ovo direktan udar na život i zdravlje studenata . Moraju se
naći odgovorni ljudi za trovanje studenata i mislim da ovo nije ni malo
slučajno, pogotovo kada imamo podatak da je 70 uzoraka hrane nestalo.
Rekli ste da ovo trovanje hranom nije slučajno.
Na šta ste konkretno mislili?
U ovom trenutku nemam
konkretne argumente, ali mislim da organi MUP-a moraju istražiti šta se to
desilo, pa je do studenata došla otrovana hrana. Ja ću upravo zbog ovakvih
stvari dolaziti često u Banjaluku, iako sam iz Istočnog Sarajeva, mada je potpredsjednik
Unije Borivoje Obradović, koji je iz Banjaluke sa mnom u kontaktima i mi ćemo
posjetiti i hospitalizovane studente i upravu studentskog doma „Nikola Tesla“ .
Ovo se ne smije više desiti, ovo je jedna sramota. Pričamo stalno o studentskom
standardu, o izgradnji domova, a studenti nam se truju u studentskim menzama.
Prije dvije sedmice postali ste predsjednik
Unije studenata RS. Kakvo ste stanje zatekli u Uniji? Da li ste zadovoljni
zatečenim stanjem?
Ono što je bio najveći
problem je jedna „odvojenost“ kolega iz Banjaluke i kolega iz Istočnog
Sarajeva. Riječ je o jednoj vrsti podjele. Ali ja ću nastojati da se to
prevaziđe. Svi studenti u RS moraju biti jednaki. Što se tiče ostalog, kolega Dronjak
je dobro radio, mi smo sad u procesu preregistracije, ja ću da nastavim njegov
posao i kada je riječ o unapređivanju studentskog standarda i kada je riječ o
izgradnji smještajnih jedinica . Naravno, poseban akcenat moramo staviti na to
da školarine ne smiju da rastu. Evo, prvi problem je razlika u cijeni izrade
mastera. Završni rad kod kolega iz Banjaluke je 1000KM, a kod studenata iz
Istočnog Sarajeva 500KM. Mislim da cijena mora biti za sve 500KM i da je to
realna cijena, jer to nije magistarski rad. Već je upućena inicijativa prema
rektoru banjalučkog Univerziteta Stanku Staniću, da spusti cijenu master rada
na 500KM.
Kažite mi zašto, bar deklarativno, studenti iz
Istočnog Sarajeva nisu podržali banjalučke kolege u protestu?
Mislim da je osnovni
razlog taj što nije bilo dovoljno sinhronizacije. Studenti iz Istočnog Sarajeva
su u to vrijeme bili na određenim studentskim takmičenjima i po povratku,
jednostavno je zakazala sinhronizacija.
Dobro. Da rezimiramo-Da li Vi podržavate
zahtjeve banjalučkih studenata koje su oni na protestima uputili prema Vladi
RS?
Apsolutno! Podržavam
banjalučke studente, podržavam izgradnju Četvrtog paviljona, u međuvremenu se
desilo masovno trovanje studenata i neko mora za ovo odgovarati. Što se tiče
izgradnje studentskog doma u Palama ona je veoma kritična. Recimo na Palama 8
godina ni fening nije uložen, a studenti imaju samo jedan obrok i tako je već
godinama. I upravo ćemo u Ministarstrvu imati sastanak sa predstavnicima
lokalne vlasti Pala i Istočnog Sarajeva u svrhu dobijanja trajne lokacije.
Dakle, niti jedan objekat na Palama i Istočnom Sarajevu nije u vlasništvu
studentskog Centra. Objekti se vode na potpuno različitim subjektima. Nekima se
na za uopšte ni vlasnik
Dotakli ste se Ministartva. Ostali ste pri tome
da ministar Goran Mutabdžija ostane na mjestu prvog čovjeka kulture i
obrazovanja u RS, iako su banjalučki studenti na protestima tražili njegovu
smjenu. Koji su Vaši argumenti za njegov ostanak?
Dakle, ministar
Mutabdžija je na ovom poslu svega 3 mjeseca. Mislim, čak teoretski, i da je
imao na kontu Ministarstva i 100 miliona maraka, one se ne mogu podijeliti i
raspodijeliti u administrativnom smislu
za bilo kakva ulaganja. I mi smo rekli da ministar treba da ostane, ali će
imati velike zadatke pred sobom. Imaće veliku odgovornost. I mi ćemo ministru
dati određeni rok. Poslije toga nećemo imati niti jedan argument da kažemo-Bio
je samo 3 mjeseca! Evo, pustićemo da se snađe u svom poslu i Ministarstvu, a
onda idemo sa zahtjevima. Dakle, svako treba imati određeno vrijeme, ali, boga
mi, biće konkretni zahtijevi pred ministrom od koga očekujemo da ispuni iste. Ukoliko
se svi pobrojani zahtjevi ne realizuju, krajnja konsekvenca je okupljanje
studenata na protestima!
Podsjetiću Vas da je gospodin Dodik, odmah po
izbijanju protesta u Banjaluci, raspisao tender za izgradnju Četvrtog paviljona
.Da li Vi to računate, kao neku „gotovu stvar“ ili je to tek najava za nešto
što treba da se uradi? Čini mi se da se poslije tog tendera ništa nije desilo.
Pitam Vas sve ovo iz razloga da se ne desi neki tzv. nominalni dogovor,
zaključak, konsenzus, poslije koga se u realnosti ništa ne realizuje.
Zaista nisam upućen
šta se poslije raspisivanja tendera dalje dešavalo, ali ću zadužiti kolegu
Borivoja Obradovića da se pozabavi ovim pitanjem. Jer, ni ja ne znam da se osim
raspisivanja tendera desilo nešto konkretno.
Da pređemo na temu nepotizma i korupcije. Pored
silnih priča o korupcioji na univerzitetima, o nepotizmu, o svakoj mogućoj
vrsti prevara i obmana, niti jedna jedina osoba nije procesuirana, a kamo li
kažnjena. Kako gledate na sve ovo? Govrim i o studentima i o asistentima, i o
profesorima o čitavom jednom koruptivnom lancu. Ko su ljudi koji treba da
pokrenu rješavanje svih tih silnih afera?
Korupcije ima. Nepotizma
ima. Na nekim fakultetima mogu se izraditi čitava porodična stabla na osnovu
spiska zaposlenih. Moram reći da je moj predhodnik Nikola Dronjak odlično
pokrenuo čitav ovaj proces raskrinkavanja tog lanca korupcije i nepotizma .
Međutim, kad smo došli do konačnice, niko nije procesuiran, niko nije
odgovarao. Mislim da tu ima problema i u pravosuđu i u organima koji se bave
istraživanjem i koji sve to gledaju sa neke „posebne tačke“ .
Ima li problema i među studentima, koji ne bi
da se zamjere profesorima pa ćute?
Znate kako, dosta ima
straha među studentima od profesora koji se često ponašaju bahato. Mi zato moramo jačati instituciju
studenta-ombudsmana kao i otvaranje besplatnog studentskog telefonskog broja ,
gdje student-ombudsman ide da rješava problem, a niko ko je prijavio slučaj
neće biti izložen bilo kakvom pritisku od strane profesora. Zamislite studenta
brucoša koji je imao neku neprijatnost i ona da sad izađe pred redovnog profesora
koji ima čitavu dinastiju na fakultetu. Pa on nikada ne bi završio fakultet. Mi imamo
mnogo slučajeva da profesor prodaje svoju knjigu, koju zacijenio od 70-100KM, i
da je kupovina iste uslov za potpis. Onda se studenti malo komešaju …
Ali to je ilegalna radnja, koja mora biti
kažnjena!
Apsolutno! Ali onda na
kraju, kad ja kažem-Samo mi trebaju podaci i idemo da reagujemo, studenti se
povuku, kao dogovorili su se da neće profesor više, ali svi su kupili njegove
knjige! Dakle, studenti moraju promijeniti percepciju. oni ne treba da se
plaše. Mi ćemo ići pra u prsa protiv takvih profesora. Posebna priča su
asistenti. Asistenti su kod nas često nedostupni, nema ih u komunikaciji sa
profesorima, sa studentima, nekad se izdižu iznad profesora. Gdje ima da
asistent sa recimo razredne nastave studentu na par pitanja odgovori sa –Ne
znam?! Ja uopšte ne znam kako se primaju ti asistenti. Čast pojedincima, ali
ima dosta loših asistenata, a tu se opet nadovezujemo na priču o nepotizmu.
Dakle, „neko je nečiji“ pa ću ja onda dovesti svoga sina, svoju kćerku, bez
obzira koliko oni poznavali materiju. I ja najavljujem u Uniji žestoku borbu
protiv toga! I zato nemojte da se začudite kada krenemo sa imenima i
prezimenima od septembra.
Dakle, možete zvanično potvrditi da će se od
septembra progovoriti o konkretnim ljudima sa imenom i prezimenom?
Samo dok počne
nastava. Pa ako bude isto ophođenje, kao i do sada prema studentima, znači desi
li se da asistent odgađa vježbe i predavanja, a student dođe ,recimo, iz Trebinja
na Pale ili čak desi li se da asistent odgodi ispit, a postavlja se pitanje
otkuda njemu pravo uopšte da drži ispit, počećemo imenom i prezimenom prozivati
te ljude. Pa, gdje to ima u svijetu da asistent drži ispit? Nego neki profesor,
koji mu je kum, rođak ili nešto drugo i koji ga je postavio na to mjesto,
kaže-Ja sam negdje, a ti ‘ajde održi taj ispit. Dakle, garantujem vam da ću u
septembru i oktobru ići prema svim medijima sa konkretnim imenima i prezimenima
jer nemam šta u životu da izgubim.
A, šta je sa profesorima koji, žargonski
rečeno, tezgare na nekoliko univerziteta i pet-šest fakulteta? Kakva je
zakonska regulativa i da li to Vas kao studentsku Uniju uopšte interesuje?
Apsolutno! Takvim
radom, prije svega, kvalitet nastave gubi. Profesori predaju na 5 fakulteta,
imaju, ja stvarno ne znam kako to može biti, imaju duple radne odnose. I u
Srbiji i u Crnoj Gori i u RS. Gdje su prijavljeni i na koliko? Da li su svugdje
prijavljeni? Uglavnom, oni svi potpisuju ugovor na osmočasovno, dakle puno
radno vrijeme. Postavljamo pitanje ko je od profesora zaista toliko na radnom
mjestu? A, to je posao Republičke prosvjetne inspekcije. I ova inspekcija će
imati zadatak od Unije da se takav način rada profesora preispita.
Ali, hoću da Vas pitam ovo! U puno slučajeva
Republička inspekcija nešto konstatuje. Od slučaja da je nemoguće da neko od
pedagoga za 7 dana postane bibliotekar, pa nadalje i ništa se ne desi.Svi nešto
konstatuju i poslije tih konstatacija se ne desi ništa. Niti je neko
procesuiran, niti sankcionisan.
Mislim da je sudstvo i
tužilaštvo zakazalo. Puno je takvih primjera. Onda se moramo zapitati, kakva je
to država. Postoji li vladavina zakona ili nešto drugo.
Pa, očekujete li Vi onda neku vrstu podrške od
strane Vlade RS i kakva bi to bila podrška? Šta Vama treba da uradi Vlada da bi
vi realizovali svoje projekte i izvršili zacrtane ciljeve?
Prije svega od Vlade
nam treba podrška administartivno-pravne prirode. Naši zahtjevi ne smiju biti
samo mrtvo slovo na papiru na kome ćemo mi stati. Treba reaagovati po tim
zahtjevima. To je čitav lanac finkcionisanja. Mora se odrediti odgovorna osoba
koja će to rješavati. Od konstatacija i zaključaka, a bez konačnog rješenja mi
nemamo ništa. Upravo zbog toga ćemo tražiti tematsku sjednicu Vlade jer bez
svega toga mi nećemo moći raditi. Ako smo npr. konstatovali da je cijena master
studija različita, moramo aktivirati čitav lanac da se sprovede Odluka po kojoj
će studentima iz Banjaluke biti spuštena
cijena sa 1000 na 500KM. E, tek smo tada posao uradili. To je samo jedan
primjer, a tako će biti i sa svim ostalim primjerima.
Na čemu ćete bazirati svoj rad, kao prvog
čovjeka Unije?
Naravno, cilj mi je
poboljšanje studentskog standarda, zaustavljanje rasta cijena školarina,
izgradnja studentskih stambenih jedinica, moramo se posvetiti socijalnoj karti
studenata, moramo vidjeti kako pomoći najugroženijim studentima, makar u
primarnoj nabavci udžbenika. Tu je i međunarodna razmjena i mobilnost
studenata, kao i implementacija bolonjske Deklaracije, koja se i ne primjenjuje
ovdje kako treba. Mi moramo znati da većina studenata u RS ne žive dobro. Jer
svako dijete imućnijeg roditelja studira u inostranstvu, od Beča, Graca, pa do
Oksforda. Ovdje je ostao onaj srednji i niži stalež. Mi njima moramo pomoći-od
smještaja, do kupovine knjiga. Meni je recimo neprihvatljivo da je neki student
bez roditelja ili dijete poginulog borca na samofinasiranju. Kako će se on
samofinasirati? To je veliki problem. Ono što je još bitno je povezivanje Unije
sa istim i sličnim organizacijama u regionu, kao i publicistički rad Unije.
Moramo biti prepoznati. A, tu je , naravno, rad i na poboljšanju zdravstvene i
socijalne zaštite studenata.
Za kraj, moram Vas pitati da li kod Vas u Uniji
postoje politički angažovani pojedinci, članovi partija i ako postoje , kako
gledate na to?
Po meni to, generalno,
nije dobro. Postoje simpatizeri ove ili one političke opcije . Ja ću
insistirati da u Skupštini unije i u bilo kom organu Unije ne budu ljudi koji
su na izbornim listama ili koji su bili
na listama kao delegirani odbornici, poslanici . Ja ću zaista poslati upit
CIK-u da vidimo da li su naši članovi bili nekad negdje delegirani kandidati
ispred bilo koje političke stranke. Ne može niko uvoditi bilo koju političku
stranku u Uniju studenata i danas biti u Uniji, a juče na izbornoj listi.
Ali bilo je takvih slučajeva!
Ja trenutno sad znam
da ih nema, a ne znam zaista da li ih je bilo u prošlosti. Ako je bilo, to je,
po meni, negativna pojava.
Razgovarao: Dragan Bursać