Narodna skupština Republike Srpske usvojila je Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – po hitnom postupku. O tome šta to konkretno znači za pravni poredak Bosne i Hercegovine razgovarali smo sa Predragom Raosavljevićem, profesorom međunarodnog prava iz Banjaluke.
Prije nekoliko dana imali smo sjednicu Narodne skupštine RS gdje je usvojen Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Koje su posljedice ove odluke u Republici Srspkoj, vodi li ovo svojevrsnoj izolaciji Republike Srpske?
Narodna skupština Republike Srpske je najviše zakonodavno tijelo u Republici Srpskoj i donosi između ostalog zakone koji vrijede na teritoriji tog entiteta. Posljedica usvjanja Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine je ta se odluke Ustavnog suda donesene nakon izmjene pravila neće primjenjivati i izvršavati na teritoriji Republike Srpske. To praktično znači da građani Republike Srpske neće imati mogućnost podnošenja apelacija Ustavnom sudu zbog povrede prava garantovanih Ustavom od strane redovnih sudova, za razliku od građana Federacije BiH.
Ustavni sud BiH izbrisao je odredbu u Pravilu o svom radu o odgađanju sjednice ako ne prisustvuje najmanje jedan sudija koga je izabrala Narodna skupština Republike Srpske. Kako komentarišeš ovu odluku Ustavnog suda BiH?
Sama činjenica da je izmjena Pravila Ustavnog suda donesena bez učešća sudija koje bira Narodna skupština Republike Srpske upućuje na jednostranost i pokušaj nametanja volje većine, što bi generalno trebalo izbjegavati u institucijama Bosne i Hercegovine. Odredba pravila o odgađanju sjednice nisu uzalud propisala obavezno učešće minimalnog broja sudija iz oba entiteta, upravo da bi se osigurao princip ravnopravne zastupljenosti u plenarnim sjednicama, koji je sada narušen. Sama odluka o brisanju člana 39 Pravila je donesena bez učešća sudija koje bira Narodna skupština Republike Srpske, što dodatno umanjuje njenu legitimnost, a možda upućuje i na popriličnu smetenost onih koji su na taj način pokušali “odblokirati” održavanje plenranih sjednica Suda.
Odluka NS RS je nešto što ranije nismo vidjeli, šta to konkretno znači za funkcionisanje države Bosne i Hercegovine?
U praktičnom smislu može izazvati pravnu nesigurnost za građane, ali i otežati posao sudijama redovnih sudova u Republici Srpskoj koji će se sigurno naći u dilemi da li da primejnjuju zakone Republike Srpske ili Ustav Bosne i Hercegovine.
Koliko ova odluka utiče na ustavni poredak u BiH, da li je on poljuljan?
Sigurno da ova odluka utiče na ustavni poredak Bosne i Hercegovine jer trenutno imamo različite pravne režime na teritoriji jedne države, kako u pogledu mogućnosti ocjene ustavnosti zakona tako i u pogledu apelacione nadležnosti u sporovima pred redovnim sudovima.
Osim pitanja reforme Ustavnog suda BiH prioritet, kako je zaključeno, treba otvoriti i pitanje zatvaranja OHR-a. Narodna skupština Republike Srpske traži od svih svojih izabranih predstavnika da ne učestvuju u razgovorima o rješavanju bilo kojeg od ostalih prioriteta EU dok se ne riješi ovo, kao i pitanje zakona o Ustavnom sudu BiH. Koliko ovo utuče na put Bosne i Hercegovine prema EU kojem je formalno okrenuta?
Činjenica je da Evropskoj uniji pristupaju samo suverene države, pa pitanje zatvaranja OHR-a i pitanje stranih sudija u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine mora biti rješeno u tom procesu. Bosna i Hercegovina nije samo formalno krenula putem pridruživanja EU, dobila je kandidatski status krajem prošle godine, usvojeno je nekoliko zakona koji se zahtijevaju formulisanim prioritetima i siguran sam da postoji iskren konsenzus svih strana da postanemo punopravna članica u što kraćem roku.
Narodna skupština Republike Srpske zadužila je Vladu RS da joj podnese prijedlog zakona o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske, kojim će biti propisano posebno krivično djelo postupanja suprotno odredbama Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Kako komentarišete ovaj potez, naročito u kontekstu donošenja represivnih krivičnih zakona u RS?
Lično smatram da je propisivanje krivične odgovornosti krajnja mjera, kojoj je opravdano pribjeći samo ako se poštovanje zakona ne može obezbijediti na drugi način. Kod propisivanja bilo kojeg novog krivičnog djela smatram da je neophodno konsultovati struku, konkretno, tužioce i sudije, od kojih se očekuje da te zakone primjenjuju.
Kako vidite razrješenje ove situacije?
Ustavni sud Bosne i Hercegovine pogrešno navodi u preambuli Pravila da “ne postoji ustavni osnov da se zakonom regulišu postupak i njegova organizacija” iako takva odredba izričito stoji u Ustavu, što pokazuje da luta u svom pozicioniranju u pravnom sistemu ove države i da mu je neophodna pomoć. Nije za pohvalu ni činjenica da je veliki broj spornih odluka donesen omjerom glasova sedam prema dva, što znači da u odlučivanju prevagu odnose politički a ne pravni argumenti, a što je nespojivo sa idealom pravde, principom objektivnog odlučivanja ili garancijom nepristrasnog suda. Rješenje ove situacije vidim u odredbi člana VI/1.d) Ustava Bosne i Hercegovine koja propisuje mogućnost drugačijeg načina izbora troje sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava. Drugim riječima, postoji mogućnost da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donese Zakon o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, kojim bi bila regulisana sva sporna pitanja uključujući izbor sudija i način odlučivanja u sjednicama.