Dejan
Lučka, direktor Banjačkog centra za ljudska prava, za BUKU komentariše trenutnu pravnu
situaciju u kojoj se našla Bosna i Hercegovina nakon odluke Republike Srpske da
se ne poštuju odluke Ustavnog suda BiH, kao i odluke visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita da ukine nove zakone koji su u Republici Srpskoj doneseni.
Dejane,
nedavno smo imali sjednicu Narodne skupštine RS gdje je usvojen Zakon o
neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Koje su posljedice
ove odluke u Republici Srpskoj, vodi li ovo svojevrsnoj izolaciji Republike
Srpske?
Posljedice
se svode na to ko će konkretno imati veću snagu „na terenu”. Ukoliko
institucije Republike Srpske budu poštovale odluku Narodne skupštine, one neće
primjenjivati odluke Ustavnog suda. Kako odluke ovog Suda primjenjuju organi
vlasti, to znači da organi vlasti u Srpskoj neće provoditi u praksi te odluke.
Zanimljivo je da određene institucije u BiH ne provode ni neke dosadašnje
odluke Ustavnog suda, ali ni odluke npr. Evropskog suda za ljudska prava.
Međutim,
Kristijan Šmit je sve akte i proceduralne korake donesene u okviru zakonodavnog
postupka donošenja Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine proglasio ništavnim od početka, uz naglasak da ne proizvode nikakvo
pravno dejstvo. I to je sada nova pravna situacija, te u ovoj političko-pravnoj
igri ostaje da se vidi ko će biti istrajniji i uporniji.
Vlasti
u Republici Srpskoj ne priznaju legalnost izbora visokog predstavnika, a samim
tim ni njegove odluke, i ne žele da provode odluke Ustavnog suda BiH dok se ne
donese zakon o njegovom funkcionisanju, a sa druge strane OHR donosi akte kojima se poništavaju odluke zakonodonosilačkog tijela Republike Srpske. Sjetimo se i
da je Narodna skupština prije dvije godine donijela Zakon o neprimjenjivanju
odluke visokog predstavnika koja se odnosi na Zakon o dopuni Кrivičnog zakona
Bosne i Hercegovine, tako da ova dva organa jedan drugom poništavaju i
ne primjenjuju odluke već neko vrijeme. U ovom sukobu pokazaće se ko trenutno
ima veću moć, uticaj i podršku međunarodne zajednice.
U
dosadašnjim sukobima kao pobjednik je izlazio OHR. Vidjećemo šta će sada da se
desi.
Ovo je nešto što ranije nismo
vidjeli, šta to konkretno znači za funkcionisanje države Bosne i Hercegovine?
Ako
se zakon primijeni u praksi, BiH će funkcionisati i dalje, samo sa znakom
upitnika ispred Ustavnog suda u pogledu primjene odluka na teritoriji Republike
Srpske. Međutim, sada dolazimo i do različitih situacija.
Prva
je čekanje na razrješenje odnosa na relaciji vlasti Srpske – OHR, tj. ko će u
toj klackalici pobijediti, a za to vrijeme, ukoliko se zakon bude primjenjivao,
izvršavanje odluka Ustavnog suda neće postojati.
Druga
je situacija, koja je povezana sa prvom, u okviru koje će predstavnici organa u
Srpskoj razmišljati da li treba da primijene odluke Ustavnog suda, OHR-a ili
Narodne skupštine i kakvu će odgovornost da snose za jednu ili drugu akciju.
Treća
je problematika vezana za ljude koji su dobili ili imaju slučajeve ili koji
treba da svoj slučaj tek iznesu pred Ustavni sud.
Četvrta
je situacija na političkom planu u kome su se već diferencirala dva sukobljena
tabora. Naizgled je to sukob oko Ustavnog suda, a u stvarnosti je sukob oko
faktičkog funkcionisanja institucija države i same političko-pravne budućnosti
BiH.
Koliko ova odluka utiče na ustavni
poredak u BiH, da li je on poljuljan?
Stvorena
je pravna nesigurnost i poljuljan je ustavni poredak. Mislim da sve strane
odluke donose ishitreno, i da niko u stvari ne želi da sjedne da zaista priča o
kompromisima. Izgleda da su dogovori na nivou BiH laki i brzo se riješe samo
onda kada se radi o novcu koji dolazi kroz kredite i donacije, i raspodjeli tog
novca, ali da se u svim drugim slučajevima teško dolazi do zajedničkih
rješenja.
Osim pitanja reforme Ustavnog suda
BiH prioritet, kako je zaključeno, treba da bude i pitanje zatvaranja OHR-a.
Narodna skupština Republike Srpske traži od svih svojih izabranih predstavnika
da ne učestvuju u razgovorima o rješavanju bilo kojeg od ostalih prioriteta EU
dok se ne riješi i pitanje zakona o Ustavnom sudu BiH. Koliko ovo utiče na put
Bosne i Hercegovine prema EU kojem je formalno okrenuta?
Sama
Bosna i Hercegovina prije zatvaranja OHR-a treba da postoji kao „mirna i
održiva zemlja koja se čvrsto nalazi na putu evropske integracije” i s tim u
vezi postoje i zahtjevi Upravnog odbora Savjeta za provođenje mira koje organi
u BiH treba da ispune prije zatvaranja OHR-a, a oni, po svemu sudeći, još
uvijek nisu ispunjeni. Iz Evropske unije su ranije izjavljivali da OHR treba da
nastavi da radi na ispunjavanju pet ciljeva i dva uslova koji su dogovoreni kao
uslovi za zatvaranje OHR-a u BiH.
Što
se tiče demokratičnosti samog OHR-a kao institucije, odnosno donošenja njegovih
odluka, donošenja i mijenjanja zakona mimo parlamentarnih tijela, od strane
predstavnika za koje nisu glasali građani i građanke, odnosno koje nije narod
izabrao (kao što su parlamentarci u Parlamentarnoj skupštini BiH, Parlamentu
Federacije BiH ili Narodnoj skupštini Republike Srpske) – on nije demokratska
institucija. BiH je još uvijek pod patronatom međunarodne zajednice i u skladu
sa tim funkcioniše i njen pravni sistem, kao i Kancelarija visokog
predstavnika. Samim tim, kako OHR još uvijek supstituiše institucije u BiH u
donošenju određenih odluka, ne vjerujem da će BiH biti primljena u Evropsku
uniju sa njegovim postojanjem kao institucije.
Kada
je u pitanju rješavanje prioriteta za pristup EU, mislim da se ni do sada nije
pretjerano radilo na ispunjavanju većine prioriteta, tako da neučestvovanje u
razgovorima oko njih neće značajnije promijeniti situaciju na terenu.
Narodna skupština Republke Srpske
zadužila je Vladu RS da joj podnese prijedlog zakona o dopuni Krivičnog
zakonika Republike Srpske, kojim će biti propisano posebno krivično djelo
postupanja suprotno odredbama Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine. Kako komentarišeš ovaj potez, naročito u kontekstu
donošenja represivnih krivičnih zakona u RS?
Bojim
se da se u posljednje vrijeme izmjenama Krivičnog zakonika počelo pristupati
kako kome padne na um. Krivičnopravne sankcije su uvijek posljednje sredstvo za
postizanje određenog cilja i sam Krivični zakonik ne bi trebalo da se svako
malo mijenja i dopunjuje, kada za to nema potrebe. Čestim mijenjanjem njegovih
odredbi on praktično postaje propis za nekakvo svođenje računa, a ne za
istinsku zaštitu osnovnih prava i sloboda čovjeka i drugih osnovnih
individualnih i opštih vrijednosti koje su ustanovljene ustavom i međunarodnim
pravom.
Imajući u vidu dešavanja od proteklog
vikenda, kada je u subotu visoki predstavnik nametnuo određene zakone, a naredni
dan Dodik je rekao da ne priznaje zakone koje je donio Šmit, odnosno da ne
priznaju Šmita i njegove odluke, kako se sve to dalje odražava na krizu u BiH,
kako vidiš razrješenje ove situacije?
Ustavni
sud, vlasti u Srpskoj i OHR ne bi treba da reaguju na način na koji su
reagovali, ali smirenije i primjerenije reakcije je teško očekivati u našem
društvu. Iskreno, i iznenadio bih se kada bi bilo drugačije. Kao što rekoh
ranije, ovo je neka vrsta ispitivanja moći sa jedne strane vlasti u Srpskoj, a
sa druge strane OHR-a. U ovom sukobu pokazaće se ko trenutno ima veću moć,
uticaj i podršku međunarodne zajednice. Kakvo god da bude rješenje, mislim da
neće relaksirati pretjerano situaciju, kako je ovo samo jedan u nizu problema
koji postoje u BiH i koji se dešavaju iz sedmice u sedmicu. Svi akteri su dosta
kruti u svojim stavovima i nisu spremni na istinske dogovore, osim u
situacijama koje njima pogoduju.