Bogdan Marjanović, predsjednik Asocijacije samostalnih trgovaca regije Banjaluka, u intervjuu za portal BUKA, govori o problemima samostalnih trgovaca, sivoj zoni u trgovini, poslovnoj atmosferi u Banjaluci, konkurenciji u trgovačkom poslu i drugim temama.
Gospodine Marjanović, prošle godine je u cijeloj RS odjavljeno ukupno 269 poreskih obveznika – pravnih lica i 1.758 poreskih obveznika – preduzetnika. Šta je, po Vašem mišljenju, najteže u obavljanju privatne djelatnosti i zbog čega se preduzetnici odlučuju na gašenje svojih radnji? Kakva je poslovna klima za male preduzetnike kod nas?
Bez imalo pretjerivanja, može se reći da poslovna klima ni ne postoji, o čemu svjedoči veliki broj onih koji zatvaraju svoja mala preduzeća. Oni “sretnici” koji su novim kreditima uspjeli izmiriti nagomilane obaveze platili su ceh visokih kamata. Većina ih je u poslovnim i finansijskim teškoćama i čekaju konačni kraj. Uvođenje fiskalizacije obrnutim redom, od maloprodaje do uvoznika, veleprodaje i proizvođača, u vremenskom periodu od skoro dvije godine, i to samo u jednom dijelu BiH, omogućilo je stvaranje sive zone poslovanja između entiteta i uvoza proizvoda, što je bukvalno desetkovalo domaće preduzetnike.
Kako se vlasnici malih trgovina nose sa konkurencijom velikih trgovačkih lanaca?
Veliki trgovački lanci iz zemalja u okruženju u određenom smislu predstavljaju nelojalnu konkurenciju. Njihove police su pune strane robe sa damping cijenama. Za to se koriste podsticaji za izvoz tih istih zemalja. Agresivna reklama proizvoda, koja je bila skupa za domaće preduzetnike, dovela je do situacije da se na policama tih centara nalazilo i preko 85 odsto njihovih proizvoda. Samim tim se izigrao i naš zakon o obaveznoj zastupljenosti domaćih proizvoda od 50 odsto. Postajemo zemlja čiji je izvozni proizvod broj jedan novac, i to u obliku dnevnih prihoda tržnih centara.
Koliko fiskalizacija, nameti i porezi otežavaju poslovanje malih preduzetnika?
Neselektivna stopa PDV-a doprinosi dodatnom smanjenju likvidnosti stanovništva, naročito kroz kupovinu prehrambenih proizvoda. Povećanje doprinosa i poreza preduzetnici bi možda i preživjeli da im se o vrat nisu svakodnevno kačili razni nameti, kako na nivou lokalne zajednice, tako i države, u vidu posebnih, opštih, komunalnih i ostalih taksi, kupovina nekvalitetnih a skupih kasa, njihovo skupo održavanje (kako redovno, tako i vanredno), struja i komunalne usluge tri do četiri puta više nego za domaćinstva. Obaveze knjigovodstva su do te mjere zastupljene da ne postoji razlika između vođenja poslovnih knjiga malog preduzetnika i velikog akcionarskog društva. Tome je još potrebno dodati da, po važećem zakonu RS, mali preduzetnik za svoje poslovanje odgovara cjelokupnom pokretnom i nepokretnom imovinom vlasnika, a pomenute kompanije sa osnivačkim ulogom koji je 2.000,00 KM.
Lobiranjem kod Vlade RS za donošenje za njih povoljnih zakonskih rješenja, banke su postale jedini poslovni subjekti sa ogromnim profitima. Od strane preduzetnika, mjesečno se nepotrebno izdaju milioni platnih naloga, što banka revnosno naplaćuje. Komercijalni krediti sa kamatom do 13 odsto su ustvari legalizacija zelenaštva. Strane duvanske i telefonske kompanije pretvorile su domaće male trgovine u svoje uslužne kioske sa mizernom maržom od 2,5 – 4 odsto.
Često se govori o radu na crno u oblasti trgovine, neizdavanju fiskalnih računa i slično. Kakav je Vaš komentar na rad na crno, zbog čega se neki trgovcu odlučuju na ovakvo poslovanje?
Kršenja zakona postoje u svim segmentima društva, pa i u ovoj oblasti. Mi pokušavamo tu pojavu svesti na najmanju moguću mjeru. Predlažemo udvostručenje kazne za držanje radnika na crno i po tom pitanju pojačanu inspekcijsku kontrolu. Što se tiče slučajeva neizdavanja fiskalnih računa u trgovini, svakim danom situacija je sređenija, a potrošačima preporučujemo evidentiranje u knjigu primjedbi, koja se obavezno nalazi u svakoj trgovini.
Nedavno ste imali sastanak sa Gradonačelnikom Banjaluke. Šta je na tom sastanku dogovoreno?
Mi smo u Asocijaciji definisali probleme koji se javljaju prilikom našeg poslovanja i delegirali ih prema okviru nadležnosti, kako lokalne zajednice, tako i Vlade RS. Sastanak sa Gradonačelnikom Banjaluke i njegovim saradnicima bio je djelotvoran. Naši zahtjevi su bili sljedeći: komunalne takse vezati za zonu grada i kvadraturu objekta, uskladiti rad na državne praznike u Banjaluci sa ostalim lokalnim zajednicama u Srpskoj, omogućiti jednostavniju proceduru dobijanja dozvole i cijene kvadratnog metra reklamnog isticanja firme, izvršiti totalnu rekonstrukciju Gradske razvojne agencije i njeno stavljanje u funkciju privrede, usaglasiti rad inspekcijskih službi i ostaviti zakonske mogućnosti korektivnih, preventivnih i represivnih mjera, interesno povezati domaću trgovinu sa domaćom poljoprivredom i ostalom privredom i u koordinaciono tijelo za razvoj preduzetništva na nivou Banjaluke delegirati ljude iz oblasti preduzetničke djelatnosti. Svaki od ovih zahtjeva je tema ugovorenog sastanka preduzetnika sa organima vlasti na nivou lokalne zajednice.
Bogdan Marjanović
Na istom sastanku, predložili ste da inspektori ne kažnjavaju trgovce odmah kad primijete nepravilnost u poslovanju. Koje su Vaše preporuke inspektorima i da li će doći do njihovih usvajanja?
Što se tiče rada inspekcija na lokalnom nivou, konstatovano je da je stanje u trgovinama mnogo bolje nego prethodnih godina i da se u saradnji sa inspekcijom to stanje može još popraviti. Najviše primjedbi u vezi sa inspekcijskim organima, lokalnim, a više republičkim, odnosi se na praksu uzimanja uzoraka kvaliteta proizvoda iz trgovinskih radnji. Vlasnik je u svakom slučaju obavezan platiti laboratorijski pregled, a u slučaju neispravnosti toga proizvoda plaća i ogromne kazne. Mi smatramo da su trgovci odgovorni za to da proizvodi imaju uredne deklaracije, da su u roku trajanja i da kroz fakturu imaju dokaz o regularnom porijeklu robe. Zato smo i predložili Vladi RS da republička inspekcija treba da se bavi kontrolisanjem proizvodnje, uvoza i veleprodaje, a za samostalne preduzetnike je dovoljna kontrola inspekcije lokalne zajednice, koja je sveobuhvatna i kadrovski osposobljena da to i uradi.
Iz Ministarstva trgovine i turizma RS najavili su da će se uskoro sastati sa predstavnicima Privredne komore RS i predstavnicima tržnih centara, na kojem će razgovarati o mogućnosti dogovora da se određenom broju artikala za socijalno ugrožene kategorije snize cijene? Kako komentarišete ovu najavu?
U RS je već treću godinu na snazi odluka Vlade RS o ograničenim maržama za trinaest proizvoda bitnih za standard građanstva. Taj spisak proizvoda je Asocijacija predložila i smatramo da je iz razloga efikasnosti taj prijedlog na snazi i danas. Žalosno je da dvije za nas bitne institucije prizivaju strane tržne centre da riješe socijalno ugrožene kategorije u RS. Pitamo se kakvi su, i čiji motivi u pozadini ove inicijative. Državne institucije u svojoj nemoći pred sve jačom socijalnom krizom pokušavaju stvoriti privid da su nešto poduzele u interesu građana i bar privremeno pažnju socijalno ugroženih kupaca skrenuti sa sebe.
Strani trgovački lanci su osjetili da agresivne reklame raznih “akcija” počinju stvarati kontraefekat ili u najmanju ruku veoma slab efekat za novac koji daju, pa im je stalo do toga da dobiju besplatnu, a efikasnu reklamu u smislu “ narode požurite u velike strane trgovinske lance koji su se dogovorili sa nama da će se odreći svog profita da biste vi, socijalno ugrožene kategorije Republike Srpske bili spašeni”. Međutim, dvije stvari se ovdje zaboravljaju – strani trgovački centri će svoje dnevne prihode i dalje slati u svoje matične države, RS će ostajati i bez ono malo novca, i to će biti zadnji udarac domaćoj samostalnoj trgovini, koja će na kraju nestati. Jedno je sigurno, naš čovjek, kupac, neće imati od toga nikakvu korist, a dugoročno samo štetu.
Koje su Vaše preporuke, kako da se opšta poslovna atmosfera popravi?
Moramo konačno sebi priznati da osnovu naše privrede sačinjavaju mala preduzeća i samostalni privrednici. Da bismo njih ne samo sačuvali nego i počeli polako da razvijamo, moramo prilagoditi zakonska i podzakonska akta tako da olakšaju njihovo poslovanje, zakonski ukloniti sva nepotrebna opterećenja, i konačno prag paušala sa 50.000 KM dići na 200.000 KM i privrednike koji bi u tom slučaju obaveze plaćali paušalno osloboditi knjigovodstvenih usluga i obaveze koje se manifestuju preko poslovnih banaka svesti na minimum.
I za kraj, koja je Vaša poruka samostalnim trgovcima, kako da istraju u ovim teškim vremenima?
Kako je u ovakvim okolnostima prihod nemoguće povećavati, ostaje samo da se troškovi “krešu” gdje za to postoje minimalni uslovi. To, nažalost, znači smanjenje broja radnika, svođenje plata na minimum, preispitivanje i najmanjeg troška i njegovo smanjenje ili ukidanje i na kraju čvršće uvezivanje u Asocijaciju odnosno proširivanje njenog djelovanja na teritoriji Republike Srpske.
Razgovarala Maja Isović
Vezani tekstovi:
Samostalno preduzetništvo: Kad je nemoguće poslovati ’po pravilima’
Neprijavljeni prihodi: Korist samo vlasnicima objekata