Ali, od toga u dogledno vrijeme očigledno nema ništa.
Protekle sedmice kada je živa termometra pokazivala „debeli minus“ radnici DITE su uputili apel javnosti da im se donira ogrev, jer će se smrznuti od zime. Njihova agonija se nastavlja, direktor ne želi sa njima razgovarati, a i Sindikat je digao ruke. U krug fabrike ne smiju ući. Oni su, bahatim ponašanjem institucija, postali neželjeni višak, žrtve beskrupulozne pljačke. Noći provode spavajući na ledini pored nekadašnjeg privrednog giganta. Ipak, nisu ih svi zaboravili, hljeb dobijaju svakodnevno iz jedne pekare, a stiže i podrška iz većih preduzeća. Zaboravljeni nisu. Ali ipak, ko će riješiti njihove probleme, pitaju se oni….
Proteklog vikenda aktivisti udruženja „Front“ iz Tuzle posjetili su radnike ovog preduzeća, kako bi im pružili potrebnu podršku. Mi smo razgovarali sa Daneijelom Senkićem iz Udruženja „Front“ o stanji u DITI.
Gdine Senkiću, Vi ste u subotu posjetili radnike DITE, kakva je tamo situacija trenutno?
Pa vjerujem da neću pretjerati ako kažem da je ono što smo zatekli ispred ulaza u krug Fabrike deterdženata „Dita“ nešto što se ne može vidjeti ni u najmanje razvijenim zemljama svijeta, gdje stanovnici još nemaju pojma šta znači riječ „demokratija“. Nekoliko desetina radnika bivšeg privrednog giganta već oko 80 dana i noći provodi na ledini, spavaju u tankim šatorima i griju se na ognju, na drvima koja im neko u znak podrške i solidarnosti donese. To su ljudi koji su cijeli svoj vijek proveli gradeći ova postrojenja, a sada, osim što nemaju povezan radni staž i isplaćene zarađene plate, oni nemaju pravo po nalogu novog menadžmenta, ući u krug svoje firme. Ispred kapije traže svoja zakonom zagarantovana prava, i to je presedan kakav nije viđen bilo gdje u civiliziranom svijetu.
Kako je došlo do ovog stanja kakvo je sad?
Odgovor na ovo pitanje je jednostavan. Ovo stanje samo je dio naše realnosti u cijeloj državi. Do stanja je došlo zbog bezakonja koje vlada, od državnog vrha do organa mjesnih zajednica. Mi smo država bezakonja. Divlji Zapad je za nas sinonim za uređeno društvo. Imamo promrzle radnike bez radnog staža i plata, a sa druge strane imamo direktora koji iznajmljuje njihov prostor i ubire ogroman novac, te vlast koja ima sasvim sigurno debele interese da ovo sve samo posmatra i ne poduzima ništa. Ali na žalost, ta vlast je samo produžena ruka glavnog krivca, građana BiH koji su ih doveli u fotelje a ništa ne poduzimaju da im te fotelje izmaknu ispod stražnjica. Izgleda da smo svi redom mazohisti, a dokle ćemo trpiti sadizam vlasti i privrednih kriminalaca, vidjet ćemo.
Koga radnici najviše optužuju za situaciju u kojoj su se našli?
Vladu Tuzlanskog kantona i Katu Iveljić, predsjednicu Granskog sindikata hemijskih radnika. Po njihovim riječima, ona je dio garniture koja uništava Ditu, a čak ide do tih granica da se ograđuje od štrajkača i otvoreno, a što je apsurd za jednog sindikalistu, staje na stranu menadžmenta. Vlada TK bi sigurno ovaj problem mogla riješiti za 24 sata – da hoće. Ovdje su izgleda u igri viši interesi, a kako smo doznali od radnika, sve ovo se dešava kako bi se stvorila pogodna klima da Ditu zaposjedne srbijanska Beohemija, koja je inače u vlasništvu tajkuna Miškovića.
Kolika su obaveze prema radnicima DITE, i na koji način se mogu ta dugovanja riješiti prema njima?
Sve obaveze datiraju još od 2005. godine. Od tada radnicima nisu uplaćivani doprinosi, a nisu dobili ni oko 15 zarađenih plata. Kako tvrde radnici, potrebno je samo inicijalno ulaganje za nabavku sirovina, jer sva mehanizacija, i što je najvažnije, tržište – postoje. Dakle, radi se o namjernom uništavanju ovog privrednog giganta koji je zapošljavao preko 1000 radnika.
Da li je iko obišao radnike, od lokalnih političara pa naviše?
Mi smo uputili javni poziv svima da u subotu, zajedno sa nama, obiđu radnike i da se solidarišu sa njima. Niko od predstavnika vlasti nije se odazvao. Radnike je posjetio samo Mirnes Ajanović, predsjednik Bosanske stranke i donio im hranu, te obećao im da će se založiti za rješavanje njihovih problema kroz Komisiju za zaštitu prava i sloboda u Općini Tuzla. Prije subote, kako tvrde radnici, dolazili su im predstavnici pojedinih manjih stranaka, ali ih još niko iz vladajuće garniture nije obišao. Naravno, redovno ih obilaze predstavnici udruženja i omladinskih organizacija, te im donose topla napitke i hranu.
Šta radnicima predstoji, šta kažu, dokad će moći izdržati?
Tvrde da odustati neće, jer ova njihova borba se ne tiče samo njih. Ukoliko odustanu načinili bi štetu svim obespravljenim radnicima u BiH. Oni su definitivno postali simbol radničkog otpora koji moraju slijediti svi obespravljeni radnici u ovoj kriminalom ogrezloj zemlji.
Ko, po Vama, snosi najveću odgovornost za stanje u DITI?
Vlada Tuzlanskog kantona i predsjednica granskog sindikata Kata Iveljić. Mislim da je potrebna hitna smjena ove korumpirane gospođe, te jak pritisak javnosti na Vladu TK koja u svojim rukama ima sve mehanizme kojima ovaj problem može riješiti u rekordno kratkom roku.
Razgovarao Elvir Padalović
Fotografije objavljujemo uz dozvolu sa Dosije.ba