Dejane, možeš li prokomentarisati ovu odluku od Čavića? Šta to znači za opoziciju u RS?
Više uopšte nije jasno ni ko je „opozicija“, ni ko je pritajena „pozicija“ u Republici Srpskoj. Kao što sam rekao prošli put, preleti na stranu pobjednika su bili očekivajući. Međutim, utisak je da to već poprima epidemijske razmjere, pa će u okviru opozicionog djelovanja ostati samo oni koji „moraju“ ili koje vode ideali. Konkretno, ovo za pravu i istinsku opoziciju može značiti dobru stvar: čišćenje svojih redova i pravljenje planova za konkretnije programe i snažnu kritiku vlasti u kojoj su sada i njihovi dojučerašnji saborci. Ovo može biti odlična prilika za profilisanje novih, mladih snaga u opoziciji, koje do sada možda i nisu bile u okviru stranačkog organizovanja, i koje bi mogle donijeti progresivne ideje u učmalu sredinu.
Koliko se to odražava na demokratiju i vodi ka jednopartijskom režimu?
Demokratija, u smislu izbora i dalje postoji i narod je na demokratski način odlučio ko hoće da ga vodi. Možemo se slagati ili ne sa odlukom većine, ali ona je takva kakva jeste i nesumnjivo vodi ka tome da ćemo imati, vjerovatno, nikada slabije opoziciono djelovanje i nikada jaču poziciju. Međutim, ono što u ovakvoj verziji „demokratije“ predstavlja ogroman problem je to što su građani koji su dali glasove opozicionarima bezočno slagani i izigrani. Narod koji je glasao za opoziciju, koji je donekle i vjerovao u neke od stvari koje je opozicija govorila, sada teško može prihvatiti ovakvu realnost i igranje sa njihovom voljom, što može da dovede do ogromne apstinencije u pogledu bilo kakve buduće opozicione akcije i ograđivanja od bilo kakve priče sa nekom novom postavkom opozicije. Ono do čega će cjelokupna ova situacija dovesti je svakako ubrzavanje određenih procesa: gomilanja dugova, povećanja nezaposlenosti, degradiranja školstva i zdravstva i pojačavanja broja odlazaka, prevashodno mladih ljudi, za sva vremena u inostranstvo. Pored toga, vjerovatno je i da više neće biti kočnica za određene stvari, koje neće imati ko da kritikuje i možda čak i spriječi, sem pojedinaca i organizacija koje nisu političke. Pride, izgleda da ovdašnji narod nekako voli tu ideju jedne države u kojoj vlada jedna partija, pa se neće previše ili će se vrlo rijetko buniti, ma koliko mu bilo loše, kao što se rijetko bunio i za 40 i kusur godina u socijalizmu.
Koje je tvoje mišljenje o budućnosti opozicije u RS?
Buduća opozicija ima više mogućnosti, ali su dva puta najvjerovatnija.
Prvi je da bude nastavak sadašnje trome, prastare i neefikasne opozicije, svakidašnji mogući priljepak vlasti, ali nikada istinski kočničar, kritičar i reformator. Pritom da nastavi sa obrnutom parolom: riječi a ne djela.
Drugi je da se potpuno reorganizuje, izbacujući stari kadar, koji je prefarban sa hiljadu boja i uvodeći nova mlada lica, dosadašnje nestranačke ljude, nove ideje i idući ka konkretnim rješenjima u budućnosti, te da tako postane branik svakom mogućem nelegalnom i nelegitimnom djelovanju vlasti.
Ima li ona ikakvu moć?
Opozicija trenutno ima moć kolika je i moć male mačke da se popne na sto na kojem se nalazi meso. Mala maca može da skoči, ali nedovoljno visoko, jer je još premala. A sumnjam da će ova mala maca dok ne odraste, ne izbaci mliječne zube i shvati neke stvari, biti pametna i snalažljiva, pa shvatiti da putem stolice može da se uspe na sto i uzme hranu.
Čavić je godinama bio najžešći kritičar režima, kako je moguće naći zajedničku riječ sa partijom koja je već toliko na vlasti i prema svim pokazateljima vodi društvo u propast?
Preformulisao bih jednu rečenicu od Alberta Moravije i rekao da politika u Republici Srpskoj liči na veš koji se konstantno šalje u jedan loš servis za pranje rublja, pa se onda iz takvog servisa vrati prljaviji nego što je ikada bio.
Razgovarala Maja Isović Dobrijević