PLAVI TELEFON: Mladi sve više prijavlju nasilje putem interneta, pet puta više nego prije dvije godine

Foto: Ilustracija

Maja
Kovačević, koordinatorka rada “Plavog telefona” u intrevjuu za portal
BUKA govori o radu ove savjetodavne linije, problemima na koje se mladi žale,
nasilju na internetu i drugim temma.

Majo, možete
li mareći nešto o radu Plavog telefona u zadnjih nekoliko mjeseci, sa kojim
problemima se mladi javljaju?

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Od početka
2022. godine do danas, putem „Plavog telefona“ zaprimljeno je ukupno 12 523
poziva, 1 660 upita putem elektronskog savjetovanja, a važan podatak jeste i to
da smo imali 24 prijave sumnji na nasilje.

Najčešći
razlozi zbog kojih nam se djeca i mladi obraćaju jesu problemi sa mentalnim
zdravljem, a najčešće teme o kojima razgovaraju jesu strah i anksioznost,
depresivnost, usamljenost, suicidalne misli i samopovređivanje. Pored tema iz
oblasti mentalnog zdravlja, česta tema razgovora jeste i nasilje i
zlostavljanje, pri čemu je najzastupljenije fizičko i emocionalno nasilje kao i
nasilje putem interneta. Takođe, mladi nam se javljaju i kako bi razgovarali o problemima
u vezi sa školom/fakultetom, zatim o vršnjačkim odnosima, i temama kao što su
partnerski odnosi i problemi sa prijateljima. Isto tako, često nam se obraćaju
i kako bi razgovarali o porodičnim odnosima jer imaju poteškoća u komunikaciji
sa roditeljima.

Da li je
primjetan rast problema koji uzrok imaju u društvenim mrežama, ismijavanju i
omalovažavanju mladih putem interneta. Koja je poruka mladima, kako da se nose
u takvim situacijama?

Statistički
podaci naše organizacije koje imamo na osnovu poziva koje zaprimamo putem
savjetodavne linije govore da je u poslednje dvije godine došlo do porasta
slučajeva nasilja putem interneta odnosno broj javljanja na ovu temu je 5 puta
veći u odnosi na period prije dvije godine. Pored toga, od ukupnog
broja svih prijava sumnji na nasilje koje smo zaprimili u poslednje dve godine,
oko 28 % se odnosi na cybernasilje, što je značajno više u poređenju sa
periodom prije dvije godine kada nismo imali nijednu prijavu u vezi sa
cybernasiljem.

Svaki oblik nasilja može
da ima ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje mlade osobe i vjerujemo da nije
lako nositi se sa uznemiravanjem kojem su izloženi. Ali, važno nam je da znaju
da oni nisu krivi za to što im se dešava niti su na bilo koji način uzrokovali
da ih bilo ko uznemirava ili maltretira. Takođe, važno je da znaju da postoji
rješenje i da ne moraju sami da se nose sa nasiljem koje doživljavaju, da je u
redu da potraže pomoć i podršku. To svakako nije znak slabosti, već
naprotiv, hrabrosti. Mogu potražiti pomoć neke njima bliske osobe u koju imaju
povjerenja, pomoć stručne osobe ili se obratiti Plavom telefonu na besplatan
broj 080 05 03 05 ili putem četa koji se nalazi na veb sajtu www.plavitelefon.ba

Može li se uopšte pričati o uzrocima takvog
ponašanja, zašto nam je nasilno ponašanje na internetu sve prihvatljivije.
Ponašamo se kao da loše riječi koje su izgovorene u online svijetu ne postoje?

Nasilje koje
se dešava putem interneta može da bude prihvatljivije jer osobi omogućava da
ostane anonimna, te da govore i čine stvari koje ne bi radila u interakciji
“licem u lice”, jer smatra da neće morati odgovarati za takva ponašanja na
način na koji bi inače odgovarala da se nasilje dešava uživo. Takođe, komunikacija
putem interneta je manje lična, ne čujemo glas osobe koju maltretiramo niti je
vidimo što smanjuje stepen odgovornosti. Možemo reći da im sve to daje lažan
osjećaj sigurnosti i moći te je puno lakše ismijavati, vrijeđati drugu osobu.

Pored
navedenog, mladi često na društvenim mrežama mogu vidjeti komentare koji
predstavljaju govor mržnje. Izloženost mladih ovakvim sadržajima dovodi do toga
da se oni postepeno normalizuju i prihvataju kao sastavni dio interenta. Zbog
toga mladi nemaju razvijen osjećaj da se radi o neprihvatljivom načinu
komunikacije.

Da li smo kao društvo sve tolerantniji prema
onome lošem, prema verbalnom nasilju, prema ismijavanju, dok ne razmišljamo
kako sve to podnose drugi ljudi, kako se oni nose kad se suočavaju sa takvim
ponašanjem?

Svi smo dio
društva i podjednako smo odgovorni kakvo je ono danas. I što smo izloženiji
nasilnim sadržajima postaćemo i tolerantniji na nasilna ponašanja. Zato je važno
da svako od nas razmisli o posljedicama svoga ponašanja i kako ono može da
djeluje na druge osobe. Prije nego što uputimo ružnu riječ nekome ili mu učinimo
nešto loše, treba razmisliti o tome kako bi se ta osoba mogla osjećati u tom
trenutku i kakve posljedice takvo ponašanje može da ima te da prihvatamo
odgovornost za vlastiti život i postupke.

Šta vi govorite mladima koji se javljaju sa
ovakvim problemima, šta im savjetujete, kako da se oni nose sa tom težinom koja
je na njihova mala pleća stavljena?

Savjetnici Plavog telefona su tu da saslušaju osobu koja nam se obrati,
da joj pruže podršku, razumijevanje i da kroz razgovor zajedno sa njom pokušaju
da osmisle rješenje koje bi bilo najadekvatnije za određenu situaciju ili
problem. Svakoj osobi se pristupa individualno i u zavisnosti od uzrasta i
problema zbog kojeg nam se osoba javila pružaju joj se različite informacije
ili savjeti. Ono što nam je važno jeste da se osoba osjeća sigurno i slobodno u
toku razgovora da sa nama podijeli ono što je muči. Takođe, savjetnici nisu tu
da osobi govore kako treba da postupi u određenoj situaciji ili da za nju
donosi odluke, dajemo joj određene prijedloge, ali na njoj je da odluči da li
će taj prijedlog da prihvati.

U situacijama kada je dijete ili mlada osoba izložena nasilju na
internetu predlažemo im da sačuvaju poruke prijetećeg ili uvredljivog sadržaja
i da ne odgovaraju na njih te da profil osobe koja je nasilna prema njima
blokiraju ili prijave policiji. Putem Plavog telefona postoji mogućnost da se
anonimno prijavi nasilje koje doživljavaju te im i to predložimo kao opciju.
Objasnimo im na koji način se prijava šalje i šta će se dešavati nakon toga. Takođe,
ispitujemo i socijalnu podršku koju osoba ima i provjeravamo da li postoji neka
osoba u njihovom okruženju u koju imaju povjerenja i sa kojom bi mogli da
razgovaraju o tome što im se dešava. To mogu biti roditelji/staratelji,
nastavnici, učitelji, školski pedagozi/psiholozi, a u nekim situacijama
predlažemo osobi i da se obrati stručnoj osobi (psihoterapeut ili psihijatar).

A kako da se
roditelji ponašaju, oni koji imaju dijete koje je žrtva vršnjačkog nasilja, a
kako oni čija djeca čine to nasilje?

Roditelji
čije dijete doživljava nasilje trebalo bi da pruže podršku i razumijevanje
svome djetetu, da razgovaraju sa njim o tome što doživljava, da ga saslušaju
bez prekidanja i da mu ukažu na to da ono nije krivo za to što se dešava. Ne bi
trebalo da zanemaruju to što se njihovom djetetu dešava ili da umanjuju problem
govoreći „da će to proći“, „da su to samo dječija posla“, „da se ne obaziru na
takvo ponašanje“ i slično. Takođe, roditelji mogu da se obrate i školi te
razgovaraju sa nastavnicima, učiteljima ili stručnom službom škole i upoznaju
ih sa nasiljem koje dijete trpi. A pored toga, nasilje može da se prijavi i
nadležnim institucijama. U slučaju da je djetetu potrebna stručna pomoć, mogu
se obratiti i psiholog, psihoterapeutu ili psihijatru.

S druge
strane, ako je u pitanju roditelj čije dijete čini nasilje, isto tako mogu da
razgovaraju sa djetetom i pokušaju mu objasniti posljedice nasilja na žrtvu, da
budu prisutniji u djetetovim aktivnostima i razgovaraju sa njime o svemu.
Takođe, važno je saznati šta izaziva kod djeteta takvo ponašanje jer se često
dešava da su djeca koja čine nasilje i sama žrtve nasilja, da li od strane članova
svoje porodice ili vršnjaka. Pored toga, dešava se i da su svjedoci nasilja
između svojih roditelja/staratelja pa modeluju njihovo ponašanje i smatraju da
je to adekvatan i normalan način iskazivanja ljutnje ili rješavanje sukoba.
Roditelji, zajedno sa djetetom mogu i da potraže pomoć stručnjaka koji bi sa
djetetom radio na promjeni ponašanja.

Šta u slučaju kad neko ima crne misle, koliko je
važno da se obrate drugim osobama za pomoć?

Osobe koje
razmišljaju o samoubistvu uglavnom žele da se riješe bola koji osjećaju, ali ne
i cjelokupnog života. Važno je istaći da je samoubistvo konačno, a osjećanja i
misli o tome privremeni ili povremeni, što znači da to što osoba trenutno
osjeća, može da se promijeni. Život svakog pojedinca je sačinjen kako od
prijatnih, tako i od neprijatnih osjećanja koja ponekad mogu da proizvedu
patnju. Sasvim je u redu da nekada ne znamo kako da se nosimo sa osjećanjima i
problemima, ali je važno da znamo da, ukoliko trenutno ne vidimo rješenje, ne
znači da ono ne postoji i da je samoubistvo jedini izlaz. Veoma je važno da se
u takvim situacijama obratimo stručnim osobama koje nam mogu pomoći da se lakše
nosimo sa situacijom u kojoj se nalazimo i da pronađemo adekvatno rješenje.

Možete se obratiti
Plavom telefonu na besplatan broj 080 05 03 05 ili putem četa koji se nalazi na
veb sajtu www.plavitelefon.ba

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije