Pavle Cicvarić je student Fakulteta političkih nauka u Beogradu, aktivista, gitarista i bass gitarista u bendovima „Arrojo“ i „Iris“.
Njegovo nedavno privođenje zbog navodnog probijanja kordona policije tokom demonstracija u Užicu izazvalo je reakcije velikog broja građana i medija. U razgovoru za BUKA magazin govori o tom iskustvu, daljim metodama borbe, mogućnostima promjena u Srbiji.
„Za razliku od prethodnih 13 godina, u poslednjih osam meseci režim je počeo da pravi greške. Medijska mašinerija kojom je upravljao javnim mnjenjem više ne daje rezultate i sve to je dovelo režim u paniku. Oni iz dana u dan bivaju zatečeni odlučnošću građana da se izbore za svoju slobodu“ – kaže Cicvarić u razgovoru za BUKA magazin.
Kako ocjenjujete iskustvo dosadašnje borbe?
Svedočimo jednom kolektivnom razvoju građanske svesti u Srbiji koji se ogleda u masovnoj participaciji svih struktura u političkom zivotu. Iako se čini da se stvari ne menjaju ili menjaju sporo, za prethodnih nekoliko meseci napravljeni su pomaci tektonskih razmera koji su promenili Srbiju. Borba mora da se nastavi.
Kako ocjenjujete iskustvo pritvaranja i procesuiranja zbog probijanja policijskog kordona?
Moja borba protiv ovog režima traje već više od dve godine. Doživeo sam različite vrste represije, od privođenja do medijskog linča, ali do sada nisam bio u situaciji da provedem duže vremena u pritvoru. Moje kolege i koleginice iz različitih gradova Srbije su već doživljavali ovo što se meni desilo, pa ja koristim ovu priliku da podsetim javnost na to da mi i dalje imamo policijske zatvorenike. Neki od njih kao što je novosadska šestorka već ulazi u peti mesec pritvora, dok je drugih šest praktično u izgnanstvu.
Kako je to uticalo na Vas?
U Užicu se te večeri dogodio u neku ruku istorijski događaj, gde su građani po prvi put uspeli da zaobiđu i ne dozvole kordonima da ih spreče da izražavaju svoje ustavno pravo na mirno okupljanje. To je bio prst u oko režimu i oni su na tu našu pobedu odgovorili još žešćom represijom.
Misli li aktuelni režim da pritvaranjem građana može postići cilj?
Režim konstantno ovakvim represivnim merava pokušava da utera strah u kosti građanima koji se ne slažu sa njihovom politikom. Mogu reći u svoje ime da mene nisu zastrašili, a verujem ni ostale. Borba se nastavlja.
Da li potezi prekomjerne upotrebe sile, prekoračenja ovlaštenja, torture imaju kontraefekat za akutelni režim?
Eskalacija situacije je baš ono što izaziva bes i dodatnu reakciju građana koja nas samo učvršćuje u daljoj borbi i potvrđuje da je naša borba pravedna. Mislim da je režim ovakvim izlivima respresije sam sebi dao autogol. Za razliku od prethodnih 13 godina, u poslednjih osam meseci režim je počeo da pravi greške. Medijska mašinerija kojom je upravljao javnim mnjenjem više ne daje rezultate i sve to je dovelo režim u paniku. Oni iz dana u dan bivaju zatečeni odlučnošću građana da se izbore za svoju slobodu.
S obzirom na to da aktuelni režim želi učvrstiti vladavinu, čini se izuzetno teško suočiti ih sa odgovornošću koju imaju. Kako vidite mogućnosti tog suočavanja?
Kao što sam rekao, tektonske promene su iza nas. Ipak, mnogo toga nas još čeka i ja verujem da je ključ našeg uspeha jedinstvo i pokretanje nekakvog novog dogovora koji ce uključiti sve društvene grupe koje su spremne da se istinski bore za slobodu. Saradnja i koordinacija različitih grupa je prvi korak koji sada moramo napraviti.
Najbolji način da se ova društvena i politička kriza završe jeste kroz izbore. Mirno i demokratski. Građani vec mesecima pozivaju režim da raspiše izbore, kako se kriza ne bi dodatno produbljivala. U ovom trenutku deluje da režim neće ići u tom pravcu, ali je na nama zadatak da dalje vršimo pritisak. Najpovoljniji rezultat je institucionalno rešenje krize odnosno raspisivanje izbora. Mi nismo na ulici da izazivamo nasilje već da mirno ovo prebrodimo. Deluje mi kao da smo režim ogolili i doterali u ćošak, pa je zbog toga spreman da se bori svim sredstvima za očuvanje vlasti i privilegija.
Kada zamislite konačni pad režima, koji su prvi koraci društva nakon toga?
Prvi koraci posle pada, iskreno se nadam da ce biti lustracija i privođenje pravdi ljudi koji su godinama uzurpirali državne resurse i ograničavali slobodu onima koji nisu deo njihovog kriminalnog klana.