Aleksandra Pandurević, članica Predsjedništva Srpske demokratske stranke i nekadašnja poslanica u Parlamentu BiH, u intervjuu za BUKU oštro kritikuje aktuelni režim u Republici Srpskoj, odgovornost za milionski dug prema kompaniji Viaduct, te ukazuje na političku i institucionalnu destrukciju koja vodi entitet u sve dublju krizu.
Pandurević tvrdi da će dug na kraju platiti građani RS, jer vlast svjesno izbjegava odgovornost, dok institucije BiH postaju kolateral političkih kalkulacija.
Predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika opisuje kao političku prošlost i figuru koja je pokušala sebi osigurati dobru pregovaračku poziciju, ali da se zaigrao i prešao sve crvene linije.
Pandurević kaže kako su posljednji potezi na donošenju novog Ustava Republike Srpske avanturizam štetan po RS jer može dovesti do “Dejtona 2”.
Govori i o pregovorima SDS-a za ulazak u državnu vlast, odnosu prema evropskim integracijama, propalim projektima…
BUKA: Prijeti nam potpuna obustava avio-prevoza, a uposlenicima BHANSA-e već su smanjenje plate. Vjerujte li u najcrnji scenario?
Ovoj zemlji je svojstveno da se rješenja za probleme nađu kada dogori do nokata, u zadnjem trenu. Tako će biti i sada. Pretpostavljam da će se iz budžeta BiH isplatiti Viadukt, a da će onda BiH tužiti Republiku Srpsku i naplatiti ta sredstva. U svakom slučaju, to će na kraju platiti građani Republike Srpske tako što će policajci ostati bez ove povećane plate, a vjerovatno će i ostalim budžetskim korisnicima biti smanjena primanja.
BUKA: Zašto Republika Srpska odnosno njene vlasti ne žele da vraćaju svoj dug i kako to da je nuđena nagodba od „samo“ milion evra u odnosu na sada dospjelih 55 miliona evra? Kakva je tu logika?
Na to pitanje odgovor treba da nam kaže Tužilaštvo BiH. I mene jako zanima zašto Vlada RS nije prihvatila obeštećenje koje je išlo do tri miliona evra iako joj je Pravobranilaštvo BiH to sugerisalo!? Posebno jer su bili upoznati da su Privredni sudovi u Srpskoj donijeli dvije presude u korist Viadukta. Zašto je onda izuzeto Pravobranilaštvo BiH i zastupanje dato advokatskim kućama koje su online učestvovale u arbitražnom procesu?
Iz svega tog, opravdano se javlja sumnja da se čekao što veći kolač za rastaljivanje. U najmanju ruku neko treba da odgovara zbog nesavjesnog rada kojim je nanijeta ogromna šteta budžetu, građanima i ugledu zemlje.
Sve dok ne budemo imali zakon da javni funkcioneri koji svojim (ne)činjenjem nanesu finansijsku štetu budžetima tu štetu nadoknade iz svoje imovine, imaćemo ovakve situacije jer imamo posla sa kleptokratskim režimom.
Razlog zašto Republika Srpska ne želi da vraća ono što je njena i zakonska i moralna obaveza, vjerovatno leži u činjenici da nema novca. Kase su prazne. Ovo sa arbitražom je došlo do stepena nacionalne veleizdaje. S jedne strane se deklarativno zalažu da javna dobra nisu državna imovina, da državna imovina pripada entitetima, a onda svojim postupcima kažu – BiH je odgovorna i treba da plati odštetu za javna dobra. Takvim beskurpuloznim postupanjem upravo režim javna dobra prebacuje na nivo BiH. Skupu ćemo cijenu platiti zbog takve njihove kockarske politike.
BUKA: Stranka čija ste članica Predsjedništva – SDS trenutno je u pregovorima da uđe u vlast na nivou BiH. Može li se to desiti, posebno nakon stavova Borjane Krišto i nakon što se razvuklo imenovanje Nebojše Vukanovića za mjesto ministra u Savjetu ministara?
Ministarske pozicije su potpuno periferna i nebitna stvar, i to su mediji forsirali a ne mi. Sa strankama iz FBiH nismo ni razgovarali na tu temu, nego isključivo o poslu koji treba da se uradi a od kojeg čitavo društvo treba da ima koristi. Nas prije svega zanima da zaustavimo namještenu kupovinu kumove zgrade za UIO i da se pitanje smještaja UIO riješi na zakonit i transparentan način, sredstvima koje odgovaraju ekonomskom stanju u zemlji. Takođe, od vitalne važnosti nam je diferencirana stopa PDV-a, transparentan izborni proces i deblokada evropskih zakona. Prvo se treba dogovoriti o principima i ciljevima.
BUKA: Šta bi značilo formiranje vlasti u kojoj bi bio i SDS, ako SNSD i dalje ima tri delegata i opciju da opstruiše rad državne vlasti, usvajanje zakona i slično?
To nema apsolutno nikakve veze i takve teze o blokadama i nezamjenjljivosti SNSD-a plasiraju oni koji ne poznaju Dejtonski mirovni sporazum i Ustav BiH. SNSD je imao tri delegata i od 2014-2018. godine, pa je Dom naroda funkcionisao i u njegovom Kolegijumu je bio Ognjen Tadić koji je tada bio u SDS. Imala ih je i SDA od 2010-2014. kada je bila opozicija, a ima i danas.
Ustav BiH je jasno propisao kako se u Domu naroda štiti vitalni nacionalni interes i kako se on pokreće. Sve što se smatra štetnim za interese nekog naroda, Ustav je propisao kako se može osporiti. Da bi se osporilo, mora se doći na sjednicu. Nedolazak na sjednicu već ulazi u sferu blokade institucije, što je nedopustivo i antidejtonsko ponašanje. Tog su svjesni svi i zato nikada niko za tim nije posezao duže od par sjednica jer blokade mogu imati ozbiljne posljedice po aktere.
BUKA: Milorad Dodik i Nenad Stevandić bez problema prelaze državnu granicu bez obzira što je za njima raspisana centralna potjernica zbog neodazivanja na pozive pravosudnih institucija. Ismijavanje države, država – to sam ja, pojedinac jači od institucija – kako to uopšte nazvati?
Ne bih to tako nazivala niti karakterisala. Mnogo je tu medijskih spekulacija, senzacionalizma i neistina. Svaki dan gledamo migrante kako, pod okriljem noći, ilegalno prelaze granicu i to u grupama. Nama nedostaje 800 graničnih policajaca. Na prelazima imamo po dva čovjeka. Skele na Drini rade na svaki kilometar i od rata nije stao šverc preko skela. Ne vjerujem da je prijatno ilegalno prelaziti granicu kako bi se pokazala ”snaga” dok je srce u petama. To je, samo po sebi, ponižavajuće da predsjednik NSRS i Republike love neke skele i krišom skelom ulaze u svoju zemlju.
BUKA: Kako će se završiti cijela situacija sa Miloradom Dodikom, vidite li mogućnost da se nađe iza rešetaka i je li njegova politička karijera na zalasku ili će uspjeti da preživi i ovaj privremeni „pad“?
Dodik je prošlost samo mu to još niko od saradnika ne smije da saopšti. Sam sebe je srušio. Narod ga je prozreo, a najbliže okruženje pere ruke od njegovih poteza.
Milorad Dodik je imao istorijsku šansu da iz njegovog procesa pred Sudom BiH ostanu traktati o vladavini prava, granicama intervencionizma i nepoštovanju Povelje UN. Imao je šansu da pravnim argumentima isprati ne samo Kristijana Šmita nego i da okonča eru bonskih ovlašćenja.
Umjesto tog, umjesto da snagom pravnih argumenata odbrani ustavno pravo predsjednika da donosi ukaze, on je odabrao da čitavu Republiku Srpsku baci kao žeton na rulet. On je sam sebi napravio problem potezima nakon prvostepene presude.
I to je manje bitno. Ono što je bitno jeste da je Republiku Srpsku pokušao gurnuti u ambis ispred sebe, dovodeći nas u situaciju da se ljudi samo pitaju da li će biti rata.
Njegova taktika je vjerovatno bila da napravi što veću krizu kako bi onda sjeo za sto sa strancima i pregovarao. Preračunao se jer je otišao predaleko i više sagovornika nema. Dodik je postao prevelik teret Republici Srpskoj i nije nanio štetu BiH nego Srpskoj. Da ima trun patriotizma u sebi, sam bi se povukao i oslobodio i narod i Srpsku teškog bremena. No, u istoriji još nisu zabilježeni diktatori koji su se dobrovoljno povukli.
Meni ga je zaista tužno gledati jer mogao je biti veliki lider, a sam je odlučio da bude mali i na kraju odbačen od naroda.
BUKA: Protjerivanje ministrice za pitanja Evrope i klime SR Njemačke možda je najveći diplomatski skandal u posljednje vrijeme. Hoće li građani Republike Srpske sada osjetiti posljedice te odluke?
Posljedice ponašanja režima odavno osjećamo jer su obustavljeni mnogi projekti EU, a posebno Njemačke. Preko 600 miliona evra sredstava namijenjenih projektima u Srpskoj je blokirano, a o kreditorima možemo samo sanjati.
Njemačka je jedan od naših najavažnijih spoljnotrgovinskih partnera, mnoge naše firme su oslonjene na njih.
Šizofreno je pričati o nezavisnosti Republike Srpske, a istovremeno hiperprodukovati snažne neprijatelje. Žena je pokazala poštovanje i prema Republici Srpskoj tim što je došla u Banjaluku. Zar je trebalo da bude samo u Sarajevu i da se sastane samo sa bošnjačkim liderima? Valjda je naš interes da se svuda čuje i srpski glas, a ne samo jedna strana.
Srpska je nažalost postala talac njihovih ličnih interesa i grčevite borbe za opstanak na vlasti. Ima onih koji su mišljenja da se sve ovo dešava zbog istrage o kupljenim softverima koji nikada nisu isporučeni ili proradili. Preko 100 miliona KM je potrošeno za nefunkcionalne softvere.
BUKA:Usvojen je nacrt novog Ustava Republike Srpske. Kako Vama izgleda taj Ustav i vjerujete li da će dio opozicionih poslanika podržati njegovo usvajanje i time pomoći Miloradu Dodiku?
Ustav je najvažniji akt jedne zemlje i on zahtijeva ne samo konsenzus vlasti i opozicije, nego i širok društveni konsenzus, pa i referendumsku provjeru. Ustav se ne donosi preko koljena i u uzavreloj klimi. Nacrt koji su predložili je protivrječan i u koliziji s Dejtonskim mirovnim sporazumom. To je čisto poigravanje Republikom Srpskom, cementiranje dalje konfrontacije sa cijelim svijetom i provociranje nekog Dejtona 2 koji bi mogao biti Damoklov mač nad Republikom Srpskom. SDS takvu vrstu avanturizma ne podržava i sigurna sam da naši poslanici neće podržati poigravanje sudbinom Republike Srpske.
Čujem da im je ideja da glasanje bude tajno, pod plaštom zaštite poslanika od procesuiranja, a u stvari da bi kupili nedostajuće glasove. No, imamo adekvatan protivotrov za tu situaciju i sasjecanje političke korupcije.
BUKA: Dok se nalazimo u najvećoj krizi nakon rata, uopšte nema pomaka na EU putu. Da li sada koračamo unazad na toj ruti?
Taj proces je usporen već dugo vremena. Gotovo je nevjerovatno da smo mi, prije Srbije, parafirali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju a da danas kasnimo za Srbijom 10 godina. Najveći srpski nacionalni interes jeste da budemo u istom vozu sa Srbijom i da sutra nemamo granicu EU na Drini. Republika Srpska je zato morala biti motor evropskih integracija, a vrlo često je bila kočničar iz sebičnog motiva režima da što duže ne zaživi vladavina prava kako bi mogli loviti u mutnom. Da imamo vladavinu prava niti bi nam se desio Viadukt niti Rašid Serdarov, niti bi EPRS od dobiti od 144 miliona KM dogurala na preko 30 miliona gubitka.