Dokumentarni film Otpadnici (Wasteniks) ima premijernu
projekciju na Sarajevo Film Festivalu, u okviru BH Programa, danas u 15 časova.
Film se bavi problematikom namjera Republike Hrvatske da
uz samu granicu sa BiH, pored rijeke Une i Novog Grada, uskoro počne
skladištiti nisko i srednje radioaktivni
otpad nastao u NE Krško ali i na teritoriji cijele Hrvatske. Rijeka Una
najčistija je rijeka u BiH. Uprkos snažnom protivljenju lokalnih zajednica u
okolini Dvora na Uni, Novog Grada, Bihaća i ostalih, hrvatska vlada ne odustaje
od svojih namjera.
Režiserka filma je Sanja Zdjelar koja živi i radi u
Bostonu, SAD. Rođena je i odrasla u Sarajevu, a film je studirala na New York
Univerzitetu, SAD. Producent filma je Dejan Rakita, dugogodišnji istraživački
novinar. Direktor fotografije je Mišo Kojić.
Za portal BUKA razgovaramo sa Sanjom Zdjelar o motivima
da snimi ovaj film, ekološkim problemima, odnosu države prema slučaju Trgovska gora
i drugim temama.
Sanja, kako ste došli na ideju da realizujete film o
problemu Trgovske gore, šta Vas je podstaklo da se bavite baš ovom temom?
Već duži niz godina bavim se ekološkim aktivizmom. Igrom
okolnosti poznajem taj sjeverozapadni dio Bosne i Hercegovine u blizini
Trgovske gore, jer je moj otac odrastao
u malom selu pokraj Une u blizini Novog Grada. Kada sam saznala iz domaće
štampe da hrvatska vlada namjerava smjestiti nuklearni otpad na Trgovskoj gori,
u prvo vrijeme sam razmišljala da se direktno angažujem kao aktivistkinja. Međutim,
ubrzo sam shvatila da bi dokumentarni film mogao znatno pomoći da se to pitanje
drži u žiži javnosti.
Ko su na kraju otpadnici, jesu li građani, svi mi obični
građani?
Otpadnici smo svi mi obični građani, a posebno građani
koji žive u okolici Trgovske gore sa obje strane granice, čiji životi će
zauvijek biti promijenjeni i ugroženi ukoliko taj otpad zaista bude smješten na
toj lokaciji. To su građani koji će morati da žive sa nuklearnim otpadom i da
se nose sa rizikom, sa stvarnim i potencijalnim posljedicama daleko u
budućnost, a čija mišljenja i otpor takvom objektu su u potpunosti ignorisani.
Koliko je važno ovakve teme aktuelizirati kroz filmove i
filmske festivale, da ih vidi veći broj ljudi, da postanu svjesni situacije i
samog problema?
Filmski festivali su veoma bitan javni forum pomoću kojeg
ovakve važne teme mogu da se približe građanima. Zahvalni smo Sarajevo Film
Festivalu i svim organizatorima za priliku da se film na ovu temu prikaže.
Nažalost, kada je riječ ova tema nemamo nekih pozitivnih
vijesti, kako Vi gledate na odnos države prema ovom problemu, odnosno
potencijalnoj prijetnji?
Odnos BiH, ali i Hrvatske, prema ovom problemu je
izuzetno problematičan. U Hrvatskoj vidimo nedemokratski i netransparentan
pristup izboru lokacije za nuklearni otpad. Takođe postoje razni politički
uticaji, uključujući i one od samog zagadjivača, te zanemarivanje struke u
korist financijskih povlastica, i potom kršenje Evropske direktive za
zbrinjavanje nuklearnog otpada. U BiH opet imamo izuzetnu kompleksnost i
neefikasnost države, što mnogima dobro služi za prebacivanje odgovornosti i
maskiranje vlastite neangažovanosti, neodgovornosti. Ipak mislim da je u srži
problem sličan u obje zemlje, a to je nedovoljno razvijen demokratski proces sa
punim učešćem građana. Gradjani mogu i moraju da imaju znatno veću ulogu u
donošenju odluka koje se tiču razvoja vlastitog društva.
Koliko su građani spremni da govore o ovom temi, jesu li
svjesni razmjera prijetnje ukoliko Hrvatska realizuje ovaj projekat?
Jedan dio građana je izuzetno angažovan, i oni imaju
mnogo znanja, volje i iskustva, kao što je Mario Crnković, dugogodišnji
aktivista na pitanjima nuklearnog otpada iz Green Team-a u Novom Gradu, ili
takođe Toni Vidan, potpredsjednik evropske mreže okolišnih udruga EEB u
Hrvatskoj. Ali ponekad građani nemaju
dovoljno informacija, prodornosti ili moći da utiču na državne institucije.
Takođe je bitno naglasiti da se mi obični građani moramo emancipirati od tog
stava koji nam se konstantno nameće, a to je da ne vrijedi boriti se jer se
ništa ne da promijeniti. Ukoliko građani to zahtijevaju vjerujem da se stvari
mogu promijeniti nabolje. U BiH, Hrvatskoj i cijeloj regiji postoji sve veća
svijest o ekološkim i drugim problemima. To su problemi koji prevazilaze
podijeljenost i pojedinačne interese. Jedinstvo građana u ovom slučaju mi daje
veliku nadu u uspjeh, da možemo istrajati i ostvariti naš cilj, tj. da se takav
jedan objekat spriječi na toj lokaciji.
Živite i radite u SAD-u, koliko vam je važno da se bavite
temama koje se vežu za vašu rodnu zemlju?
Dešavanja u BiH i u cijeloj regiji su mi izuzetno
zanimljiva ne samo sa ličnog nego i sa profesionalnog stanovišta. Kroz ovakve
projekte osjećam da mogu na neki način nadoknaditi ono što sam možda propustila
time što više ne živim tu.
Planirete li prikazati film na nekom inostranom festivalu
nakon SFF-a?
Kao što priča sa nuklearnim otpadom još uvijek nije
gotova, tako i naš film još uvijek može i biti će dorađivan u skladu sa
aktuelnim događanjima. Nakon premijere u Sarajevu želimo se prijaviti na
festivale u Americi da bismo ovu temu približili tamošnjoj publici. Uporedo,
film želimo prikazati na BH TV kanalima, a po mogućnosti i u Hrvatskoj. Nakon
toga film će biti dostupan na nekoj od online streaming platformi.
Koliko je važno da se bavimo ekološkim temama u trenutku
kada se suočavamo sa mnogim krizama na ovom polju?
Od esencijalne je važnosti da se bavimo ovim pitanjima, a
pogotovo u zadnje vrijeme kada su ekološke i druge krize sve brojnije i sve
dublje iz dana u dan. Ekološka kriza ne samo na Balkanu nego i širom svijeta
zaslužuje posebnu pažnju jer ona podvlači tj. obuhvata sve ostale krize, bilo
da su ekonomske, političke, zdravstvene ili bilo koje druge prirode. Znači ukoliko
ne uspjemo riješiti ekološku krizu, biće sve teže spriječiti i ostale probleme
na području ekonomije, zdravstva itd. Ekološka kriza je dakle primarna i
zahtijeva duboku promjenu svijesti svih nas. I naravno, treba razmišljati
globalno, a raditi lokalno – ponajprije rješavati probleme na lokalnom nivou.
Prirodne ljepote su jedna od stvari koje su nam ostale o
BiH, ali njih sve više uništavamo i ugrožavamo, kako gledate na to?
Smatram da na Balkanu postoji svojevrsna zlatna groznica,
odnosno navala na netaknute prirodne resurse. To vidimo na primjerima
nebrojenih ostvarenih i potencijalnih mini hidrolelektrana diljem BiH i šire,
takođe u rudnicima litija Rio Tinto u Srbiji, ili nametanjem nuklernog otpada
iz NE Krško pokraj najčistije rijeke u BIH, čiji građani žive od turizma i
poljoprivrede. Prirodni resursi su jedino što nam je preostalo, a da nije
rasparčano u privatno vlasništvo neoliberalnog kapitala. Moramo se istinski
zapitati da li smijemo dozvoliti da nam se to desi, jer bojim se da povratka
neće biti.
FILMOGRAFIJA
2008 – Summer Tale, kratki igrani film
2013 – Regret, kratki igrani film
2016 – The Immigrant, dugometražni igrani film
2022 – Otpadnici, dugometražni dokumentarni film