Ombudsmenka za ljudska prava u BiH Jasminka Džumhur za magazin Buka je govorila o brojnim aktuelnim temama. Otkrila nam je u kojim segmentima se najviše krše ljudska prava u našoj zemlji, a razgovarali smo i o nastojanjima vlasti na različitim nivoima da uguše slobodu govora. Kao poseban problem, ova istaknuta pravnica naglašava to što vlasti donose zakone koje je nemoguće provoditi u praksi što rezultira samo zadovoljavanjem forme a ne suštinskim odgovorom na potrebe građana.
Buka: Nedavno su ombudsmeni saopćili da je nizak procenat provedenih vaših preporuka. U kojim oblastima se najviše krše ljudska prava u BiH?
- Prema godišnjem izvještaju o rezultatima aktivnosti za 2022. godinu ombudsmeni konstatuju da su najveće povrede prava u oblasti građanskih i političkih prava i u toj oblasti svakako vodi sloboda pristupa informacijama, zatim pitanje djelovanja policije, inspekcije i svih onih institucija koje su na neki način nadležne za sprovođenje zakona, zatim u odnosu na pravosuđe i upravu. Pravosuđe zbog dužine trajanja postupka i neizvršenja sudskih odluka, a u odnosu na upravu pored dužine postupka je često pitanje vraćanja odluka od drugostepenog organa prvostepenom organu na ponovno odlučivanje i ćutanje administracije. To je ono što zabrinjava zbog toga što svi građani Bosne i Hercegovine su tokom cijelog života naslonjeni na upravu. I reforma javne uprave je značajna upravo iz razloga kako bi se osigurao pristup ljudskim pravima građana.
Nepostojanje efikasnog pravnog lijeka
Pored građanskih i političkih prava, drugi segment su ekonomska i socijalna, te kulturna prava gdje su dominantno zastupljena prava za rad i zapošljavanje i prava iz radnog odnosa, konkursne procedure u kojima stranke ukazuju na kršenje transparentnosti u konkursnim procedurama, nepostojanje efikasnog pravnog lijeka i zakonodavstvo koje je trenutno na snazi daje mogućnost obraćanja sudovima, a znamo da sudovi imaju veliki broj predmeta, posebno ako govorimo o Općinskom i Kantonalnom sudu u Sarajevu. Tako da dugotrajnost samog postupka po nekoliko godina postavlja pitanje efikasnosti iz razloga što se radi o radnom sporu, odnosno pitanju zapošljavanja u nekom od subjekata. Segment socijalnih prava je značajan s aspekta pristupa porodiljskim naknadama, dječijem doplatku, različitim socijalnim davanjima zaštite osoba s invaliditetom i pitanje različitog tretmana s obzirom na osnovu invaliditeta. Iako je u protekle dvije-tri godine u Federaciji doneseno nekoliko zakona s ciljem unapređenja položaja osoba koje potražuju određena socijalna prava, ombudsmeni primjećuju da su prilikom donošenja tih zakona postojale određene zakonske manjkavosti na koje su ombudsmeni i ukazivali u samom procesu zbog čega je u jednom konkretnom slučaju Parlament FBiH donio zaključak da nadležno ministarstvo u roku od tri mjeseca predloži izmjene i dopune zakona kako bi se osigurala njegova efikasnost što se do danas nije desilo. Tako da postoji ozbiljna zabrinutost da donošenje zakona koje je nemoguće provoditi u praksi rezultira samo zadovoljavanjem forme a ne suštinskog odgovora na potrebe građana.
Buka: Spomenuli ste slobodu pristupa informacijama, Vijeće ministara je usvojilo Nacrt zakona o slobodi pristupa informacijama. Kako gledate na ovaj dokument?
- Stajalište ombudsmena je izraženo u našim opservacijama koje smo poslali u toku javnih rasprava i iznijeli svoju zabrinutost kao što je uradila i Delegacija Evropske unije u BiH i mnoge druge nevladine organizacije. Predloženo zakonsko rješenje je suprotno stajalištima koje su iznijeli Sigma, kao konsultantska firma i OCD u toku analize zakonodavstva. Naime, međunarodni standardi zahtijevaju efikasan pravni lijek, neovisnu instituciju koja će razmatrati i ne samo baviti se žalbama za slobodu pristupa informacijama, već i provoditi proaktivne mjere, uključujući i transparentnost itd. Predloženo rješenje od Vijeća ministara, odnosno od Ministarstva pravde koje je radilo taj zakon, ne oslikava stvarne potrebe i ide unazad u odnosu na postojeća zakonska rješenja. Zabrinutost je dodatno u činjenici da se kao organ koji će razmatrati žalbe postavlja žalbeno vijeće kojeg imenuje Vijeće ministara na prijedlog Ministarstva pravde. Dakle, ne možemo govoriti o neovisnom organu, već se radi o organu uprave. Druga zabrinutost je činjenica da će sada doći do asimetričnih rješenja u odnosu na entitete, jer mi imamo i entitetske zakone o slobodi pristupa informacijama. Imamo očito propuštanje da Ministarstvo pravde u skladu sa Zakonom o ministarstvima vrši koordinaciju u procesu donošenja zakona i njihove koordinacije s međunarodnim standardima i ovo rezultira time da će građani u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini biti različito tretirani.
Buka: Koliko bi kriminalizacija klevete u Republici Srpskoj ugrozila ljudska prava kada je riječ o slobodi govora?
- Ja se iskreno nadam da neće doći do usvajanja krivičnog zakona Republike Srpske kojim se propisuje uvreda i kleveta kao krivično djelo iz razloga što Bosna i Hercegovina kao jedna demokratska država prije skoro dvije decenije se opredijelila da pitanje odgovornosti za ova dva vida ugrožavanja ličnog integriteta osoba se sankcionišu kroz građanski postupak, a ne kroz krivični postupak.
Ima se Tužilaštvo čime baviti
Ovo govorim iz razloga što za sprovođenje krivičnog postupka koji se sprovodi po službenoj dužnosti traži se angažovanje Tužilaštva koje bi bilo značajnije da se bavi drugim krivičnim djelima. A tu je još i dodatno ako osoba u odnosu na koju je počinjena uvreda ili kleveta uopće nije doživjela te radnje na taj način, dakle isključuje se potencijalna žrtva iz tog procesa i dajemo velika ovlaštenja Tužilaštvu. Ja definitivno smatram da postoji potreba u Bosni i Hercegovini da se riješi pitanje govora mržnje, uvrede i klevete koje se vrše putem sredstava informisanja, ali radi se o jednom segmentu sredstava informisanja, a to su digitalni mediji, iz razloga što smo elektronske medije donekle uredili i Regulatorna agencija za komunikacije ima nadležnost. Printane medije smo uredili kroz samoregulatora Vijeća za štampu, ali su nam digitalni mediji, dakle portali i društvene mreže ostale izvan zakonskog uređenja. Nama je potrebno urediti medijski prostor gdje će se utvrditi prava, odgovornosti i obaveze medija. Utvrditi registar medija. Znači prvo urediti medijsku oblast, pa tek onda govoriti o eventualnim sankcijama u slučaju propuštanja djelovanja. Svaka intervencija u ovom momentu u odnosu na medijski prostor bez zakonskog uređenja te oblasti opravdano postoji bojazan da vodi u ograničavanje slobode izražavanja.
Buka: Vlast u Kantonu Sarajevo je odlučila da se na neki način bavi društvenim mrežama i internetom, pa je donešen Nacrt zakona o prekršajima koji prvi put predviđa kazne za nasilje na internetu. Međutim, neki pravnici smatraju problematičnim to što se uvodi i provjeravanje medija i kažnjavanje lažnih vijesti. Koliko široko postavljene definicije nekih zakona mogu dovesti do gušenja slobode govora?
- Ombudsmeni su više puta u svojim izvještajima istakli da u procesu donošenja zakona postoje slabosti, prije svega nedostatak konsultativnih procesa, neangažovanje lica koja rade na implementaciji zakona i da se zakoni donose u skraćenoj proceduri, po hitnom postupku što rezultira, kao što sam prethodno rekla, nemogućnošću primjene određenih zakonskih odredbi. Kada konkretno govorimo o Nacrtu zakonu o javnom redu i miru u Kantonu Sarajevo, on ima određena poboljšanja, prije svega u sistemu formi kako su definisani sami prekršaji, da oni prate strukturu definisanja krivičnih djela.
Manjkavosti su sadržane u činjenici da se nije adekvatno odredilo šta je prekršaj, a šta bi trebalo da bude krivično djelo. I nekada u najboljoj namjeri zakonodavac može da napravi propust na način da uđe u sferu krivičnih djela. Mi smo imali već presudu u odnosu na Bosnu i Hercegovinu u slučaju Muslija, gdje je bila radnja propisana i kao prekršaj i kao krivično djelo. I ako se takva situacija desi kada govorimo konkretno o govoru mržnje, prijetnji, pitanju širenja lažnih vijesti, onda dolazimo u opasnu zonu da će policija odlučivati o tome da li će nekoga procesuirati za prekršaj ili za krivično djelo, a radi se o ozbiljnim radnjama koje traže provođenje procedura koje su definisane zakonom o krivičnom postupku.
U mojim razgovorima s ministrom Katicom (Admir Katica, ministar MUP-a KS-a, op.a) zaista sam došla do spoznaje da je ovaj Nacrt urađen isključivo od policijskih struktura bez konsultacije sa sudovima za prekršaje i konsultacije s nadležnim tužilaštvom.
Vezano za pitanje potrebe zaštite građana, ne može se izolirano posmatrati u jednom kantonu da je moguće, jer to postavlja pitanje i mjesta izvršenja i nastupanja posljedice. Evo, to je pitanje digitalnih medija i informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Svi građani imaju potrebu da budu zaštićeni. Ovakva parcijalna rješenja zaista otežavaju efikasno procesuiranje onih koji su stvarno počinili takva djela.
To se odnosi i na pitanje posredovanja u prostituciji, koje je definisano kao krivično djelo, sad se propisuje kao prekršaj.
Zakonom u KS se želi zaštiti vlast a ne građani
Evo, recimo, propisuje se kao prekršaj prijetnja, iako mi u Krivičnom zakonu imamo krivično djelo ugrožavanje sigurnosti s kojim imamo problem u praktičnoj primjeni zbog čega su Udruženje sudaca Federacije BiH i nevladine organizacije uputili inicijativu prije izvjesnog vremena federalnom Ministarstvu pravde da krivično djelo ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. se promijeni u krivično djelo prijetnje. Jer prijetnja je toliko ozbiljna da je ne možete tretirati kao prekršaj. Zakon o javnom redu i miru treba da definiše samo prekršaje gdje je objekat zaštite javni red i mir, odnosno koji se izvršava na javnom mjestu. I kada pogledate ovo krivično djelo za širenje lažnih vijesti, i njegovu pozicioniranost u Nacrtu zakona, da su to prekršaji protiv organa vlasti itd, onda je zaista problematično. Ovo znači da se tim djelom želi zaštiti vlast i proces donošenja odluka, a ne štite se građani. Time se još stavljaju u položaj i mediji, da mogu vršiti takve radnje, što je zaista potencijalno ugrožavanja sigurnosti medija i dodatno na to su pitanje dvije zaštitne mjere. Zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti, jedne mjere koju ne propisuje Zakon o prekršajima Federacije BiH, i zabrana javnog istupanja.
Buka: Institucija ombudsmena je izdala određene preporuke u vezi preispitivanja odgovornosti u slučaju smrti djevojčice Džene Gadžun. Jeste li dobili ikakve odgovore, odnosno jesu li poduzete ikakve mjere?
- Nekoliko organa je bilo obuhvaćeno našim preporukama i svi su uglavnom u odgovorima na naše preporuke nastojali da odgovornost prebace na drugog subjekta. Činjenica je da u oblasti zdravstva nemamo efikasne mehanizme uspostavljene u slučaju da dođe do ugrožavanja zdravlja pacijenata. Mi svakako na listi razmatranja specijalnih izvještaja koje bi željeli raditi u ovoj godini jeste i pitanje pristupa zdravstvenoj zaštiti. Ne samo s ovog aspekta, nego i s aspekta liječenja i pristupa fondovima solidarnosti, jer i tu postoje određeni problemi, kako se donose odluke, koji su pravni lijekovi, mogućnosti i mehanizmi ako je pacijentu potreban neki lijek s liste koja se nalazi pri Fondu solidarnosti.
Buka: Bili ste član UN-ove Komisije za Ukrajinu. Šta nam možete danas reći o kršenjima ljudskih prava u ovom području?
- Moj jednogodišnji mandat u Komisiji za Ukrajinu završio se prezentacijom izvještaja Vijeću za ljudska prava u kojem smo kao Komisija jasno definisali kršenje ljudskih prava koje smo mi definisali kao ratni zločin. U određenim sferama činjenice ukazuju da postoji zločin protiv čovječnosti, prije svega kada govorimo o torturi i kada govorimo o napadima na infrastrukturu, posebno energetsku, transportnu i druge vidove infrastrukture. Kada govorimo o krivičnim djelima zločinima protiv čovječnosti zahtjeva se njegova sistematičnost i rasprostranjenost i treći element koji je veoma značajan je pitanje postojanja politike. S obzirom na pripremne radnje i mobilizaciju resursa koji su korišteni, ukazuju da postoje elementi politike u sprovođenju tih radnji, ali ta pitanja će dalje biti istražena od Komisije u okviru nastavka mandata u drugoj kompoziciji članova komisije.
Buka: Gospođo Džumhur, prijavili ste se za poziciju sutkinje Ustavnog suda FBiH. VSTV Vam je dao visoku ocjenu. Koliko je loše to što je Ustavni sud prethodnih godina bio predmet političkih potkusurivanja i samim time ostao nepopunjen?
- Mi imamo i sada situaciju sa Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine da nije popunjen, određenim brojem sudija nakon odlaska u penziju prethodnih sudija. Mislim da izbor i imenovanje u pravosudne institucije ne bi trebalo da bude predmetom politike i to je ono što se uvijek tražilo da treći stub vlasti, dakle sudska vlast, bude odvojena u potpunosti od izvršne i zakonodavne vlasti. Vidjeli smo u svakom momentu kada dolazi do bilo kakve nadležnosti od ova dva nivoa vlasti u oblasti pravosuđa da se pitanja politiziraju. Građanima je bitno da postoje uspostavljeni mehanizmi, ali ne samo da su uspostavljeni nego da su i efikasni. To znači da ako Ustavni sud nije bio popunjen onda on nije mogao funkcionisati u punom kapacitetu, posebno u predmetima zaštite vitalnog nacionalnog interesa i to je jedan od elemenata u odnosu na kojeg se cijeni da li je u državi uspostavljena vladavina prava.
