Devedesete godine, krajem prošloga vijeka, u ekonomskom i političkom smislu, bile su jako neugodne i zastrašujuće godine za narode i narodnosti regiona, ali u isto vrijeme i plodonosne kada je u pitanju alternativna i rokenrol kultura. Tada su se na ovim prostorima pojavili mnogi kultni bendovi, a jedan od njih je i beogradski sastav "Kanda, Kodža i Nebojša" (KKN) s harizmatičnim frontmenom Oliverom Nektarijevićem.
Negov specifični vokal dao je upečatljivost zvuku benda koji je koketirao sa raznim muzičkim žanrovima. Uz male pauze, bend je uspio da se održi i iza sebe ima sijaset uspješnih albuma, solo i festivalskih koncerata, a čini se da je danas angažovaniji nego ikad. Banjalučka publika imaće priliku uživo da čuje bend "Kanda, Kodža i Nebojša" u subotu, 18. januara, u klubu studenata Banja Luka (KSB), a povodom tog nastupa Oliver Nektarijević dao je intervju za BUKA magazin.
BUKA: Da li ćete repertoar prilagoditi mlađoj publici i svirati relativno novije stvari ili će tu biti i pjesama iz ranijeg perioda?
Oliver: Sviramo sve što volimo. Često se ispostavlja da mlađa publika voli stvari iz ranijih perioda. Koncentrišemo se na druge stvari. Na formu i slično. Ja, recimo, najviše moram da pazim na zdravlje, jer jedna prehlada ili malo veći umor može da mi poremeti planove na duže.
BUKA: Muzički, da ne kažem žanrovski, KKN se jako promijenio u odnosu na raniji period vašeg stvaralaštva. Šta je uticalo na to?
Oliver: Slobodno se krećemo u okvirima koje volimo i koji nam leže. Ekperimentišemo i unosimo se u forme i sadržaje kojima smo oduvek hteli da se bavimo. Verovatno je na taj način došlo na red sve što se dosad desilo.
BUKA: KKN je danas okrenut, pa moglo bi se reći kada poslušamo vašu noviju pjesmu "Tako volim da živim", i žešćem rokenrol izražaju. Da li ćete i dalje ići tim muzičkim smjerom?
Oliver: S obzirom na to kako se trenutno osećam, a znam da se tako oseća još ljudi u bendu, sigurno ćemo ići i na tu stranu, da.
BUKA: Tvoj sadašnji "stajling" podsjeća, pomalo, na Džima Morisona. Koliko je on uticao na tebe kao muzičara i da li je uopšte uticao?
Oliver: Uticao je koliko i Džimi Hendriks ili Električni orgazam ili Cane. Kao svi iz benda, uz izuzetke koji potvrđuju pravilo, oduvek sam slušao mnogo muzike.
BUKA: Kako i kada si ti počeo da se baviš muzikom? Da li je to krenulo iz osnovne škole ili iz srednje iz želje da se dopadneš djevojkama?
Oliver: Iz obdaništa, iskreno. Tada sam počeo da slušam Bitlse. To je prva muzika na koju sam otkinuo. Na Paket aranžman neposredno posle toga. Od malena sam jedino u rokenrolu mogao da se pronađem i da se osećam dobro, kao da se nalazim tamo gde mi je mesto. To je kao neka iskonska potreba, važnija od svega. A devojke su priča za sebe.
BUKA: Vaš bend je startovao u ona, kako kažu, najteža vremena. Međutim, pokazalo se da su današnja, po rokenrol, možda i gora vremena nego ona devedesetih. Kako objašnjavaš da su se možda i najbolji srbijanski rok bendovi osnovali upravo u tim zlim vremenima?
Oliver: Za mene su, još uvek, najbolji nastali osamdesetih. A te teške devedesete su imale i projektovale neki svoj, specifičan senzibilitet. U svemu lošem mora da postoji bar malo dobrog i obratno. Ispostavilo se da ta, kao, rok scena, koja je nastala tih godina, spada u to malo dobrog.
BUKA: Kakva je po tebi današnja beogradska i srbijanska rok scena? Ima li rok imena vrijednih pomena i da li se rokenrolom današnja mladež bavi iz ljubavi ili zbog para?
Oliver: Zbog para, teško. Najverovatnije iz ljubavi, sa nadom da će jednog dana nekako od ljubavi moći da se živi. Mada, ne mislim da su jedini motivi ljubav i pare. Ko zna čega sve tu ima. I da, ima mladih rok bendova koji su odlični, a još više onih sa potencijalom.
BUKA: Koliko je tebi bio bitan novac, pa i slava, u odluci da se baviš muzikom?
Oliver: U početku su mi lova i muzika išle kao dva potpuno odvojena pojma, a vremenom mi je postalo normalno i važno da živim od onoga što radim, a da radim ono što volim. Slava mi je oduvek bila nešto potpuno besmisleno i mislim da bih otišao kod psihijatra čim bih ustanovio da imam želju da budem slavan ili da mi je to motiv da se bavim nečim.
BUKA: Da li je po tebi biti muzičar čovjek koji se usmjerio na put trnja ili put kojim se lakše kroči kroz život?
Oliver: Kako kad. Nekad mi se čini da radim najlakšu i najzahvalniju stvar na svetu, a nekad da jedem hleb od sedam kora. Nikad ne idem dotle da mi se čini kako radim najteži posao, ali definitivno ume da bude veoma teško.
BUKA: Ima li izazova u bavljenju rokenrolom? Pojedinci tvrde da rokenrola nema bez opijata, pa makar se radilo i o onim lakšim?
Oliver: Ima pojedinaca koji istu stvar tvrde za život.
BUKA: Nekada su poznate bendove poput vašeg pratile te neke "groupie girls". Koliko toga ima danas?
Oliver: Taman.
BUKA: Da li su te nekadašnje "groupie girls" iliti grupike zamijenile današnje starlete?
Oliver: Nemam pojma.
BUKA: Kakvo je tvoje mišljenje o toj modernoj kič kulturi?
Oliver: Nemam neko mišljenje o tome. Više organski reagujem na te pojave. Uglavnom imam nagon da povratim, kao da me je okružio neki užasan smrad.
BUKA: U eri smo interneta. Da li vam je on više pomogao ili odmogao u karijeri, s obzirom da danas svako može da snimi i objavi šta god i gdje god želi? Da li je došlo do zasićenja konzumenata koji su bombardirani svakakvim šundom i da li mnogi više ne žele da slušaju muziku zbog neke poruke koju im bend šalje, nego isključivo iz zabave?
Oliver: Ok je slušati muziku iz zabave. Mislim, poruka je uvek u prvom planu, ali i i zabava je oke. Mnoge univerzalne poruke kruže svetom otkad on postoji i kružiće verovatno dok on bude postojao. Poruke tipa sloboda, mir, ljubav, kao i mržnja, glupost, bahatost, oduvek se šalju. Menjaju se vremena, forme. Danas je, kao i npr. devedesetih, svakom ko ima više od dva grama mozga jasno od koga stižu poruke tipa sloboda, mir, ljubav, razmišljanje, a ko pothranjuje glupost, prizemnost, mržnju i šalje neki impuls tipa hajde da svi budemo stoka, jer jesmo stoka i slično.
BUKA: Planovi KKN? Da li vaši fanovi mogu očekivati neki budući album?
Oliver: Snimamo album koji će biti neka kompilacija naših omiljenih stvari, kao neki best of ili slično.
BUKA: Na kraju, možete li poručiti nešto našim čitaocima?
Oliver: Da im sloboda, ljubav i razmišljanje uvek budu bliži od gluposti, mržnje i prizemnosti.