Prema zvaničnim podacima VSTV BiH u periodu od 2021.-2022. godine evidentirano je devetnaest slučajeva ubistava žena. Porast femicida posebno je zapažen posljednjih godina.
To, kaže u intervjuu za BUKU Aneta Zrnić, diplomirana pravnica koja je pokrenula blog “Nasilje Šta i kako”, jasno ukazuje na samo jedan zaključak - da je potrebna bolja zaštita u pogledu postupka ostvarivanja zaštite žrtava nasilja u porodici.
Nudi li bolju zaštitu nacrt novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama Republike Srpske, koji je nedavno usvojen u Narodnoj skupštini Republike Srpske je pitanje kojim smo započeli razgovor.
Zrnić kaže da je predlagač zakona dodao nove odredbe o suzbijanju nasilja prema ženama, što je dovelo do proširenja naziva u odnosu na naziv zakona koji je sada na snazi.
"Činjenica da je ovim nacrtom zakona prvi put obuhvaćen i femicid pokazuje da je predlagač prepoznao opasnost nasilja prema ženama, da postoji istinska namjera da se spriječi nasilje prema ženama, a posebno femicid. U odnosu na sadašnji Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, u nacrtu novog zakona se predlažu novi pravni instituti, nove zaštitne mjere, postupci koji bi trebalo da omoguće bržu i sigurniju zaštitu od nasilja u porodici i prema ženama. U postupku javne rasprave na nacrt zakona, vjerovatno će doći i do novih prijedloga, što sve daje nadu da će se dosljednom primjenom istog poboljšati zaštita od nasilja u porodici. Najvažnija promjena bila bi dosljedna primjena zakona u praksi. Moja primjedba je na Član 91, koji reguliše sankcije za nepostupanje po izrečenim mjerama, odnosno da će lice koje prekrši hitne mjere zaštite i zaštitne mjere koje mu je sud odredio biti kažnjeno u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje oblast krivičnog zakonodavstva. Smatram da predložena odredba ne omogućava adekvatnu zaštitu žene dok traje postupak za izricanje kazne, a sama činjenica da je prekršena sudska zaštitna mjera govori da nasilnik neće prestati sa nasiljem. Ova mjera bila bi djelotvornija ako bi se prekršiocu obavezno odredio pritvor i da to bude izričito navedeno u ovoj odredbi."
Nažalost, pokazalo se da je gotovo svaka žrtva femicida ranije bila poznata policiji kao žrtva nasilja u porodici?
Većina nasilnika je imala izrečene zaštitne mjere zabrane prilaska žrtvi koje su prekršili. To nam pokazuje da mjera zabrane prilaska žrtvi nema efekta na nasilnika, naprotiv, doživljava je kao izazov da je prekrši.
Jasno je da mjere zabrane prilaska žrtvi nemaju efekat koji se od njih očekuje, a to znači da nisu djelotvorne, zbog čega je potrebno da budu zamijenjene efikasnijim mjerama, poput obaveznog pritvora nasilnika odmah po prvom kršenju mjere zabrana prilaska žrtvi. Važno je da nasilnik osjeti gubitak slobode kao posljedicu svog ponašanja, da osjeti sankciju i moć autoriteta države na vlastitoj koži. Poznato je da nasilnici ne poštuju autoritete.
Najčešće se radi o osobama koje imaju poremećaj ličnosti, na koje mjere zabrane ne utiču, jer nemaju svijest o posljedicama svojih djela. Mjera zaštite žrtve treba da bude prilagođena svijesti nasilnika, a ne svijesti socijalizovane osobe. Socijalizovana osoba će ispoštovati zabranu, dok osoba sa poremećajem ličnosti neće. Poznato je da je kršenje pravila način života nasilnika. Praksa je pokazala da su nakon izricanja mjere zabrane prilaska žrtvi nasilnici uglavnom prekršili zabranu više puta, usmrtili žrtvu, a često i sebe.
Inženjerska komora Federacije BiH, predložila je institucijama da se u prevenciju nasilja nad ženama od bračnog ili izvanbračnog partnera hitno uvedu prenosivi uzbunjivači u obliku sata, narukvice ili privjeska, gdje se pritiskom na dugme šalje obavješetenje policiji da je štićena osoba tj. žena ugrožena. Da li je po Vama ovo dobro rješenje?
U većini slučajeva izrečene mjere zabrane prilaska žrtvi mjera je prekršena, tako da bi ovaj prijedlog bio odlično rješenje i sigurno bi pokazao bolje efekte. Žena bi se osjećala sigurnijom u svom svakodnevnom životu, a brža intervencija nadležnih mogla bi da spriječi najgori fatalni ishod. Prijedlog inženjerske komore da se nabave narukvice koje šalju obavještenje policiji da je štićena osoba ugrožena, pokazuje da je nasilje toliko prisutno u našem svakodnevnom životu da su građani aktivno počeli da učestvuju predlažući nova rješenja.
Šta se dešava kada žene, žrtve nasilja odluče da izađu iz nasilne zajednice, odnosno koji su to sve propusti u sistemu?
Kada odluči ili, bolje rečeno, kada uspije da napusti nasilnika, žrtvu čeka borba prije svega za svoj život i život djece ukoliko ih ima sa nasilnikom. To ne bi trebalo da se dešava, naprotiv, onoga trenutka kada žrtva napusti nasilnika, trebala bi da bude sigurna, a mjere zaštite takve da pružaju sigurnost i zaštitu. Žrtva najčešće napušta nasilnika u posljednjem trenutku kada nasilje eskalira. Upravo taj podatak da žrtva napušta nasilnika u najopasnijem trenutku, otežava i sve ostale postupke koji čekaju i žrtvu, a i sistem zaštite. Žrtvu nasilja čekaju druge borbe, prvenstveno egzistencijalne prirode, ali i institucionalne kao što su razvod braka i postupci po prijavi za nasilje, a ukoliko ima maloljetnu djecu sa nasilnikom čekaju je i postupci ispred CZSR, koji mogu trajati godinama. Žrtva se nalazi u stanju ranjivosti, a nerijetko je čeka manjak podrške, vrlo često i od strane primarne porodice.
Najvažniji propusti u sistemu zaštite žrtava nasilja u porodici odnose se na nedostatak odgovornosti službenih lica na procesuiranju slučajeva nasilja u porodici i blage kazne. S druge strane, sadašnjim Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici predviđena je novčana kazna od 300 KM do 900 KM za prekršaj građaninu koji ne prijavi nasilje u porodici. Na društvenim mrežama, nakon ubistva žrtve, često možemo da vidimo komentare poznanika, radnih kolega, prijatelja koji se opraštaju od žrtve uz poruke u kojima navode da su znali šta proživljava. Da li su te osobe prijavile nasilje u porodici, za koje su očigledno imali saznanja ili nisu ? Kada bi za isti slučaj nasilja u porodici stiglo više prijava od strane različitih osoba službenom licu, vršio bi se dodatni pritisak da se ozbiljnije radi na slučaju. Žrtva se ne bi sama borila protiv nasilnika, što je najčešći slučaj. Nama nedostaje kolektivna društvena odgovornost.
A šta se obično dešava sa nasilnicima?
Poznato je da se žrtva smješta u sigurnu kuću, a nasilnik ostaje da živi u stambenom prostoru, koji je ponekad i u zajedničkom vlasništvu. Vrlo je često osvetničko ponašanje nasilnika nakon napuštanja, koje poprima različite oblike. Iz toga možemo vidjeti da nasilje često ne prestaje sa napuštanjem nasilnika, već se nastavlja. Koji je novi oblik maltretiranja zavisi od psihopatologije nasilnika, da li sa njim žrtva ima maloljetnu ili odraslu djecu, zajedničku imovinu. Najćešći primjer je podnošenje prijava za zanemarivanje i nasilje prema djeci, koje su lažne i imaju za cilj diskreditovanje žrtve kao majke, kao i opterećenje novim postupcima. Poznato je da nasilnik prijavljuje i optužuje žrtvu tek nakon napuštanja, a institucije koristi kao sredstvo putem kojeg nastavlja nasilje.
Takva ponašanja nasilnika sankcionisana su zakonom, ali mali broj prijava za uznemiravanje i lažno prijavljivanje pokazuje da ih institucije nedovoljno prepoznaju. Osnovni sud u Banjoj Luci izrekao je samo dvije zabrane uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju u periodu od 2021- 2022. godine, što je poražavajuće.
