Nordijski model sve češće se spominje kao model saradnje koji bi
prosperitet donio i zemljama Zapadnog Balkana. Nakon što je i stanovnike
nordijskih zemalja učinio među najsretnijim.
Kao „lijek“ za Balkan prvi put je spomenut na Nordijskim danima u
Beogradu 2011., godine. Posljednji put o njemu se raspravljalo u
Sarajevu, na Samitu šefova država u okviru procesa Brdo-Brijuni, krajem
maja. No, između toga, vlasti ništa nisu učinile konkretno.
U intervjuu za agenciju Patria dr. Adisa Omerbegović Arapović
profesor ekonomije na Sarajevskoj školi za nauku i tehnologiju (SSST)
kaže da nordijski model jeste najbolji recept za naš region, ali se za
to prvo moraju ispuniti određeni uslovi.
– Imati recept nije jedini preduslov za dobro pecivo. Čekam dan kada
će prva dva ili tri političara otvoriti zajedničku fabriku, most, put,
predstaviti tehnološku inovaciju ili zajednički kulturni ili sportski
projekat velikih razmjera – kaže dr. Adisa Omerbegović Arapović.
– Ovo što do sada imamo priliku gledati je hronika jeftinog propagandizma, sporadične pozitivne mikropriče i plinovita obećanja.
Nordijski model poznat je po tome da je obračun s mitom i
korupcijom nemilosrdan. Ni kralj nema imunitet pred fiskalnim i
finansijskim obavezama. BiH je jedna od najkorumpiranijih zemalja u
Evropi. Nije mnogo bolja situacija ni u Srbiji, Hrvatskoj i drugim
zemljama regiona. Da li je realno očekivati da aktuelne vlasti u regionu
uopće i počnu razmišljati o nordijskom modelu saradnje?
U našem društvu, države se boje pošteni i vrijedni, a sanjamo dan
kada će se države bojati lopovi, prevaranti, obijesni i neradnici. U
sistemu kapilarno rasprostranjene korupcije, koja je otela toliko mnogo
društvenog bogatstva, dok građani trpe loše javne usluge, radnici
životare pogaženog dostojanstva, a investitori zaobilaze zemlju zbog
nereda i anarhije, možemo reći da je odsustvo vladavine zakona i
sveprisutna korupcija zaista i najveće zlo za društveni poredak.
To vodi dezintegraciji društva, a ako je društvo iznutra
dezintegrirano, kao bosanskohercegovačko, kako onda može sarađivati s
drugima, posebno s boljima od sebe?
Čini mi se da ova balkanska društva posljednjih godina prolaze
kritičnu fazu tranzicije, nakon prvobitne akumulacije kapitala, slijedi
artikulacija dominantnih društvenih vrijednosti i jačanje
institucionalnog i pravnog poretka, a potom rješavanje krupnih
nacionalnih i međudržavnih pitanja. Bez ovih preduslova nema
konsolidacije političkog, potom pravnog, pa ekonomskog poretka.
Tek onda slijedi međudržavna saradnja, gdje nordijski model jeste
najbolji recept za naš region. Ali, imati recept, nije jedini preduslov
za dobro pecivo. Pozdravljam sve češće iskazivanje volje i spremnosti na
saradnju, ali čekam dan kada će prva dva ili tri političara otvoriti
zajedničku fabriku, most, put, predstaviti tehnološku inovaciju ili
zajednički kulturni ili sportski projekat velikih razmjera.
Ovo što do sada imamo priliku gledati je hronika jeftinog propagandizma, sporadične pozitivne mikropriče i plinovita obećanja.
Švedski birači ne trpe pohlepne političare. Kriteriji koje
birači u Skandinaviji postavljaju pred svoje političare su vrlo visoki, a
kazne za prekršitelje nemilosrdne. Niko nije nedodirljiv i izuzet.
Švedski kralj kažnjen za prebrzu vožnju kroz Dansku. Javno se morao
izviniti danskom narodu. U BiH je čini se situacija mnogo drugačija. Na
vlasti su ljudi koji se dovode u vezu sa milionskim aferama, nepotizmom,
korupcijom… U Srbiji je zavidan broj glasova dobio Vojislav Šešelj.
Birači im jednostavno daju povjerenje na izborima. Stiče se dojam da je
zapravo problem u glasačima?
Naravno da je dio odgovornosti i u onima koji biraju, a ne samo u onima koji su izabrani na izborima.
Prosto je nevjerovatno koliko lopovluka smo kao društvo istrpili na
svojim leđima, a i dalje ne vidimo masovnu spremnost ljudi da tome zlu
stanemo u kraj.
Svjesna sam da će zlo korupcije u ovom ekonomskom sistemu dovesti do
destruktivnog ishoda prije ili poslije, jer je to neminovno i već viđeno
u toliko drugih društava. Carstva su propadala zbog korupcije. U
vrijeme kada su javni budžeti u strašnim deficitima, javni dug sve veći,
kao i zaduživanje, kada je finansijski sistem destabiliziran i prijeti
monetarnom sistemu, kada je javni sektor prerastao privredu koja ga ne
može nositi na svojim leđima, kada nema stranog investicijskog kapitala
niti jakog izvoza, a hronično nedostaje novca u sistemu – šta očekivati
tada? Tada dolazi do tektonskih i neupravljivih poremećaja čiji tok i
ishod niko ne može predvidjeti niti kontrolirati. Zato pojam i princip
odgovornosti mora biti na koricama svakog udžbenika i svakog zakona u
BiH.
Previše je metastazirala neodgovornost prema svemu zajedničkom, općem, društvenom, državnom.
U stanju političke i socijalne nesigurnosti, bujaju strahovi, a tada
najbolje prolaze prevaranti, tada su neznalice, poltroni i kmetovi u
prvim redovima.
Nordijske zemlje nisu ratovale stotinama godina unazad. U
regionu još nisu zacjelile rane iz posljednjih sukoba. Srbija ne
priznaje ili površno tretira genocid u Srbrenici. Neke struje iz
Hrvatske, ali i iz BiH, još uvijek aktivnim drže određene radikalne
struje u zapadnoj Hercegovini. Odnosi između Srbije i Kosova su
zategnuti. Može li se Nordijski model početi primjenjivati u regionu bez
da se ne raščiste stvari iz bliske prošlosti? Ili upravo ekonomija može
pomoći da se prevaziđu nerazješena pitanja iz prošlosti? Kojim
redosljedom treba krenuti?
Naravno da je ekonomija i ekonomski pragmatizam način, ali i za to je
neophodna politička volja da se otvorena pitanja iz prošlosti stave u
službu tog cilja. Bez sistemskih rješenja koja omogućavaju da se
ekonomska pitanja stave u prvi plan teško da će Nordijski model moći
zaživjeti kao provodiv model za region.
Ukoliko su zemlje regije odlučile da je evropski put jedini koji će
omogućiti da se istorijske traume prevaziđu, onda je paradoksalno da već
nemamo i veći nivo saradnje među državama, kada je upravo ta regionalna
saradnja promovirana kroz integracijske procese, integracije tržišta
ovih zemalja u evropsko tržište itd. Dakle, jedno ne može bez drugog, i
ekonomska saradnja je uslovljena političkom voljom, te je potrebno
vidjeti lidere vizionare poput onih koji su evropski kontinent poveli
naprijed u eknomske integracije i ostavili iza sebe komunizme, fašizme,
nacizme i nacionalizme.
Ono što mi nemamo je vladavina prava i nasljeđe liberalnih revolucija
koje je evropski kontinent iznjedrio. Mi nismo nikada imali revolucije
koje su u ova društva donosile liberalizam, individualizam, a nivo
demokratzacije je tako nizak da se postavlja pitanje imamo li mi
mentalni sklop neophodan da bismo usvojili nordijski kapitalističko –
liberalni politički i ekonomski model. Mislim da mora doći do smjene
generacija, od transakcijske, ka tranzicijskoj eliti – eliti koja će
inaugurirati nove vrijednosti suprotne viševjekovnom mentalitetu
kolektivizma, totalitarizma, podaništva i rigidnog konzervativizma.
Nordijski model je vrlo uspješan kompromis između kapitalizma
i socijalizma, spoj socijalne države i stalnoga rasta švedske
ekonomije. Ima li region uopće kapacitet da razmišlja o modelu kakav je
postavljen u nordijskim zemljama? Naime, u regionu danas nemamo ozbiljnu
socijalnu politiku.
Osnov za ispravnu socijalnu politiku je demokratizacija kapitalizma i
ispravljanje prividne socijalne države, koja je sredstvo za kupovinu
podaničkog socijalnog mira i jeftiih glasova manjine koja odluči ishod
izbora. Od ovakve matrice koristi imaju samo klijenti i poltroni tajkuna
i političkih halki koje vladaju našim ekonomskim sistemom. Ovom društvu
je potrebna ekonomsko – socijalna katarza. Registri bogatstva i svega
što posjedujemo je način da saznamo kakvi su rezultati prethodne dvije
dekade ekonomskog sistema lažne socijalne države, tj. loših socijalnih
politika koje nisu bile usmjerene na one kojima je pomoć životno
potrebna, zatim ekonomskih profita iz rentijerstva tj. profitiranja od
političkih veza, zaobilaženja zakona, dobijanja dozvola, tendera,
poslova putem veza, itd.
Nordijski socijaldemokratski kapitalizam počiva i na transparentnosti
stečene imovine. Nama je potreban taj momenat čišćenja i izlaska iz
sjene onih koji trenutno mogu podrivati društveni interes, jer su udobni
iza kulisa akumuliranog nelegalnog bogatstva, smijući se onima koji se
bore za pravednije društvo. Imat ćemo kapacitet za nordijski model tek
kada se pojavi politička artikulacija koja će zahtijevati ovakva
sistemska rješenja koja su iznjedrile evropske revolucije i koja su
prisutna u gotovo svim evropskim državama.
Ovakva katarza redistribucije društvenog bogatstva dat će nam vjeru
da smo spremni usvojiti nordijski model gdje je tržišna utrka način
raspodjele resursa, tj. način da se odluči šta ćemo proizvoditi i da to
rade najbolji među nama, da imamo najbolje usluge po najnižoj cijeni i
da nas u svemu tome vodi mehanizam cijena i maksimiziranja profita. Ali
taj Nordijski model postoji da bi se postiglo šire društveno dobro. Zato
u tim društvima vlada socijalno blagostanje, a ne mega-kapitalisti ili
oligarsi, kao u nekim drugim. U eri tehnološkog napretka pitanje je da
li ćemo moći i očekivati da svi u društvu rade tj. morat ćemo odlučiti
kako ćemo omogućiti svima koji nisu uposleni u nekom trenutku –
motivaciju i načine da doprinose društvu. To će biti izazov za sve
kapitalizme, ne samo za naš. Naš autohtoni izazov uskoro slijedi – da li
ćemo rasprodati naše najveće društveno blago: prirodne resurse i
energiju? Ako da, sve postaje relativno, nestabilno i bez izvjesne
budućnosti. Ako ne, ti resursi se mogu staviti u funkciju
međugeneracijskog fonda na način da se u njega slivaju dobiti iz
korištenja resursa, onda se sredstva iz fonda koriste za finasiranje
socijalnih izazova poput nezaposlenosti, besplatnog i savremenog
obrazovanja, vrhunskog zdravlja za sve članove društva. Za to je
potrebno da nedvosmisleno i odlučno raskrstimo sa divljim, kronim
kapitalizmom i socijalističkim samoupravljanjem istovremeno, te usvojimo
kapitalizam nordijskog tipa.
Bosna i Hercegovina, posebno Federacija, ima stravična
socijalna izdavanja za porodice poginulih branitelja, za ratne vojne
invalide. Ta izdvajanja su u Federaciji gotovo dvostruko veća nego u
RS-u, a u BiH ukupno iznose oko 800 miliona KM. Kako dati odgovor na to
stanje razorenosti porodica i zdravlja ljudi, koje je dvadesetak puta
teže negoli u Hrvatskoj i Srbiji?
Čudno zvuči, ali ovaj odgovor je jednostavan. Treba nam socijalni
sistem koji će garantirati minimalni dohodak za sve koji ne mogu da
rade, koji je dovoljan da se porodice osjećaju dostojanstveno i sigurno i
da se njihovo zdravlje ne odrazi na zdravlje budućih generacija. Svi
koji mogu da rade, morat će biti na tržištu. Ili u procesu obuke, ili
prekvalifikacije ili dokvalifikacije. Ljudi moraju učiti dok su živi, a
država mora minimizirati rizik od neiskoristivosti ljudi na tržištu
rada. Ljudi moraju imati jednake šanse i za obrazovanje, i za radna
mjesta i za dostojanstvo. Socijalna pomoć mora biti adresirana samo
egzistencijalno ugroženima, a svi drugi moraju početi doprinositi
vlastitom i društvenom blagostanju, u legalnim tokovima i bez
privilegiranih grupa.
Nažalost, nordijski model bi se mogao nazvati modelom
određenog mentaliteta. Kako promijeniti mentalitet ljudi na Balkanu da
bi se država tretirala kao krov za svaku porodicu i svaku individuu, kao
pitanje svih pitanja normalnog življenja?
Inauguriranjem najboljih vrijednosti u obrazovni sistem, spašavanjem
djece i odraslih iz ralja indoktrinacije i šundovskog zaglupljivanja,
novim pristupima poduzetničkom savremenom obrazovanju. S druge strane
zakonitim čišćenjem od nepravde i kažnjavanjem onih koji su epitom
manipulativnog porobljavanja društvenog bogatstva i promoviranja
najgorih ljudskih osobina, mogli bismo posijati sjeme drukčijeg i boljeg
društva. Dakle, zagovarač sam strateškog ulaganja u buduće generacije,
dok u isto vijeme radimo šok terapiju i čišćenje truhlog tkiva. Vijeme
je da se lopovi, ratni profiteri, tajkuni, prevaranti, neradnici,
neznalice i politički manipulanti amputiraju iz društvenog organizma.
Vjerujem u poštene ljude koji čekaju da ih neko povede u red,
blagostanje i budućnost. Ta budućnost mora doći ili nismo ni zaslužilli
bolje ako se ne budemo hjeli žrtvovati za nju.