Nina Brenjo rođena je u Zenici 1974. godine. U Zenici je završila Srednju muzičku školu i tu dobila zvanje nastavnice klavira za niže razrede osnovne redovne i muzičke škole.
Kaže da je u junu 1995. godine otišla u London i u početku je radila sve što rade imigranti – čišćenje, konobarisanje, itd. Ubrzo nakon dolaska u London, upisala je Španske i Latinoameričke studije, u kombinaciji sa Međunarodnim biznisom.
Jednu od studentskih godina provela je Čileu, na usavršavanju jezika. Nakon završetka ovih studija, upisala je magistarski iz međunarodnih odnosa i uporedo radila u Reuters Foundation. U aprilu 2006. godine se preselila u Amsterdam i nakon što je njena kćerka napunila godinu dana, počela je raditi za Transnational Institute, progresivni političko-istraživački institut.
U oktobru 2010. godine je registrovala firmu Nina's Kitchen, koja se bavi catering biznisom. I to je jedan od razloga za razgovor sa Ninom. Nećemo pričati o muzici, jezicima i međunarodnim odnosima, već o njenom kulinarskom radu.
Nina, već nekoliko godina u Amsterdamu uspješno vodite „Nininu kuhinju“, u kojoj se bavite proizvodnjom zdrave hrane. Kako ste došli na ideju da se bavite zdravom hranom i koja su Vaša iskustva u radu tokom proteklih nekoliko godina?
Prije nego odgovorim na ovo pitanje, voljela bih pojasniti šta je po mom mišljenju zdrava hrana: obroci pripremljeni bez vještačkih dodataka, dakle, hrana koja nije industrijski prerađena i, po mogućnosti, da je organskog porijekla. Paradajz u sezoni, meso od životinja koje su uzgojene na malim farmama…Dakle, domaća hrana!
Da se vratim na pitanje: ideja se rodila kad je mojoj kćerki bilo nekih godinu i po dana. Često, kad bih trčala iz kancelarije da je pokupim iz obdaništa, razmišljala sam kako bi bilo dobro da ima neko mjesto gdje bih mogla kupiti svježe spremljen, zdrav obrok, a ne samo pice, hamburgere, kebabe i ostalo. Bilo mi je bitno šta moje jednoipogodišnje dijete jede, a ona bi uvijek bila grozno gladna nakon što bih je pokupila iz vrtića. Ubrzo nakon toga, rodila se ideja o catering biznisu.
Zanimljivo je da ste iz nevladinog sektora počeli da se bavite zdravom hranom. Možete li nam reći nešto više o toj promjeni zanimanja, mada perspektiva čini mi se ostaje ista: mijenjanje svijeta na bolje.
Da, dok sam radila u Reuters Foundation-u u Londonu i Transnational Institute-u u Amsterdamu, jedna od najzaminimljivijih tema mi je bila politika sistema ishrane. Znanje i zanimanje za ovu oblast svakako utiču na mnoge aspekte moje firme, počevši od odabira namirnica, koje su u velikoj mjeri sezonske i proizvedene u Nizozemskoj. Nadam se da time ‘obrazujem’ i inspirišem svoje klijente da se i privatno mogu bolje i kvalitetnije hraniti, a da ne spominjem svijet catering biznisa u Nizozemskoj, koji može i mora drugačije.
Zdrava ishrana u proteklih nekoliko godina širom svijeta doživljava sve veću popularizaciju, kakva je situacija u Amsterdamu, koliko su ljudi osviješteni kada je ishrana u pitanju?
Amsterdam u odnosu na ostatak Nizozemske sigurno prednjači kad su u pitanju bilo koji trendovi, pa tako i oni vezani za ishranu. Sve više ljudi je svjesno razlike između jeftino proizvedenih namirnica sa mnoštvom hemijskih dodataka i one prave hrane. Nažalost, prava hrana često znači i više cijene, koje ljudi često nisu spremni platiti. Ljudi su zadnjih decenija navikli trošiti relativno malo na ishranu (govorim o zapadnim, prosperitetnijim zemljama i u odnosu na njihova primanja), često novce radije troše na novi komad odjeće ili noviji automobil.
Šta je najzanimljivije iz Vaše kuhinje, šta Vi najviše volite pripremati?
Najviše volim smišljati jela od ‘ostataka’. Od jednog posla ostanu dva kilograma krompira, od sljedećeg pokoja cvekla, onaj kilogram paprika treba što prije iskoristiti…volim te trenutke kad moram smisliti jelo u kojem moram iskoristiti ‘neuparene’ sastojke. Grozim se bacanja hrane, a tad ima i puno više prostora za kreativnost.
Sa mnogih strana „bombardovani“ smo informacijama o dijetama, veganstvu, vegetarijanstvu, light namirnicama, fast food-u i mnogim drugim preporukama i kritikama kada je ishrana u pitanju. Kako se snaći u tom obilju informacija i naći najbolju ishranu za sebe?
Zaista jeste teško odoljeti raznoraznim savjetima kako, šta i koliko jesti. Treba poći od toga da se takvi savjeti mijenjaju iz dana u dan, iz godine u godinu i svaki savjet uzeti s rezervom ili ga potpuno ignorisati. Nastojati kupovati što manje (ili nikako!) upakovanih namirnica i sami kuhati sto više obroka. A sto se tiče dilema tipa masno ili ne, slatko ili ne, mesno ili ne, moja deviza je: sve s mjerom!
Da li pripremate specijalitete iz BiH i kako su oni prihvaćeni od strane Vaših kupaca?
Dok sam kuhala večere koje je svako mogao naručiti, čim bih skuhala nešto ‘naše’ moji prijatelji Bosanci bi se javljali: „Rezerviši za mene jednu porciju sarme!“. Ponekad pravim sarmu, punjene paprike, pite, ali nastojim da kuham jela sa svih strana svijeta. To me interesuje, od indijskih, evropskih, preko balkanskih, pa do bliskoistočnih jela.
Mnogi su ljubitelji slatkiša. Koliko su oni štetni i kako ih izbaciti iz jelovnika? Čini mi se da je izbacivanje slatkiša više pitanje psihe.
Slatkiši jesu štetni za zdravlje, prazne kalorije koje su opasne u vremenu kad se tako malo ljudi kreće ili bavi sportom. Teško im je i odoljeti kad su dostupni na svakom koraku i, uglavnom, za male pare. Kako ih izbaciti? Jedna od mogućnosti je da se postepeno zamjenjuju nekim zdravijim zalogajima kao što je voće, jogurt, komad sira, itd. I, naravno, s vremena na vrijeme, kvalitetnim komadom domaćeg kolača!
Kako djecu nagovoriti da se zdravije hrane, imajući u vidu da mnoga djeca obožavaju junk hranu, slatkiše, grickalice…
Nagovoriti ih je nemoguće. Mislim da je jako bitno učiti ih od malena na različite ukuse, kuhati po mogućnosti svaki dan, bar prvih par godina djetetovog života i upravo ne nuditi slatkiše, grickalice i junk hranu. Bitno je ne nuditi alternativu za ručak koji je na stolu. Dijete će jesti ako je gladno. Ako nije, poješće sljedeći obrok. I da, ne uslovljavati dijete desertom – mislim da se na taj način stvara dojam da je desert neka velika nagrada nakon patnje s glavnim, slanim jelom, a i dijete nauči putem hrane manipulisati roditeljima.
Dakle, redovnim kuhanjem, drastičnim smanjivanjem slatkiša i grickalica i opuštenim porodičnim obrocima, bez borbe i uslovljavanja, stvaraju se zdrave navike kad je u pitanju ishrana djece, dakle budućih odraslih ljudi. Naravno, i ta djeca skoro neminovno imaju fazu kad jedu dosta slatkiša ili junk hranu, pogotovo tokom adolescencije, ali se oni koji su u djetinjstvu naučili ispravno jesti, kad tad vrate svojim zdravim navikama.
Koje su Vaše omiljene namirnice i zašto?
Definitivno povrće. S povrćem kuhar može biti puno kreativniji nego s mesom. Zvuči kao cliche izgovoren stotinu puta od strane mnogih velikih kuhara, ali stvarno mislim da je tako.
Kakva su Vaša razmišljanja o Bosni i Hercegovini danas?
Nažalost, pesimistična!
Razgovarala Maja Isović
Pogledajte specijalitete iz Ninine kuhinje:
