Gospodine Dronjak, protesti su bili i prošli. Šta je ispunjeno od studentskih zahtjeva, a ima ih dosta, i da li nastavljate sa protestima?
Trenutno je ispunjen jedan jedini zahtjev, raspisan je tender za Četvrti paviljon, ali to je nedovoljno. Imali smo mi čitav niz drugih zahtjeva – povećanje smještajnih kapaciteta na Palama u Istočnom Sarajevu, Foči, Lukavici, subvencije master studija, problemi nazaposlenosti, kriminala, korupcije… Sve su to stvari koje vlasti sigurno neće moći da riješi u dogledno vrijeme.
Šta je sa smjenom ministra Mutabdžije? Ako se ne varam, i to je bio jedan od vaših zahtjeva.
Da. Smjena ministra je moralno pitanje, gdje će vlast morati da pokaže da li je, zapravo, gospodin Mutabžija uopšte vrijedan ministarske funkcije. To je čovjek koji se po 10-15 dana uopšte ne oglašava, koji ima svog portparola, to je u ovom slučaju premijerka Cvijanović, koja izađe povremeno i da neke izjave koje nemaju veze sa realnošću. Ono što je bitno je da mi u subotu i nedjelju imamo Izbornu skupštinu studentske unije, a vlast će pokušati da infiltrira svoje pojedince koji će reći da je ovo bila revolucija jednog ili dva studenta…
Možete li malo pojasniti?
Radi se o sljedećem. U Uniji studenata rade dva Parlamenta. Jedan u Istočnom Sarajevu, drugi u Banjaluci. Ja sam bio na čelu oba ta parlamenta i Unije studenata RS, a dogovor je da to bude poslije mene kolega iz Istočnog Sarajeva, ali postoji ispod čitav niz značajnih funkcija gdje ministar nastoji da postavi „svoje studente“ . U narednih nekoliko dana, vidjećemo u kom smijeru će se sve to kretati. Ovdje je, po meni, urađena jedna temeljna stvar – mi smo došli i odigrali ispred Vlade ono kozaračko kolo, koliko god to nekome smiješno bilo i pokazali smo ovoj vlasti da je dosta više! Mi smo otišli kod Predsjednika Republike da kažemo da ovo više ne može ovako. Bahaćenje, osionost, vlast jednoga lica, jednoga pojedinca, despotizam i feudalizam, to više neće moći…
Kad smo kod vlasti, vi ste u jednom trenutku bili protiv gospodina Dodika, u narednom ste bili indiferentni, a onda ste podržali njegov stav prema studentima. Kakvo je, u konačnici, vaše određenje prema gospodinu Dodiku i vlasti SNSD-a?
Moje lično mišljenje, nevezano za studente, jeste da je u pitanju totalitarna vlast jednoga lica koje, iako imate rješenje MUP-a da se protesti ne mogu održati, Predsjednik iz straha dozvoljava da studenti izađu na ulice bez zakonske osnove. I onda neko kaže – mi ćemo tužiti studente Dronjka i Macanovića zato što su prekršili zakon. Ne, vi tužite i mene, ali i Predsjednika Republike. Jer njegova javno izgovorena riječ ima i te kakvu težinu. Tako da to u suštini pokazuje strah i paniku u redovima vlasti, koji, da bi prikrili tragove svog bezvlašća, moraju da se ponašaju ovako kako se ponašaju. Izgubljeni i bez kompasa, bez cilja i rješenja.
To je neosporno, ali mnogi su vam zamjerili da je među studentskim liderima bilo dosta onih sa partijskim knjižicama SNSD-a. To, generalno, nije toliki problem, mnogo je veći taj što se oni tih knjižica nisu odrekli i što su rekli da im te knjižice služe ne bi li se što prije i što bolje „snašli“. Nije li to licemjerno?
Pa, to bi preciznije mogle definisati i pojasniti te kolege koje ste spomenuli. Ono što ja znam je da ja sa njima nisam imao nikakvih problema i na njih niko nije uticao. To je sigurno. Tu se može samo postaviti jedno sociološko pitanje, šta je to natjeralo tada te mlade ljude da tako promišljaju. Ali, ako iz tih redova imate pojedince koji protestuju …
Ma, pazite, to je bilo 2006. godine, a sada je 2013. Do sada su morali ili promijeniti mišljenje i stranku, ili se nastaviti baviti radom u podmlatku SNSD-a.
To ćete zaista morati pitati njih koji su to razlozi zašto je to urađeno. Ja se nisam nešto pretjerano bavio sa tim zato što nisam htio da nasjedam na medijske manipulacije. Jer, to je prvo objavila vlast na svojim blogovima i režimskim medijima, ja sam lično pokušao da se odbranim od medijske harange sluganskih pera i medija koji su u zaštiti krupnog kapitala, koji servisiraju samo one informacije koje će zaštititi kriminal i korupciju. Mi imamo svoju borbu, imamo svoj cilj, nastavićemo sa protestima, konsolidovaćemo se…
Kad kažete „mi“, na koga tačno mislite? Na koju populaciju studenata mislite, ko ste vi i koliko vas ima? Jer na proteste je izašlo oko 1500 studenata, što je najviše do sada, ali banjalučki Univerzitet je mnogo veći, ima mnogo brojniju studentsku populaciju.
Pa, pazite, izašli su svi studenti koji su nezadovoljni svojim statusom. Mnogi nisu izašli zbog straha. Ali ja vas uvjeravam da će svaki sljedeći protesti biti veći, zato što ljudi više nemaju straha da će neko imati posljedice zbog toga. Treba, po meni, da se stvori građanska inicijativa, mi ne idemo da rušimo sistem, nego ovdje je u pitanju jedan režim koji je zaposjeo sve poluge moći i preko toga želi da upravlja od vrha, dole do dna.
Ali morate se složiti da su protesti, po svojoj unutrašnjoj dijalektici, politički. Mislim, ne postoje protesti, a da nisu politički. I ekološki protesti su politički. Vi se borite protiv trenutne vlasti, protiv trenutnog režima, što je meni posve logično. Ali, da li se ostatak studentske populacije i studentskog rukovodstva slaže sa tim?
Ja mislim da mi između sebe imamo jasno usaglašen stav. Mi se borimo protiv jedne vrste režimske svijesti, a ova vlast ima takvu svijest da je treba mijenjati. Ali, mogu isto tako da kažem da se ne slažem ni sa promišljanjima dobrog dijela opozicije. Jer, ovdje će moći da se nešto mijenja tek za desetak godina, stvaranjem neke alternative koja će biti lišena profiterstva i mafijaških struktura. Za sada, mi smatramo da ova vlast ne može da rukovodi ovim narodom zato što idemo u propast. Ljudi uče njemački jezik i bježe odavde, nemamo perspektivu i, što je osnovno, ukradena je nada mladim ljudima. Vlast je, naprosto, stvorila jednu sintagmu, jedan termin – On se snašao!
Nego, recite Vi meni, zašto banjalučki studenti nisu podržali sarajevske proteste i zašto su se ogradili od istih. Da li je to pitanje pragmatizma, ideologije ili nečeg trećeg?
Radi se o pitanju naših ciljeva i naših zahtijeva. Ova vlast, sklona manipulaciji i sklona obmanjivanju javnosti, bi publikovala nas kao državne neprijatelje koji urušavaju RS. Iskreno da vam kažem, obični studenti u Banjaluci i nisu toliko upoznati sa situacijom u Sarajevu. Mi poštujemo zahtjeve sarajevskih demonstranata…
Situacija je prilično jednostavna. Ne postoji Zakon o jedinstvenim matičnim brojevima i zbog toga direktno bebe ispaštaju.
Razumijem. Ali donesena je odluka – mi poštujemo zahtjeve tih ljudi, smatramo da su u određenom trenutku neke grupe poput grupe „Antidejton“ pokušale to da zloupotrijebe, ali shvatamo da je ugroženo osnovno ljudsko pravo na JMBG. I smatramo da je zajednički imenitelj svih građana BiH u Kaknju, Vitezu, Kostajnici, Prijedoru, Čajniču…nezaposlenost, kriminal i korupcija koje muče taj narod, ekonomska i socijalna bijeda …to je sve što nas zajednički veže u BiH.
Dakle, kao mlad čovjek, vi razmišljate podjednako kao bilo koji drugi mladi čovjek u BiH. Zar nije onda logično i da iste probleme imaju studenti u Sarajevu, Tuzli, Mostaru…?
Vjerovatno je tako. Mi, kao što vidite, radom, učenjem i poštenjem ne možemo doći pošteno do nekog cilja.
Ali, zar nije logičnije da će neka populacija, u ovom slučaju studentska, ujedinjeno doći prije do tog cilja?
U svakom slučaju, tako bi se došlo lakše do zajedničkog cilja. Ja se nadam da će u narednom periodu biti više tih nekih inicijativa sa jedne i sa druge strane. Trudićemo se da u narednom periodu svoje aktivnosti više usmjeravamo ka ekonomiji. Mi smo svjedoci da svu nacionalističku priču koju priča vlast, to mi naveče ne možemo namazati na hljeb. Ovom filozofijom, kojom se vodi ova vlast, pod pričom odbrane RS, brani zapravo svoj ogromni kapital od Jadranskog mora do Azurne obale i svih većih evropskih destinacija, ne pije više vode kod običnih ljudi.
Da li ste imali privatne, direktne pritiske na Vas poslije protesta ili se situacija, uslovno rečeno, „slegla“?
Pritisci su razni. Od onih „prijateljskih“ do nekih drugih. Ono što ja ne sumnjam je da smo mi postali neprijatelji ovoga režima. Oni bilo kakvo nezadovoljstvo kroz proteste doživljavaju kao rušenje sebe. Ali mi smo spremni na to. I ovdje ne mora biti Nikola Dronjak, ali ovakvih kao ja, čiji su roditelji nezaposleni, koji ne vide perspektivu i žive u beznađu, imate na hiljade. Znači, velika većina ima isti problem kao ja. Možda se ne slaže u potpunosti sa mojim razmišljanjem i ideološkim stvarima, ali je generalno u sličnoj poziciji kao ja. Pazite, nemam ja ništa ni protiv imućnijih kolega čiji roditelji imaju nešto, ali mi se generalno ne vidimo u ovom društvu. Trenutno ne.
Kako Vi onda, a u svjetlu protesta, za koje ste potvrdili da će biti, vidite narednih 6 mjeseci. Ovo još nije izborna godina. Kako vidite i režim, ali i Vas i Vaše udruženje?
Mi ne protestujemo da bi utabali put nekoj političkoj partiji. Sve špekulacije da iza nas neko stoji, politički lideri ili bilo ko su netačne. Iza nas samo stoje studenti koji su jasno pokazali režimu da više ne mogu da trpe ovu bahatost i vrijeđanje inteligencije. Mi smo jednostavno dovedeni u situaciju da taj bunt moramo pokazati i to ne samo kroz proteste, nego i kroz performanse, kroz korištenje društvenih mreža…I ono što je jako bitno jeste da mi imamo rješenja, ali trenutna vlast ne može da realizuje ta rješenja, jer je duboko ogrezla u kriminalu i korupciji.
Kažete da imate rješenja. Možete li biti konkretniji?
Evo, konkretno, mogu da vam navedem jedan segment visokog obrazovanja, gdje mi kao studenti smatramo da Vlada RS treba da donese Strategiju obrazovanja i to ne samo visokog, nego cjelokupnog. Treba da se formiraju matematička odjeljenja u gimnazijama, da se forsiraju tehnički fakulteti, da se mladi ljudi upoznaju sa prirodnim i energetskim resursima, te da se mladi ljudi u tom smjeru školuju. Neophodno je, dalje, otvoriti fond za mlade ljude koji će potpisivati ugovore i školovati se u inostranstvu, kupiti znanja i poznanstva i to koristiti kad se vrate nazad. Trenutno je na snazi intelektualno beščašće, gdje je cilj uzeti što više para od studenata, gdje se forsiraju isključivo društvene nauke, gdje je cilj velikog broja studenata ekonomije ili prava da se „uvali“ u neki kabinet, od opštinskog do republičkog nivoa…
Jedno od najvažnijih pitanja. Gdje su profesori na demonstracijama? Šta je sa njima?
Pa, to bi bilo najbolje pitati njih. Ja ne želim da se nešto specijalno od njih ograđujem i nadam se da će u narednih nekoliko mjeseci morati da budu uz studente, ali ako ne budu, pokazaće da su dio vladajuće oligarhije i da je njima cilj odbrana krupnog kapitala. Biće samo sluge vojskovođa građevinske mafije koja hoće da napravi od ovog prostora feud.
Ali, ne čini li Vam se, gledajući kroz tu prizmu, da to nema puno veze sa studentima i profesorima, nego sa određenim društvenim slojevima? Postoje čitave klase ljudi koje školuju svoju djecu u inostranstvu, oni će doći i stati na čelo institucija u ovom entitetu. U međuvremenu, Univerzitet tavori, a Premijerka, krajnje neozbiljno, daje izjavu kako studenti u RS imaju najjeftiniji smještaj i hranu.
Pa, Premijerka da ima elementarno znanje, znala bi da i te uslove ima samo 12, 5 % studenata. I trebala bi znati da pored najjeftinijeg školovanja, mi imamo i najniže plate, da imamo više penzionera od radnika, da imamo najkorumpiraniju vlast, da imamo političare koji imaju ogromno bogatstvo bez porijekla imovine… Kad to sve stavimo u jednu ravan, onda ćete vidjeti gdje smo mi. Mi smo na jednoj vjetrometini.
Za svake proteste, demonstracije i, na kraju, promjene bitna je kritična masa ljudi. Šta Vi mislite, iz iskustva, koliko ljudi je u stanju napraviti promjene?
Pa, to je svaka ona masa ljudi koja se okupila prošli put. I neka svaki naredni put bude za jedno više, to je to. Ona postepeno raste. Evo, povući ću jednu paralelu – 5. oktobra je bio 5. oktobra 2000. godine, ali protesti su bili i 9. marta 1990. Ne kažem ja da je ovdje potrebno duže vremena. Ali mislim da je ovdje potrebna građanska svijest, da ljudi shvate da nije npr. problem Željka Vulića isključivo njegov problem, da je to problem vrijeđanja inteligencije građana Banjaluke…
Kada smo kod Vulića, kolko su studenti i da li su stali, bar deklarativno, u odbranu ovog čovjeka i njegovog privatnog posjeda?
Mi ne smijemo biti egoistični. To je pitanje univerzalne pravde. Jer, ako danas Vulić ima taj problem, sutra neko drugi može imati isti taj problem. Ali je potpuno drugačije kada iza njega stoji građanstvo, pogotovo studenti kao mladi ljudi. To što se radi Željku Vuliću je tipičan primjer kako se vojskovođe krupnog kapitala obračunavaju sa običnim ljudima. Brutalno i beskrupulozno.
Za kraj, očekujete li od strane vlasti opstrukcije u radu studentskih udruženja?
To im je trenutno glavni posao! Da se rješavaju onih koji govore o problemima, a ne da rješavaju probleme. Oni će pokušavati da infiltriraju svoje studente…
Imate li neke konkretne podatke po tom pitanju?
Pa, izvlače jedne po jedne. Njima je zapravo cilj podijeliti studente na istočni i zapadni dio RS, što im neće uspjeti. Mi smo juče imali sastanak sa studentima iz Istočnog Sarajeva i postigli smo saglasnost oko studentskih zahtijeva, te dogovorili da će i oni biti na prvim narednim studentskim protestima.
Razgovarao Dragan Bursać