Razgovarali smo sa Nikolom Dronjkom, nekada prvim čovjekom Studentske organizacije Republike Srpske, koji je ljetos sa svojim kolegama izveo najveće proteste u posljednjih par godina u Banjaluci. Nikola sad ima svoju organizaciju „Slobodna Republika“. Šta je „Slobodna Republika“ i ko stoji iza nje? Da li postoji ujedinjena opozicija? Ko su otuđeni centri moći? Šta su to „djelomični“ ministri, pročitajte u intervjuu koji Vam donosi BUKA portal.
Hajde da krenemo od kraja. Kraj je ono što se posljednje desilo, a to su protesti koje je Vaša organizacija „Slobodna Republika“ nedavno organizovala u Beogradu. Šta je to „Slobodna Republika“?
Pa, „Slobodna Republika“ je formalno-pravno udruženje građana koje je okupilo nekolicinu mladih ljudi, u želji da predstave neku alternativu postojećem društveno-političkom uređenju. Mi nismo politička partija.
Ali, Vaše djelovanje je, ako se ne varam, okrenuto političkom korektivu?
Jeste. Kao što je i BUKA okrenuta korektivu ovog medijskog taloga u kome se nalazimo. Ono što je sigurno zaintrigiralo javnost jeste naše neuobičajeno djelovanje. Do sada je postojala politička tribina, press konferencija, šatori, pjevljaka i izborni glasovi. Mi nismo išli u tom smjeru i željeli smo da isprovociramo mlade ljude. Cilj nam je bio ne samo da pobudimo interes onih koji se sa nama slažu, nego i onih koji se, npr. lično sa mnom ne slažu da oni nešto pokrenu. Da oni pokažu nešto bolje, snažnije, da mogu nešto da promijene.
I zato ste otišli u Beograd?
Pa, otišli smo u Beograd da bismo poslali poruku Beogradu, koji je ujedno i centar, odnosno matica srpskog naroda, poštujući, naravno, integritet BiH, upravo zato što se tamo dešavaju neke promjene, poput borbe protiv kriminala i korupcije. Tamo je došlo do promjene vlasti. Tamo se nešto radi. Ti ljudi idu npr. ka Evropskoj Uniji, nekim koracima, kakvi god da su…
Nije li to politička poruka ovdašnjoj vlasti?
Da, svakako. A to je i poruka tamošnjoj javnosti da se Milorad Dodik, koji je komandant kriminala i korupcije ovdje, predstavlja kao neki borac za prava i slobodu srpskog naroda. Pored toga, našim odlaskom u Beograd, izrazili smo naše neslaganje sa imenovanjem gospodina Ranka Škrbića za ambasadora, jer je čitava javnost RS-a htjela da se pitanje zdravstva riješi tako što će se otvoriti i procesuirati slučaj „Škrbić“. Stvar je vrlo jednostavna. Vlast je trebala otvoriti proces protiv Škrbića i svima nama dokazati da taj čovjek nije kriv i to bi bilo to. Ali, ne, oni su otvorili istragu i priveli dvije daktilografkinje!
Ali morate priznati da ni opozicija nije pretjerano radila na iznošenju dokaza ne samo protiv Škrbića, nego protiv bilo koga iz vrhuške SNSD-a.
Apsolutno. I upravo je „Slobodna Republika“ nastala zbog nereagovanja opozicije. Oni su bili 7 godina saučesnici i nijemi svjedoci koji su posmatrali urušavanje Republike Srpske. A, vi vrlo dobro znate da je mala razlika između svjedoka i saučesnika. Ja nikad do sada nisam pohvalio opoziciju i nemam uopšte namjeru da je hvalim. Dakle, naša borba će se nastaviti i 2014. godine i kada se promijeni ova vlast.
Da li to znači da ne planirate sada podržati bilo kog pojedinca ili opozicionu partiju?
Pa, mi ćemo u svakom slučaju podržati promjene. Politika je takva da vi u određenom momentu morate dati neku svoju figuru, pijuna ili topa, da bi nekoga matirali. Ovo je jedna šahovska borba gdje smo mi osuđeni da matiramo kriminal i korupciju. Ko će povući tu zadnju figuru, mi to ne znamo. Ali mi ćemo svoju „igru“ nastaviti i poslije izbora. Jer mi ne želimo da 2014. godine dođe samo do formalnih promjena na izborima. Zato se, možda, i razlikujemo od drugih. Nama nije cilj da se „uvalimo“ u Narodnu Skupštinu, nama nije cilj da izvršimo „desant“ na javna preduzeća i da se pozapošljavamo…
Sve vrijeme govorite „mi imamo cilj“. Dakle, govorite u množini. Interesuje me, ko su ljudi u „Slobodnoj Republici“?
To su ljudi koji su većinom bili u studentskim organizacijama i to su većinom, za sada, mlađi ljudi. Ali ono što je sigurno jeste da se sa svakom našom akcijom javlja određen broj ljudi koji nas podržavaju, simpatišu i želi da nam se pridruže. Sa druge strane, mi ne forsiramo neki populizam, niti očekujemo da nam se pridruži na desetine hiljada ljudi.
Pazite, teško je sa jedne strane biti u „ratu“ sa vlašću, a sa druge strane nemati neki afinitet prema opoziciji.
Hajde jednom za svagda da riješimo dilemu – Ko stoji iza „Slobodne Republike“? Postoji li neka siva eminencija koja gura Vas i čitavu Vašu priču?
Pa, ja bih zaista volio da nas neko na taj način podržava. Bilo bi nam mnogo lakše. Ali iza nas postoje samo simpatizeri, obični ljudi. Iza nas nema nekih moćnih ljudi…
Da budemo posve otvoreni i jasni – Dakle, iza Vas ne stoji gospodin Željko Kopanja?
Ne. Apsolutno ne! Moja privatna druženja sa pojedinim ljudima su daleko manja nego što to javnost želi da prihvati. Pazite, javnost bi daleko lakše progutala tu priču. Javnost ne može da vjeruje da ja u isto vrijeme mogu da kritikujem i vlast i opoziciju.
Da se vratimo na taj odlazak u Beograd. Rekli ste da je to samo jedna od Vaših akcija. Vrlo brzo ste dobili sve neophodne dozvole od srbijanskih vlasti i održali ste taj protestni skup. Međutim, imali ste problema prilikom prelaska granice. Šta se, zapravo, desilo?
U prvom dijelu vaše konstatacije da smo dobili dozvolu za održavanje skupa, nisam ni vidio razloga da ti ljudi u Srbiji nešto ne bi dozvolili da se ovo desi. Oni su davali dozvole i za 5. oktobar. Nije tu ništa sporno. Čak smo imali odličan odnos sa predstavnicima MUP-a Srbije. Sa druge strane, ono što se desilo na granici, to je jedna ružna situacija. Naime, Granična služba Srbije je dobila dojavu od određenih ljudi koji su rekli da su iz MUP-a Republike Srpske, da mi prevozimo određena ilegalna sredstva. Da li je u pitanju droga, oružje ili nešto slično, tek to je bilo jako zanimljivo Graničnoj službi.
Da pojasnimo – Neko je od vas optužen od strane pojedinih struktura MUP-a RS da prevozite nedozvoljena sredstva? Kako tumačite taj potez?
Pa, to je očajan potez režima koji na bilo koji način želi da nas diskredituje. Ono što je mene zapanjilo je odnos tih ljudi na granici, koji, kada su vidjeli moj profil ličnosti i da to nema veze sa istinom, oni su se uljudno izvinili i rekli su mi da su iznenađeni da se to još dešava negdje na Balkanu. Oni su mislili da se takva podmetanja i da su se takve priče završile sa 5. oktobrom. Zapravo, shvatili su o čemu se tu radi. Mene lično ne plaši taj vid borbe režima, jer sam navikao na to. I da me njihova režimska pera svaki dan satiru po medijima. Nosim to breme, ali smatram da se na taj način šalje poruka tim crnim strukturama oko Milorada Dodika da mogu da urede sve kako bi zaustavili promjene u Republici Srpskoj. Ovdje je u pitanju opstanak njihovih miliona, stečenih na ilegalan način.
Poslije svega rečenog, kakve su to aktivnosti koje će „Slobodna Republika“ raditi ili koje već radite u međuvremenu?
Mi imamo ogroman problem u tom materijalnom dijelu. Mi ne radimo neke ogromne projekte koje rade druge organizacije koje su na državnim jaslama. Zato i nemamo kontinuiteta, ali radimo ovako neke akcije koje su vidljive. Ono što ćemo mi raditi, pogotovo u narednom periodu, biće performansi po gradovima. Pokušaćemo da motivišemo ljude da izađu na ulicu i pokažu svoje nezadovoljstvo. Mnogi mi kažu – Pa neće se to ništa promijeniti, nećeš ništa sa tim postići…Svakako, možda neće biti neka ogromna promjena. Ali, pazite, promjena nije ako ste kod kuće i ako vodite revoluciju na tastaturi i na Fejsbuku. Znači, najlakše je uz čaj koji vam mama spremi i papuče krenuti kritikovati nekoga i voditi revoluciju. A situacija je daleko drugačija na terenu, jer režim Milorada Dodika, ta janjičarska svijest koju posjeduju, oni samo razumiju jezik ulice, protesta i demonstracija.
Hoćete reći, jezik sile?
Pa, ne baš sile. Ne nasilne borbe. Cilj je nenasilna borba, prkos. Jer njih najviše boli prkos na ulici. Oni ne mogu da shvate da neko može da prkosi, prkosi njihovoj sili i bogatstvu stečenom na ilegalan način, što sve vrijeme ističemo.
Kad smo kod vlasti, ovih dana je aktuelna priča, parafraziraću jednog liječnika i funkcionera SNSD-a, o „otuđenim centrima moći“. Govorim konkretno i o zdravstvu, o nekim akcijama koje su pokrenute, pa zaustavljene… Kako Vi vidite ovu situaciju? Da li se unutar SNSD-a „biju bitke“ za prevlast, da li unutar SNSD-a zaista postoje „otuđeni centri moći“ i zašto niko ne imenuje te ljude?
Pa, slikovito, svako carstvo je pred kraj svoga postojanja bitke vodilo unutar sebe. To je i ovdje slučaj, jer je bahatost ono što ih veže. Ja, prije svega, ne sporim rad gospodina Duška Račića, ali on je dužan javnosti sa pozicije direktora KBC Banjaluka da kaže ko su „otuđeni centri moći“. Poređenja radi, ja i ljudi koje ja poznajem, na svako pitanje smo imali odgovor. Pa i za to da li iza nas stoji Kopanja, Vasković, Čavić ili Bosić… Dakle, moja dužnost je da o tome konkretno govorim.
Dakle, ti „otuđeni centri moći“ idu na dušu onima koji su ih tako nazvali, a nisu ih imenovali?
Jeste. Kao kada bih ja pravio proteste protiv korupcije i kada bi me vi pitali ko je „zaslužan“ za korupciju, a ja kažem „otuđeni centri moći“.
Nije li to licemjerno?
Po meni jeste. To je neki moj lični stav, zato što javnost zahtijeva konkretne podatke. Evo, mene interesuje ko su ti „otuđeni centri moći“. Možda bi mi bilo lakše da shvatim neke pojave. Da li je to gospodin Ranko Škrbić ili ne?
Ali kakva je to poruka za običnog čovjeka. Ako svi znaju sve i svi znaju o čemu se radi, a prvi ljudi vladajuće partije se bave floskulama?
Aleksandar Tijanić je dao odličnu definiciju u kojoj kaže da srpski političari i dalje vjeruju da je narod stoka. I oni se vode tom tezom da svako ko uđe u politiku vjeruje da je narod stoka i ponaša se na taj način.
Ali, realnost nas rijetko kad demantuje, nažalost.
Možda me želite kao novinar isprovocirati, i to je u redu. Ali ovdje je narod proživio rat i narod zna da je svako okupljanje na ulicama uvod u nešto katastrofalno. I zato možda ljudi imaju taj neki strah i tu je taj problem, ali ja i dalje ne bih krivio narod. Ovdje postoji narod, postoji pozicija i opozicija. Opozicija je trebala da ponudi tom narodu nešto što je odgovor na aktuelno stanje. Zašto niko iz opozicije nije rekao ko su „otuđeni centri moći“.
Ali, onda ja trebam pitati Vas – Da li je cilj ovoj i ovakvoj opoziciji da dođe na vlast?
Dijelovi opozicije svakako imaju želju da smijene ovu vlast, to mogu kategorički da tvrdim, dok dijelovi opozicije imaju tajne kontakte sa ljudima bliskim Miloradu Dodiku . To su ubačeni elementi. Jednostavno, to su ljudi koji su ušli u SDS ili bilo koju drugu partiju da sakriju svoj kriminal. Da li mislite da su gospodin Vukota Govedarica i gospodin Ognjen Tadić imali punu podršku sve opozicije za pokretanje Zakona o porijeklu imovine? Čisto sumnjam. Mnogi su bili oduševljeni što to nije prošlo na Skupštini.
Dakle, i opozicija snosi breme krivice?
Mislim na dijelove opozicije. One koji ne žele promjene. Pazite, mi smo na našoj FB stranici uslikali sve medije koi nam ne žele dobro i ne misle dobro. Mi obavještavamo, dakle, naše simpatizere šta se sve priča o nama. Pa neka se ljudi izjasne. Ovdje nema javne kritike! Ovdje nema argumentovanog djelovanja! Ovdje je sve po principu emocija i sve je po principu sitnog interesa. I nema hrabrosti!
Sad ćemo se vratiti pola godine unazad. Vi i vaše kolege ste bili posljednji ljudi koji su u prilično velikom broju izveli ljude na ulice. Tačnije, studente, i ne samo njih. Prošlo je od toga vremena, više niste na toj poziciji na kojoj ste bili. Kako gledate na taj period sad, iz ove perspektive?
Pa, iskreno, bez nekog ulagivanja, smatram da su i novinari koji su pratili naš rad i te kako uticali da se to desi. Sve je to uticalo da mi prođemo kroz određenu katarzu i da prihvatimo kritiku medija. Upravo zato se možda i razlikujemo od političara. Ja sam iskreno ponosan, nemam šta da krijem, odradili smo to časno i pošteno, izdržali sav taj pritisak i najveća prednost je što smo nastavili i dalje da djelujemo. Nije nas pojela revolucija, kako su mnogi mislili.
Da, ali Vi ste se povukli. I sami ste mi rekli u jednom intervjuu da dobrovoljno odlazite sa mjesta prvog čovjeka Studentske organizacije. Povukli ste se i, nekako, ostavili prazan prostor. Kako vi danas vidite krovnu Studentsku organizaciju u Republici Srpskoj?
Zašto sam se povukao? Zato što je godinu i po dana prije moga povlačenja donesena odluka na Skupštini unije. Koliko god to vama može izgledati kao nebitno, tada je bilo dogovoreno da moj mandat bude jedan mandat, da budem tu godinu i po dana i tako je i bilo. Nisam želio da me provlače kroz medije kako sam sve radio da bi ostao još jedan mandat. Prepustio sam to drugim ljudima. Javnost je očekivala da će se to nastaviti i dalje. Nezgodno je komentarisati svoje kolege, ali mislim da oni imaju neki svoj način djelovanja, ja imam svoj, možda će neko napraviti neku razliku, ali je meni stvarno nezgodno da to komentarišem.
‘Ajmo onda ovako. Imate li neku sugestiju za novo studentsko rukovodstvo?
Sugestiju svakako imam. To je da moraju da imaju u vidu da do sada sve što je obećano, sve je slagano od strane vlasti. Ministar koji kaže da je program „Erasmus+“ djelomično dobio zeleno svjetlo je čovjek koji je djelomično ministar u djelomičnoj Vladi, a u potpunoj kontroli pod Miloradom Dodikom. Znači, to su sve djelomični likovi. Sem Milorada Dodika, koji je potpun. Želim da kažem da studentsko rukovodstvo bude što kritičnije, da se što više bore za ciljeve koje imaju, da ih ne bi progutalo vrijeme i da ne bi postali saučesnici ovog režima.
Kakva nas budućnost čeka?
Predstojeću, 2014. godinu zamišljam kao jednu veliku septičku jamu u kojoj se nakupio talog od ‘92. godine, a trebaće mnooogo godina da se očisti ta septička jama, a sljedeće godine ona treba tek da se otvori. Tako da ćemo svi osjetiti šta znači politička septička jama koju je skoro do vrha napunila politička vlast Milorada Dodika, koja želi svakoga da uguši i uvuče, a onda tako označenog i smrdljivog izbaci iz te političke septičke jame.
Neću da iščitavam i tumačim Vaše riječi, ali očigledno predstoji prljava izborna godina.
Najprljavija do sada, gdje će vlast biti spremna da posegne za svim sredstvima, hapšenjem, ucjenama, pritiscima, pravljenjem afera, harangi… Napravljeni su timovi koji će to da rade. Ja to kažem u oštrijem tonu.
Ako je to sve tako, a vidimo da je već počela SNSD-ova predizborna kampanja „čišćenjem“ SDS-ovih kadrova na BiH nivou, šta opozicija čeka? Vrijeme prolazi.
Ja se nadam da će ih, ako ništa, ove naše akcije ponukati da, ako već ne mogu biti toliko hrabri, budu barem malo konstruktivniji od dosadašnjih sterilnih pres konferencija, gdje se pojavljuju uz neke povišene tonove i mlataraju rukama. Očekujem da će se opozicija trgnuti, da će krenuti retorički agresivnije na režim i da će iskoristiti sve demokratske metode, metode nenasilne borbe, da spriječe propast našeg društva.
Rekli ste mi na početku da će „Slobodna Republika“ raditi kao bitan politički korektiv u promjeni vlasti. Na koji način ćete to raditi ili pokušati raditi u izbornoj 2014. godini?
Mi čim kritikujemo režim, nadam se, pomažemo opoziciji. Ali, ono što je bitnije, mi ćemo svoje aktivnosti intenzivirati tek nakon 2014. godine. Mi građanima šaljemo jasnu poruku da treba opozicija da bude oruđe u izvršavanju tih promjena. Ako ne, mi ćemo imati proteste 2015. godine, pa ćemo rušiti sutra i SDS i PDP, nebitno je. Narod više ne smije dozvoliti da dođe ovakva vlast, koja će moći sve da radi, u kojoj ćete imati predsjednika koji je u isto vrijeme i pjevač i igrač i pisac i sportista i Don Žuan i sve je on…
Za kraj još jedno pitanje. Kako vidite u budućnosti „Slobodnu Republiku“ i sebe pod NVO nebom?
Ja ću i dalje zastupati stavove koje zastupam. Ovdje su potrebne promjene. I generacijske i svake druge. Apsolvent sam na Medicinskom fakultetu, trenutno mi je prioritet da to privedem kraju, da se ostvarim na tom nekom privatnom planu. Nadam se da će i ljudi koji se ne slažu sa mnom ponuditi rješenja, postati aktivni, nadam se da će se odlijepiti od monitora i početi sa nekom vrstom građanskih aktivnosti. Nadam se da ću njih isprovocirati, što mi i jeste cilj. Jer znam da se mnogi ne slažu sa mnom, ali se ne slažu ni sa režimom. Upravo takvi treba da izađu na ulice i pokušaju nešto da promijene.
Razgovarao Dragan Bursać