„Ako ste mlada osoba i živite u Bosni i Hercegovini, onda ste u velikom problemu. Brojni su razlozi: kvaliteta vašeg studija je niska, ne odgovara potrebama tržišta rada i vaša diploma nije priznata izvan granica BiH; nemate posao, ili nemate štelu; od biroa za zapošljavanje nemate bogzna kakve koristi; htjeli biste se udati/oženiti, ali još jednom: nemate posao…“, rekao je Muamer Logo, saradnik za odnose s javnošću Instituta za razvoj mladih KULT.
Sa njim smo za portal BUKA razgovarali o položaju mladih u BiH, odlasku mladih iz naše zemlje, „odlivu mozgova“, pravima mladih i drugim pitanjima koja su vezana za mlađe generacije.
Gospodine Logo, u proteklih 18. godina BiH napustilo je oko 150.000 mladih. Zbog čega se mladi odlučuju na napuštanje zemlje i gdje ih je put najčešće odveo?
U jednom od intervjua nedavno kazao sam da ako ste mlada osoba i živite u Bosni i Hercegovini, onda ste u velikom problemu. Brojni su razlozi: kvaliteta vašeg studija je niska, ne odgovara potrebama tržišta rada i vaša diploma nije priznata izvan granica BiH; nemate posao, ili nemate štelu; od biroa za zapošljavanje nemate bogzna kakve koristi; htjeli biste se udati/oženiti, ali još jednom: nemate posao; na vlasti uvijek iste politike (samo se likovi povremeno mijenjaju) koje nemaju sluha za vaše probleme; sa svih strana vas kritiziraju: neodgovorni, lijeni, apatični, nezainteresirani, apolitični… Da ste i sama Margaret Tačer u jednom momentu bi vam pukao film i rekli biste: Dosta je, nemam više snage! Ali, rekao bih da je najveći problem „poniženje“ koje doživljavate svaki dan i na koje ste (razlozima ranije navedenim) prisiljeni: mama/tata/tetka/buraz – imate li dvije marke za kafu?! Najčešće destinacije za odlazak naših mladih su tamo gdje imaju veće šanse za posao, u zemlje zapadne Evrope, a u posljendje vrijeme sve je više odlazaka u zemlje Zaljeva, Emirate, Katar i dr. Dakle, posao je glavni razlog njihovog odlaska – tako pokazuju apsolutno sva istraživanja, bez ijednog izuzetka.
Muamer Logo
Prema istraživanjima, više od 60 odsto mladih učinilo bi isto, odnosno, odselili bi se iz BiH. Šta nam ovaj podatak govori o zemlji u kojoj živimo?
Bosna i Hercegovina je nemarom/neradom naših vlasti postala jedna od najsiromašnijih zemalja Evrope. Ekonomija koja ne funkcionira na zdravim principima, visok stepen korupcije u institucijama vlasti, nepostojanje građanske svijesti i građanske hrabrosti, zatim nejasan ili neiskren politički put kojim se kreće BiH zbog čega je neizvijesna evropska i svaka druga budućnost naše zemlje, izoliranost po brojnim osnovama. Investitori bježe od ove zemlje, a oni su glavni preduvjet za masovnije otvaranje radnih mjesta i rješenja pitanja nezaposlenosti u BiH. Također, podatak govori da naša država ne brine o mladima: nema ozbiljnu politiku prema mladima, što se najbolje vidi kroz analizu budžeta.
Stručnjaci upozoravaju da BiH ima problem sa „odlivom mozgova“, postali smo zemlja koja je poznata kao rasadnik pametnih i obrazovanih ljudi. Zbog čega se vlasti ne odlučuju da zadrže pametne mlade ljude?
Prvo, moramo riješiti jednu dilemu: naši mladi nisu Bogom dani, eto – tek tako pametni i „bistri“, ne smijemo se zavaravati da „naši mladi gdje god odu rasturaju u svemu“, a tamo njihova „zapadnjačka djeca, ma to ne zna ni gdje im je država na mapi“. Normalne razvijene države ulažu u nauku, istraživanja, daju prednost komunikaciji i debati, uče mlade postaviti pitanja, da budu kritičari i navode ih na promišljanje. Konkurencija je velika na svjetskom tržištu rada, svakim danom se traže nove kompetencije. Želim reći da koliko god su naši mladi pametni i sposobni, moraju imati podršku države koja ulaže u njih i biti dijelom obrazovnog sistema koji ih uči modernim metodama, bez „ex-katedra“ pristupa. No, i pored situacije kakva jeste, naši mladi su do sada postizali izuzetne rezultate na svim poljima na međunarodnom nivou. Zato odliv mozgova i jeste ogroman problem: ne ulaže se dodatno u mlade mozgove i deaju im se mogućnosti za zaposlenje u BiH. Kako se čuditi odlivu mladih mozgova kada sve češće čujemo da se organiziraju „humanitarke“ za finansiranje puta naših stručnjaka na međunarodna naučna takmičenja.
Kakav je, prema Vama, položaj mladih u BiH? Da li se dovoljno pažnje pridaje problemima i potrebama mladih od strane vladajuće elite, ali i onih malo starijih građana BiH?
Svima su puna usta mladih. Većina političkih opcija imaju programe za mlade, pozivaju se na mlade i govore o budućnosti koja ostaje na nama. Predizborna obećanja se često temelje na „planovima“ za otvaranje novih radnih mjesta, poticajima za razvoj biznisa, ali uvijek se ispostavi da su u pitanju prazna obećanja. Vladajućim elitama, doima se, jedini cilj je pod bilo koju cijenu ostati na ugodnim pozicijama bez obzira na data obećanja i ono što (ni)je ispunjeno. Mladi su, u praksi, na dnu lejstvice prioriteta. Koliko vlastima u BiH (ni)je stalo do mladih pokazuju niski i neredovni budžeti za mlade, stipendije koje najčešće ne prelaze 100 KM (treba li naglasiti da je to sramotno nizak prosjek, poredeći s drugim državama?!), nepostojanje politike stambenog zbrinjavanja, nefinansiranje provođenja Zakona (pl.) nadležnih za mlade itd. Institut za razvoj mladih KULT na sve načine pokušaava zadržati mlade u BiH i dati im šansu za uspjeh i egizstenciju, dakle radimo sve ono što bi trebalo očekivati od vlasti: 16 uposlenih mladih sa ugovorm o radu, a pored toga, imamo preko 20 (uglavnom mladih) ljudi koje povremeno ili cesto angaziramo na ugovor o djelu, dajemo mogućnost putovanja, studijskih posjeta, besplatnog neformalnog obrazovanja…
Prema podacima koje Vi imate, kakva je sudbina mladih koji se odsele iz BiH? Uopšteno govoreći, da li im je lakše za osnovne stvari poput zaposlenja ili samostalnog života nego kod nas?
Kako sam već rekao, Institut za razvoj mladih KULT na sve načine želi i pokušava zadržati mlade u BiH. Dugoročno rješenje za BiH nije napuštanje zemlje. Često možemo čuti kako „nigdje nije sjajno“. Realno i nije, ali ako ništa drugo, odlaskom u inostranstvo mladi imaju veće šanse za nalazak posla i dovoljnu sigurnost za osnivanje porodice. Također i za bolje školovanje, prekvalifikacije i dokvalifikacije. Mogu pokrenuti biznis za 2 dana, za razliku od višemjesečne frustracije u BiH.
Kada su prava mladih u pitanju. Gdje smo mi, a gdje su zemlje iz okruženja ili šire?
Mlade u regionu tište isti problemi. BiH je, u odnosu na zemlje regiona, kada govorimo o legislativama za mlade u blagoj prednosti. Problem je što cijeli proces implementacije ide sporo. S druge strane, nakon ulaska Hrvatske u EU brojne prepreke su nestale, najprije oko traženja posla u drugim državama. Također, brojni novi EU programi, poticaji za mlade i sl. idu im na ruku. Ali, i dalje, svi mladi regiona imaju zajednički najveći problem: NEZAPOSLENOST
Mladi kod nas se često optužuju da su pasivni, da i ne žele raditi, da vole samo da ispijaju kafe i vrijeme provode u kafićima. Ko je prema Vama kriv za ovakvu atmosferu među mlađim generacijama i kako Vi komentarišete tu pasivnost?
Kolega Rusmir Pobrić, dao je najbolji odgovor na ovo pitanje, pišući kolumnu u povodu jednog od proteklih Dana mladih:
Zašto mladi piju kafe? – Zato što nemaju za sok.
Zašto su lijeni? – Zato što im zemlja ne pokazuje da se trud isplati.
Zašto ne znaju raditi? – Zato što ih poslu nije naučio obrazovni sistem koji je to morao.
Zašto ne uče? – Zato što ih tržište rada ismijava za ono sto su u školama naučili.
Paraziti su na račun roditelja? – Zato što nikog bližeg nemaju, a država im ne pomaže.
Da li će se sitacija kada su mladi u pitanju promijeniti. Čime da zadržimo mlade u BiH, kako da generacije na kojima svijet ostaje budu zadovoljnije životima koje žive?
Ekonomskim i programima zapošljavanja, podrškom i razvojem omladinskih biznisa, reformom obrazovnog sistema, boljim stipendijama, razvijanjem plodnog naučnog diskursa i podrškom „mladim mozgovima“, implementiranjem unaprijed usvojenih Zakona (pl.) za mlade, budžetima za mlade i davanjem većeg političkog prostora mladim ljudima – tek tada i samo na ovaj način možemo zadržati naše mlade u BiH. Fraze „na mladima svijet ostaje“ i sl. više ne piju vode. Mladi žele posao. Rezultate rada političara. Tada možemo govoriti o situaciji koja se promijenila. Do tada, možemo samo bespomoćno gledati 60% mladih koji grabe priliku za odlaskom.
Razgovarala Maja Isović