Gdine Pejiću, živite i radite u Pragu. Češka republika je pred kraj 2011. godine izgubila najvažniju političku osobu proteklih decenija- Vaclava Havela. Često se BiH poredi sa Čehoslovačkom, pa se uvijek takva vrsta priče završi na tome kako su se Česi i Slovaci razišli mirnim putem, za razliku od bivših jugoslovenskih republika. Da li je nama nedostajao jedan Havel koji bi na baršunast način pokušao spasiti zemlju od krvavog raspada?
Možda su nam nedostajala i tri Havela. Ali, šalu na stranu mislim da je jedan bio dovoljan. Osnovno pitanje je KADA bi se taj balkanski Havel morao pojaviti i da li bi on bio spriječen? Ja mislim da bi bio spriječen. Ne treba zaboraviti da smo imali Antu Markovića kojem Srbija, (prije svih) Slovenija i Hrvatska nisu dozvolili da postane Havel. Čim su vidjeli da im izmiče tlo pod nogama odmah su ga spriječili. A mogao je, i već je bio počeo, da spašava državu. Druga stvar koju svi mi zaboravljamo jeste da gradjani SFRJ nisu NIKAD imali šansu da biraju na demokratskim izborima svoje lidere na čelu SFRJ! Nama to nije bilo doyvoljeno. Mi smo svi imali (demokratske) izbore na nivou naših republika i ti su izbori sveli na to ko je veći patriota. Pa je ispalo da su najveći patrioti oni koji su bili za Srbiju, Hrvatsku, BiH, a nisu bili za Jugoslaviju! Još gore, patrioti su u BiH bili oni koji su bili samo za Srbiju, samo za Hrvatsku ili samo za BiH! Da nije tragično, bilo bi smiješno. Da nisu mediji slijepo slušali svoje partijske funkcionere, da nije vojska slijedila nacionalističku politiku Beograda i postala oružje u rukama Miloševića – Ante Marković bi bio Vaclav Havel. Konačno, ne bi trebalo zaboraviti da su u SFRJ svi oni koji bi i mogli biti naši mali Haveli bili vrlo brzo uklanjani sa scene, a neki bogme i ubijeni (Stambolić, Kraljević, …)
Dakle, da se ¨Havel¨ pojavio prije nego što smo se počeli raspadati po nacionalističkim scenarijima – mi se ne bi ni raspali ovako kao što smo se raspali. Prethodna je država postojala na dva dva-tri stuba. Najveći i najjači je bio Tito, drugi je bio ideologija SK, a treći vojska. Tito je umro, ideologija SK je umrla puno prije nego što se SKJ samoukinuo, a vojska je otišla na jednu stranu. Tu više nije bilo šansi za zajedničku državu, a ni za Havela. Da je sreće rastali bi se mirno, i danas bili svi u EU.
Konačno, ne treba zaboraviti, Čehoslovačka je srednjoevropska zemlja i oduvijek je to bilo razvijeno područje sa izuzetkom dok je dominirao Varšavski ugovor. Mi smo vazda bili na jugu, nikad razvijeni, na rakršću dviju imperija. Sukob je naša sudbina, njihov nije.
A kada se vratimo na domaći teren, kako se Vama činila protekla godina za Bosnu i Hercegovinu?
Katastrofalna. Jedna od najgorih, ako ne i najgora poslijeratna. Mnogo više bijede, mnogo više beznadja, mnogo više mržnje – mnogo manje nade, mnogo manje novca, mnogo manje šansi.
Kako ste zadovoljni dogovorom političkih partija u vezi sa konstituiranjem vlasti na državnom nivou?
Mislim da je SDP prokockao sav kredit koji je imao. Lagumdžija je stalno postavljao nekakve uvjete i stalno od njih odustajao. Za stranku SDP-a bi se moglo reći: ¨Bacila je sve u rijeku¨. Oni su pristali da formiraju vladu po nacionalnom principu, dakle, na onom principu protiv kojeg su se zalagali, protiv kojeg se i danas zalažu po papirima. Lagumdžija i SDP su u kovčeg gradjanske BiH ukucavali posljednje eksere. Častan je izbor bio – ne pristati na formiranje vlasti i zatražiti nove izbore. Nečasno je ovo što su uradili – pristati na vlast pod uvjetima koji su suprotni principima SDP-a. Dodik i Čović su radili ono za šta su se zalagali (posve nevažno što se ja sa tim ne bih složio), njihova je opcija bila nacionalna jer time čuvaju sebe, a Lagumdžija je radio suprotno od toga. Može biti iz istog razloga.
Da rezimiram, SDP me posve razočarao, od Dodika i Čovića ništa drugo nisam ni očekivao.
S druge strane, novi premijer, Bevanda, je do sada bio razuman, sudeći po vremenu kad je bio u vladi Federacije. Čini mi se dobar izbor.
Bosna i Hercegovina je podijeljena zemlja, etničke distance među građanima su sve veće, što potvrđuju brojna istraživanja. Koga možemo kriviti za ovakvo stanje u zemlji?
Sami sebe! Da li gradjani BiH glasaju za stranke koje su ih odvele u rat? Glasaju! Da li znaju da glasaju za lopove? Znaju. Da li ćute? Ćute. Evo sad im ukidaju muzeje, bilioteke i šta rade gradjani? Ćute. Ovih u Banjaluci se to kao i ne tiče – gluposti, isto to važi i za Mostar. U Sarajevu takodjer ćute.
Naravno da je manipulacija sa nacijom način da se ostane na vlasti, naravno da je manipulacija u medijima način da se ostane na vlasti, naravno da Tadić podržava Dodika zbog sebe, a ne zbog zbog bosanskohercegovačkih Srba. Ali, da li to gradjani u RS znaju? Naravno da znaju. Da li nešto čine? Naravno da ne čine. U Hercegovini mi kažu da su ovi u HDZ-u lopovi i šta rade – glasaju za njih.
Posve je drugo pitanje imaju li gradjani za nešto drugo glasati i da li ta druga, gradjanska opcija uopće ima više šanse. Čast ¨Našoj stranci¨ koja se nije uprljala, želim im sve najbolje ali….
Proteklu godinu su obilježili protesti – od arapskog proljeća, preko Velike Britanije, Sjedinjenih Dražava pa sve do Rusije. U BiH, čini se, ne postoji bunt naroda. Zbog čega je to tako? Jesu li građani ove zemlje idealan materijal za eksploataciju?
Godina 2012-a će po svoj prilici biti slična 1968-oj po količini protesta u svijetu. Motivi protesta u svijetu su najprije ekonomske prirode (SAD, Engleska, Italija..), ekonomske ali i vjerske (na Bliskom istoku), te motivirani lažima režima, korupcijom, kradjom izbora (Rusija, Centralna Azija). Svi ti protesti imaju JEDNOG protivnika – nevažno je da li su to banke ili diktatori. Isto tako svi ti protesti imaju JEDAN cilj – ili bolji ili slobodniji život. Gospoda na vlasti u BiH evo već 20 godina uspijevaju da tom JEDNOM mogućem protivniku uvijek dodaju još druga dva – druge dvije nacije. Pa kad borci u RS protestiraju radi mizernih boračkih dodataka, ili kad to isto rade pripadnici Armije u Sarajevu cilj vlasti je da se spriječi da oni protestiraju ZAJEDNO jer bi tada borci protestirali protiv JEDNOG protivnika. Tako oni protestiraju odvojeno prihvatajući serviranu im kosku da ne smiju rušiti vlast jer to tobože koristi ¨njima¨. Jer u BiH protest boraca u Banjaluci uvijek se definira kao protest srpskih boraca, ne kao protest boraca. Rudari su bošnjački rudari, a ne rudari i tako dalje.
Kad protesti počnu bivati bez tog nacionalnog prefiksa, to će biti početak bunta. Kad protesti počnu sa drugačijim, a ne nacionalnim predznakom, tada će ova vlast pasti kao zrela kruška i brzo će pobjeći punih džepova.
Kako ocjenjujete političko djelovanje trenutno vodećih političara u zemlji – Milorada Dodika i Zlatka Lagumdžije?
Nešto malo sam komentirao Lagumdžiju u gornjem odgovoru. Milorad Dodik izaziva sukobe, širi mržnju, bahat je, upotrebljava riječnik koji je blago rečeno nepristojan. Njemu je idealno kad ima nekoga na suprotnoj strani ko bi mu odgovarao na isti način. Najgore je kad nema nikoga. I sam je jednom izjavio ¨da bi rado uručio odlikovanje RS Harisu Silajdiću kad bi ovaj to htio primiti!¨. Dodik će trajati sve do onog trenutka dok se Beograd ne počne ponašati kao Zagreb koji je svojevremeno poručio Hrvatima u BiH da se za rješavanje svojih problema bore u Sarajevu, a ne u glavnom gradu Hrvatske. Beograd i Srbija nemaju, na žalost, još uvijek snage da se pogledaju u ogledalo i suoče sa strahovitim posljedicama svoje politike. Te dvije Srbije, jedna nacionalistička i jedna Evropska još vojuju i dokle god budu vojevali razni Dodiki će vladati.
Vi ste dugo u medijima, pratite medijsku scenu ovdje. Kakva Vam se ona čini?
Moram se najprije ograditi. Ne pratim medijsku scenu tako detaljno. Ja sam ovdje odgovoran za 10 redakcija i Balkan je samo jedno od područja za koja sam odgovoran. Ali, svojevremeno sam pisao o krajnje neprofesionalnom programu ¨60 minuta¨ na Federalnoj televiziji koji evo ponovo počinje. To je primjer kako se emisija ne smiju raditi. Šteta što se jedan talenat tako brzo potrošio i upropastio. Sklon sam vjerovati da na medijskom prostoru nedostaje dobrih urednika, iskusnih urednika koji bi mladje zaustavili na vrijeme, spustili ih na zemlju i spriječili ih da se upropaste. Lako je, znate, biti prvi medju slabima.
Još nešto, vidim da su turske TV serije prevladale balkanskim medijskim prostorom. Znate li kad bi se one emitirale na predratnoj sarajevskojh televiziji? Nikad. Ne zato što su turske nego zato što su po kriterijima kvaliteta slabe. Pa TV Sarajevo je prije rata emitirala jednu domaću dramu MJESEČNO. Kad ste zadnji oput vidjeli domaću dramu na televiziji? Kriteriji kvaliteta su se snizili u svakoj mogućoj profesiji pa i u medijima.
Nešto sam malo gledao i Al Jazeeru – nisam baš siguran da je to ¨regionalni¨ pristup kako ga reklamiraju jer ja ne vidim ¨regionalnost¨ samo u geografiji.
Možemo li razgovarati o terminu „režimski mediji“ kada je riječ o Bosni i Hercegovini, Federaciji BiH ili Republici Srpskoj?
Znate, pojam režimskog se promijenio. Velika većina medija u Rusiji, naprimjer, (i ta redakcija spada pod moju odgovornost , pa čak i oni koje na zapadu smatraju neovisnim, može da napada sve živo i šta god žele – osim Vladimira Putina. Mogu pričati protiv korupcije koliko god žele, ali ne smiju istraživati one iz Putonovog kruga i tako dalje. Čim to uradiš – čeka te metak. Danas su mediji režimski jer ih je vlast, pa i u BiH, natjerala da je slijede jer im inače nema reklama jer najviše reklamiraju firme koje kontrolira vlada. A kad nema reklama – nema plaća. Dakle, ili slušaš ili nema prihoda, mediji su slobodni i nisu režimski po papirima i zakonima, ali su u praksi itekako ovisni od vlasti – dakle režimski.
Šta očekujete od Nove godine? Očekujete li neke promjene nabolje?
Kaže mi jedna kolegica da bi promjene u BiH najbrže došle kad bi ovi što žive vani prestali slati pomoć djeci, roditeljima, prijateljima, rodjacima. Jer ti isti rodjaci životare zahvaljujući toj pomoći. Kad bi priliv novca nestao ne bi imali druge nego na ulicu.
Ja ne bih nikako htio dijeliti savjete. Lako je dijeliti savjete i živjeti u Pragu. i raditi na radiju Slobodna Evropa. Ja ne vidim ni stranku ni pojedinca koji bi tu zemlju izvukao iz problema. Vidim samo one koji je guraju još dublje.
Ali – nikad ne reci nikad. Ako 2012-a zaista bude godina protesta kao 1968-a, promjene su moguće. Ali, ima još nešto što BIH gura ka boljem. Hrvatska ulazi u EU 2013-e. U BIH još nema dogovora ko će neke proizvode kontrolirati-država ili entiteti. Ako se ne dogovore – nema izvoza u EU. Valjda će ih to pogurati.
Razgovarao Elvir Padalović