Sve
smo bliži odlučivanju Evropskog vijeća o preporuci Evropske komisije za otvaranje
pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom. Prilikom posjeta zvaničnika
Evropske unije institucijama BiH uslovi za otvaranje pregovora su jasno
istaknuti. Usvojiti tri zakona i započeti pregovore za uspostavljanje saradnje
s FRONTEX-om. Odluka o započinjanju pregovora s FRONTEX-om je usvojena, a
Parlamentarna skupština BiH je usvojila dva od tri potrebna zakona. Usvojeni su
Zakon o sprečavanju sukoba interesa u institucijama BiH i Zakon o sprečavanju
pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti. Treći zakon, onaj o Sudu
BiH nije usvojen.
Stranke
koje čine vlast na državnom nivou ne mogu da postignu dogovor kada je kreiranje
ovog zakona u pitanju. Nekoliko je spornih elemenata, a u javnosti se najviše
pričalo o lokaciji apelacionog odjela Suda BiH. No, upućeni u rad pravosuđa,
ali i pojedine opozicione stranke, tvrde kako pojedine vladajuće stranke novim
zakonom žele oduzeti određene nadležnosti Sudu BiH. Kako god, dan uoči
zasjedanja Evropskog vijeća, vlast Bosne i Hercegovine nije ispunila ono što je
trebala. Još jednom nam je ostalo da se uzdamo u naklonost zemalja Evropske
unije.
Državni
ministri počeli čitati izvještaje o napretku
O
evropskim integracijama naše zemlje i onome što su državne vlasti napravile na
tom putu, za Buku je govorila profesorica na Fakultetu političkih nauka u
Sarajevu Nedžma Džananović Miraščija.
Predsjednica
Evropske komisije Ursula von der Leyen prilikom davanja preporuke za otvaranje
pregovora s Bosnom i Hercegovinom kazala je da su vlasti naše zemlje učinile veliki
napredak. Jeste li Vi vidjeli taj napredak, i u kojoj mjeri je postignut?
–
Da se malo našalimo – napredak je, kao i ljepota, u očima promatrača. A upitana
promatračica, Ursula von der Leyen napredak mora vidjeti i prepoznati i gdje ga
ne vidi, jer nastoji mandat završiti pozitivnim odlukama, kako bi lakše došla u
priliku da nastavi taj mandat nakon izbora koji se uskoro održavaju. Zato se
ona sada intenzivno razbacuje tim upečatljivim frazama na sve strane. Sada se,
kao rijetko kada, interesi Bosne i Hercegovine poklapaju s ličnim interesima
predsjednice Europske komisije i još nekih komesara, i to jeste rezultiralo
preporukom Europske komisije. Naravno, domaća dimenzija je veoma značajna i tu
zaista imamo nekoliko važnih iskoraka. Najvažniji, međutim, nisu samo ovi
neposredno realizirani zadaci tj. minimalni uvjeti, već prisutna spoznaja da
veliki posao tek počinje. Mene raduje da su npr. državni ministri počeli čitati
izvještaje o napretku i upoznavati se s obavezama u svojim resorima. Doći ćemo,
nadam se, i do faze u kojoj će se rješenja i prijedlozi sadržajno i
funkcionalno propitivati, ne samo prihvatati radi dogovora po svaku cijenu i
održavanja dinamike. U svijetlu nedavnih medijskih prepucavanja i izjava
stručnjaka, da li, npr. dogovor o EUROPOL tački, možemo smatrati uspješnim
rješenjem? Formalno, obaveza je ispunjena i komisija je to pohvalila.
Suštinski, mi smo i dalje u velikom problemu, a teško je očekivati u dogledno
vrijeme da se to pitanje ponovo otvori.
Drugu
dimenziju napretka ka EU, općenito, čine očekivanja građana, da kroz ovaj
proces BiH bude sigurnija, stabilnija, funkcionalnija, prosperitetnija, da
vladavina prava bude vidljivija… Tu, nažalost, pomaka nema. Modus operandi
vladajuće koalicije nije ništa drugačiji u odnosu na prethodni period.
Unutrašnji izazovi, prijetnje sigurnosti i stabilnosti, reinterpretacija i
demontiranje Dejtona, maligni utjecaji…sve je to još uvijek tu. Apsurdna je
situacija u kojoj se nalazimo – nikad bliži EU, a i dalje nam se prijeti
raspadom, razlazom, daljim unutrašnjim podjelama. To ukazuje na dvije stvari –
sam eurounijski integracijski proces nije dovoljan za prevazilaženje aktuelnih
izazova u BiH, a vrlo lako može postati i instrument dalje razgradnje i
obesmišljavanja političkog sistema.
Šta
možemo očekivati od Evropskog vijeća, je li realno da jedna ili više zemalja
blokiraju usvajanje odluke o započinjanju pregovora s BiH?
–
Nakon dodjeljivanja kandidatskog statusa Gruziji, EU je u politici proširenja
izašla van svih poznatih kategorija i dimenzija realnog i nadrealnog.
Nezahvalno je predviđati, ali, zaista mislim da se ne bi smjelo desiti da bilo
koja od članica, u ovom trenutku, blokira BiH. Rezerve su poznate i sasvim
razumljive. Na kraju krajeva, diplomati upravo i naglašavaju činjenicu da samo
pozitivna odluka osigurava dalji pozitivan pritisak i poticaj za dalje, ali i
za odvraćanje od izazivanja nestabilnosti.
Konstruktivna
apstinencija i hirovi članica
Ipak,
Europsko vijeće ima nepredvidljivu dinamiku, a članice svoje hirove. Nije se
jednom desilo da članice svojim odlukama naruše kredibilitet same Unije i
procesa pristupanja. Ukoliko naspram rezerviranih članica postoji vrlo visok
konsenzus na drugoj strani, uvijek postoji mogućnost da neko od rezerviranih
aktera “izađe na kafu”, kao što je to prošli put uradio Orban kad se
glasalo o Ukrajini. Konstruktivna apstinencija je mehanizam koji članicama
omogućava da ostanu pri svom stavu, ali da ne blokiraju donošenje odluke na
nivou EU.
Ako
odluka bude pozitivna, tek nas očekuje pravi posao. Koliko ga je teško
ostvariti ako smo ispratili ovoliko natezanje oko dva zakona (sukob interesa i
pranje novca)?
–
Ova dinamika, evidentno, nije dobra. Na vijest o pozitivnoj preporuci Europske
komisije, moji su studenti reagirali ciničnom šalom – žao im je što neće moći
ići na proslavu prijema BiH u EU, jer će morati čuvati unuke, ili što će im
biti ograničen izlaz iz staračkih domova. Često govorim, stalno ponavljam, u
svim kontaktima – postojeća metodologija pristupanja i dinamika, ne samo
procesa u BiH, mora se dramatično promijeniti. Bez toga cijeli proces gubi
smisao. Ovako, mi nastavljamo s rovovskim borbama oko svakog zakona, odluke,
promjene. Suštinski politički iskorak, potrebno ubrzanje i demonstriranje
stvarne, a ne fingirane, opredjeljenosti za EU može se ostvariti donošenjem
tzv. europske klauzule, na tragu rješenja koje se predviđalo Aprilskim paketom.
Neshvatljivo mi je da se o tome ne razgovara.
Je
li Evropska unija išta naučila iz svojih grešaka kada je riječ o proširenju i
koliko daleko će dogurati u sistemu gdje se odluke donose konsenzusom?
–
Postoji velika frustracija zbog zloupotrebe konsenzusa u oblasti vanjske
politike, odbrane i sigurnosti, ali, svakako, i proširenja. No, prvo mora
postojati konsenzus oko toga da se potreba konsenzusa u politici proširenja
eliminira ili bar zaobiđe u nekim koracima. Nažalost, za male članice to je još
uvijek jedini način da se osjećaju bitno i pokušaju istrgovati neke druge
ustupke. Ohrabrujuće je što se o tome razgovara i što će neki budući veliki pregovori
o EU, o nekom novom Ugovoru između članica, sasvim sigurno otvoriti ovu temu i
ponuditi rješenja koja otvaraju put definiranju kvalificirane većine u
politikama u kojima se sada odlučuje konsenzusom.
Ove
godine su i izbori za Evropski parlament. Koliko to može udaljiti Evropsku
uniju od teme proširenja na zapadni Balkan?
–
Izbori za Europski parlament važni su radi konstituiranja i odobravanja sastava
Europske komisije, no sam po sebi, bez obzira na sastav, EP nema velike
ovlasti.
Izbori
u članicama mogu donijeti probleme
Ono
što mene više zabrinjava su izbori u članicama. Ulazak krajnje desnice,
euroskeptika, islamofoba, ruskih plaćenika u nacionalne vlade, može dovesti do
opasnih presedana i ugroziti način funkcioniranja institucija EU kakvo do sad
nismo vidjeli. Članice se suočavaju s različitim izazovima i pritiscima,
postojeće vlade tek djelimično uspjevaju odgovoriti na nagomilane probleme,
pogotovo ekonomske, a mladi glasači su dramatično polarizirani. U takvom haosu,
realno je očekivati da će mnogi glasači odabrati radikalnije opcije.