INTERVJU

"Našim novcem kupuju naklonost biračkog tijela otvarajući škole, vrtiće, vodovode...Više od milijarde KM se zavrtilo oko ovih izbora"

Sa Damjanom Ožegovićem, višim istraživačem i pravnim savjetnikom iz Transparency international Bosne i Hercegovine razgovaramo o zloupotrebama tokom izbornog procesa, o finansiranju političkih partija i izborne kampanje ali i o tome da li su besplatni udžbenici zaista besplatni

09. septembar 2022, 12:37

Prema podacima Transparency International BiH u protekla dva mjeseca posmatrači Transparency International u Bosni i Hercegovini zabilježili su više od 1300 primjera korištenja javnih resursa za promociju stranaka i kandidata i značajno povećanje javne potrošnje u predizbornom periodu. Centralnoj izbornoj komisiji upućeno je 36 prijava zbog preuranjene kampanje, kršenja Zakona o finansiranju političkih partija i zloupotrebe javnih resursa koja, nažalost, nije adekvatno regulisana ni najnovijim izmjenama Izbornog zakona koje je nametnuo OHR, navodi TI BiH.

Iako kampanja traje 30 dana, političke stranke odavno su počele sa otvorenim održavanjem predizbornih skupova, od kojih je najveći broj održala SDA. Na velikom broju njih primijećeno je učešće zaposlenih u javnih institucijama, te čak i policijskih službenika", naveo je u ranije u svom izvještaju TI BiH.

Nažalost, za razliku od zemalja okruženja, BiH nije uvela ograničenje javne potrošnje u predizbornom periodu, što je i ove godine ključni resurs koji se zloupotrebljava za kupovinu glasova i promociju kandidata.

Sa Damjanom Ožegovićem, višim istraživačem i pravnim savjetnikom iz Transparency International Bosne i Hercegovine, razgovaramo o zloupotrebama tokom izbornog procesa, o finansiranju političkih partija i izborne kampanje, ali i o tome da li su besplatni udžbenici zaista besplatni.

Damjane, prije par dana datumski je zvanično počela, ali sudeći prema aktivnostima političkih subjekata na terenu, predizborna kampanja je počela mnogo ranije. Da li je to tako, šta pokazuju Vaši podaci?

Mi permanentno živimo u predizbornoj kampanji, međutim, ono što se u praksi pokazalo jeste da svi politički subjekti svoje postupke intenziviraju na neka tri mjeseca pred izbore, iako zvanična kampanja počinje 30 dana pred održavanje izbora. Stoga mi unazad nekoliko izbornih ciklusa pratimo ponašanje svih političkih subjekata, ponašanje institucija i svih javnih funkcionera tokom tri mjeseca pred svake izbore i pokazalo se od 1.7. do 1.9. da je za javne radove potrošeno više novca, kako za one završne, tako i one započete, nego što je prema podacima Agencije za javne nabavke to urađeno u cijeloj protekloj godini. Dakle, javni funkcioneri su odlučili da našim novcem kupujući naklonost biračkog tijela otvaraju škole, vrtiće, vodovode, ono što je naročito popularno da se asfaltiraju ulice i tako dalje. U konačnici je to veliki broj radova samo u ta dva mjeseca. Započeto je oko 250 radova vrijednih 845 miliona maraka, dok je završeno 227 radova vrijednih oko 175 miliona maraka.

To znači da se vrti oko milijardu maraka samo u ta dva mjeseca?

To je ono što smo mi evidentirali na terenu, našim terenskim posmatračima koje smo angažovali upravo u ove svrhe. Moguće je da je toga mnogo više, ovo je samo okvirna cifra koju imamo dokumentovanu, uz sva ona dodatna davanja određenim kategorijama stanovništva - mladima, nezaposlenima, borcima, višečlanim porodicama, a nikada se nije dešavalo u istoriji da se tolika količina gotovog novca daje određenim kategorijama, ta cifra je mnogo veća od milijardu maraka.

Hajde da pojasnimo to građanima, mi finansiramo sve te aktivnosti u predizbornom periodu i u periodu prije toga. Javni radovi su iz javnog novca, dakle to su naši novci. Mi finansiramo sve to što rade političke partije zarad svoje promocije?

Jeste, i ono što je naročito sporno sve političke partije imaju obezbjeđen novac iz svih budžeta na svim administrativnim nivoima u Bosni i Hercegovini i to se godišnje kreće oko 35-40 miliona maraka koje se daju za funkcionisanje političkih partija kako bi one mogle da sprovode svoje programe i platforme zarad dobijanja podrške birača. Međutim, budući da su naše javne institucije, preduzeća i drugi organi vlasti podijeljeni kao stranački plijen, funkcioneri koji su pripadnici određenih stranaka vješto koriste sve naše institucije zarad dobijanja podrške. Dakle, osim zagarantovanog novca koji sve političke partije dobijaju, nažalost zloupotrebljavaju se institucije i njihovi budžeti za dobijanje podrške. Najplastičniji, najbolji primjer jeste kako je direktor UKC-a Vlado Đajić, funkcioner SNSD-a, kandidat za narodnog poslanika i nosilac liste, on je prije zvaničnog početka izborne kampanje promovisao film koji je snimljen, koji bi trebalo da promoviše njega kao direktora UKC-a, koji je plaćen javnim novcem, koji će biti promovisan na javnom servisu, prije početka zvanične kampanje bilbordi osvanuli po cijeloj Banjaluci. Nesporno se on promoviše, na svakom bilbordu je njegov lik, to je sve platio UKC i RTRS, prema našem zakonodavstvu to se ne može sankcionisat jer se to ne dešava u vrijeme zvanične kampanje, a čak bi se i u vrijeme zvanične kampanje različito tumačilo. Mi nemamo efikasne mehanizme da se spriječi zloupotreba javnih institucija i možemo samo zamisliti kada bi svi načelnici, gradonačelnici, direktori koristili javne institucije na ovaj način da se promovišu, ovih 35-40 miliona koji se daju za redovno funkcionisanje su zaista samo jedna kap u moru tog velikog novca koji se koristi.

To znači da mi uopšte ne znamo kojom količinom novca raspolažu političke partije i koja količina novca se troši na izbore?

To je nemoguće upratiti. Stranke su obavezne da za svaku kalendarsku godinu podnesu izvještaj Centralnoj izbornoj komisiji koja preko svoje revizije to kontroliše. Međutim, upravo zbog ove zloupotrebe javnih institucija i zboh crnih fondova gdje stranke ne prijavljuju sve donacije, tu količinu novca zaista je nemoguće iskontrolisati. Mi smo na primjer uporedili da su na prošlim izborima, prije dvije godine, na samo dva vida oglašavanja, na bilborde i na oglašavanje putem društvenih mreža, potrošili više novca nego što su prikazali za sve ukupne troškove. Fokusirali smo se na to zbog nemogućnosti i ljudskih i drugih kapaciteta, jer je nemoguće ući u trag.

Prema posljednjim izvještajima, uopšte ne prijavljuju realne troškove održavanja raznih skupova, šatore, gdje dolaze izvođači da pjevaju, gdje se potroši velika količina novca za hranu, piće, poslugu i tako dalje. To se uopšte ne prikazuje Iako, čak i ako ne bi bilo plaćeno, ako su u pitanju donacije, one se moraju prikazati usluge se moraju prikazati kako bi se vidjela vrijednost toga, međutim, oni to ne rade.

Drugim riječima, nemoguće je ući u trag novcu?

Nemoguće, a pogotovo što se veliki novac se izvlači putem javnih nabavki iz javnih institucija kroz povezane firme sa političkim partijama. One naravno te tendere koje dobijaju moraju dio novca da vrate političkim strankama, to se ne prikazuje i jednostavno nemoguće je ući u trag novcu.

To znači da mi nismo vlasnici vlastitog novca, iako većinski mi finansiramo te aktivnosti, mi zapravo ne znamo gdje ide naš novac?

Nažalost, ne znamo i, nažalost, ne postoje nadležni državni organi koji bi mogli tome da uđu u trag, a i oni koji jesu nadležni, nemaju kapacitete i nemaju dovoljna široka zakonska ovlaštenja, dakle, javnost nema načina da dođe do saznanja kako se troši javni novac.

Možda će ljudima biti jasniji jedan primjer, kada se kaže „besplatni udžbenici“, jesu li oni besplatni?

Oni nisu besplatni, oni su plaćeni iz nekog od budžeta koji pune građani, dakle, oni nisu besplatni, oni su plaćeni javnim novcem. To što se nekim kategorijama stanovništva, u ovom slučaju roditeljima djece koja idu u školu, to daje besplatno, to ne znači da je to besplatno, to je plaćeno javnim novcem. A to se daje upravo zbog podrške koja je u ovom trenutku kada počinje školska godina najoptimalnija.

Ali kako građani ne sumnjaju da sve te jednokratne pomoći ne služe građanima, to nije pomoć nama, to je pomoć njima da ostvare svoje ciljeve?

Mi smo, nažalost, siromašno društvo, pored toga politički nepismeno, i budući da imamo zarobljene institucije već 30 i nešto godina, koje nisu javne institucije, već u pozadini bitne konce vuku upravo političke partije, i neki moćnici iz sjene, naše društvo je nažalost počelo da poistovjećuje vlast sa javnim novcem. Dakle, vlast koja raspolaže javnim novcem, prema percepciji građana, raspolaže nekim tuđim novcem i upravo to i jeste poenta „neko je meni dao sto maraka, a ne to je moj novac koji dobijem kroz kredite i koji ću vratiti, više od sto maraka“. Međutim, upravo tim jeftinim davanjima, zbog nedostatka političke pismenosti i zbog siromaštva društva, nikad se neće percipirati na pravi način.

Vi nastavljate analizu ponašanja političkih subjekata u predizbornoj kampanji, kako vam se čine ovi prvi dani?

Prvi dani kampanje, za razliku od onog perioda raspisivanja izbora, jesu nešto korektiniji, zato što zakon striktnije propisuje ponašanje u predizbornoj kampanji. Tamo gdje zakon nije striktan dolazi do zloupotreba, manipulacija... Za sada nema toliko uočenih nepravilnosti, međutim, ono što pokazuju prethodna iskustva, kako se budu približavali izbori, odnosno kako se kampanja bude zahuktavala, može doći do i doći će sigurno do prijetnji biračima, do ucjena, do oduzimanja ličnih dokumenata kako bi se primorali na glasanje... vidim da su najavljena i neka veća davanja, veći novci... tako da, prema prethodnim iskustvima, kako se bude zahuktavala kampanja, dolaziće do nekih većih nepravilnosti.

Vi ste podnosili neke prigovore CIK-u zbog plaćenih reklama na društvenim mrežama, šta je rezultat tih prijava?

Prema našem zakonodavstvu ono što se moglo sankcionisati jeste ta preuranjena kampanja, podnijeli smo 37 prijava. Međutim, ono što je sporno, zakonski, od dana raspisivanja izbora do početka kampanje zabranjen je svaki vid oglašavanja političkih subjekata. Međutim, Centralna izborna komisija je počela da ulazi u sadržaj tih prijava, što nije bio slučaj ranije, i mnoge naše prijave su odbacili tvrdeći da nije riječ o promovisanju platforme ili programa političkih partija, već o iznošenju njihovih stanovištva. Imali smo primjer u Bratuncu, gdje je predsjednik opštinskog odbora Ujedinjene Srpske u podcastu govorio o trenutnom stanju u Opštini Bratunac i njegovim budućim planovima za opštinu Bratunac, dakle riječ je upravo o političkoj promociji. Oni su rekli da nije promocija političkog programa partije i uopšte nije sankcionisan.

Šta kaže izborni zakon, da li se stranke ponašaju u skladu sa zakonom, da li je potrebno mijenjati u zakon u kontekstu finansiranja političkih stranaka, ponašanja političkih subjekata pred izbore...?

Izborni zakon je loš otkad je donesen, mijenjan je nekoliko puta, međutim, mora da se donese novi zakon koji je usklađen, kako sa direktivama Evropske unije, tako i sa ponašanjem našeg birača, budući da kod nas dolazi zaista do velikih zloupotreba. Nedavno je Kancelarija Visokog predstavnika nametnula određene izmjene koje suštinski nisu ništa promijenile, samo su kozmetičke. Jedino što se može smatrati nekom ozbiljnijom promjenom jeste visina sankcija koje se mogu izreći.