Mladi ljudi u našoj zemlji su generalno slabo zainteresovani za politiku i dešavanja u vezi sa njom. Uglavnom odlaze iz ove zemlje na školovanje ili rad ili pak intenzivno razmišljaju o tome. Raškaj Dominik je jedan od rijetkih koji je u politici vidio mogućnost i način za pokretanje pozitivnih promjena u društvu. Uvidio je to još dok je pokretao brojne inicijative i bratimljenja ili kada je za vrijeme poplava 2014. godine organizovao i poslao pomoć iz Samobora za svoju rodnu Gračanicu.
Danas Dominik ima 22 godine i najmlađi je kandidat, a nositelj liste za skupštinu Tuzlanskog Kantona. Dolazi iz Komunističke partije, student je treće godine žurnalistike, živi u Gračanici.
“Politika me je interesovala od malih nogu. To se s vremenom pojačalo tokom mog učešća u brojnim inicijativama, bratimljenjima gradova između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali i pomoći za vrijeme poplava 2014. godine u Bosni. Neke inicijative su bile jako uspješne, a za neke je bilo potrebno puno više truda, pa tako i angažmana u politici. Upravo tu sam uvidio da kroz politički angažman mogu puno više pomoći svojim inicijativama, inicijativama i projektima građana TK, a sve u cilju razvoja Gračanice, pa i ostalih gradova u TK.”
Zanimljiv mi je tvoj izbor Komunističke partije, jer se danas svi odriču komunističke prošlosti i istorije bivše države.
Sve zavisi od čovjeka do čovjeka, ali njen utjecaj i uspjeh se razlikuje od zemlje do zemlje. Ali onoliko koliko ja čujem i po komentarima na društvenim mrežama, ljudi u Bosni i Hercegovini vape za Komunističkom partijom, tako da sam uvjeren da će ova partija još jako dugo biti zastupljena u BiH. Ono što je mene opredijelilo za nju prije svega je činjenica da se zalaže za izgradnju Bosne i Hercegovine kao države ravnopravnih naroda Bošnjaka, Srba, i Hrvata, te kao socijalne, pravne i sekularne države sa punim vjerskim slobodama. A drugo, ne vidim perspektivu ni u drugim strankama gdje su učestala previranja i raskoli, što se pokazalo poglavito u Tuzlanskom kantonu, pa tako ni ne vidim neke ozbiljne stranke koje su spremne da rade za narod i ovu državu osim međusobnih prepucavanja.
Većina mladih ili je već otišla, ili pakuje kofere, ti si odlučio ostati?
Razlog za ostanak je jednostavan – Bosna i Hercegovina je moj dom. Tu sam odrastao, završio školu, tu je moj život. Teško je gledati kako mladi masovno odlaze, a da ništa barem ni ne pokušaju promijeniti u svojoj državi. Zato sam odlučio ostati i kandidirati se i samim time potaknuti mlade da se više angažuju u politici, da mladi preuzmu inicijative. Gledamo već duže godina jedne te iste ljude pred penzijom u skupštinama i parlamentima koji iza sebe nemaju ni jedne inicijative za dobrobit naroda u BiH. Neko mora pokrenuti i potaknuti mlade i ja sam tu vidio sebe kao motivaciju drugim mladima.
Prije političke karijere pokrenuo si više inicijativa – bratimljenje gradova, organizovao si pomoć za ljude koji su u poplavama ostali bez osnovnih stvari, bez domova. Koliko je zapravo aktivizam važan?
Na ideju sam došao 2014. godine kada sam pročitao da sve manje gradova ima dobre prekogranične odnose. Jednostavno sam osjećao da u moru loših stvari ovo treba biti nešto što će nas spajati, druženja, razne razmjene, kako studenata, tako i iskustava. U tome svemu, za vrijeme dok je Stjepan Mesić imao svoj ured, imao sam više sastanaka s njim i njegovu punu podršku jer je upravo on nakon svog predsjedničkog mandata imao zadatak za jačanje međunarodnih odnosa, što mi je bilo jako bitno i dalo mi još veću motivaciju. Kada su se iste godine desile i poplave, aktivirao sam se i, u organizaciji sa gradom Samoborom i dogovorom sa gradonačelnikom Krešom Beljakom, poslao pomoć u vidu humanitarnih potrepština Gračanici. Smatram da su i Gračanica i Samobor dobro razvijene općine i da bi im ova njihova sličnost u mentalitetu mogla pomoći da se okoriste iskustvom. Čovjek ako se angažuje zaista može puno uraditi, može utjecati na promjenu stanja u politici, ali isto tako i motivisati druge ljude da i oni iznesu svoje prijedloge, ideje. Ako dopustimo da se odgovorni u politici “opuste” ne radeći ništa, onda nismo ništa postigli. Jako je bitan glas i angažman mladih ljudi u politici.
Kakva je budućnost za mlade u BiH? Mogu li se prevazići razlike? I na kraju, ko treba izgraditi bolju budućnost?
Trenutno budućnost za mlade u BiH je jako neizvjesna, ne samo u BiH, nego i u Hrvatskoj, Srbiji, tako da je jako teško pronaći neko trajno rješenje, trajni plan da zaustavimo negativni trend iseljavanja i pružimo mladim ljudima budućnost. A budućnost, prije svega, trebaju izgraditi mladi, obrazovani i perspektivni ljudi.
Smatram da se razlike ipak mogu prevazići i to iz jednog prostog razloga – ovdje se sve teže i teže živi. Posla je sve manje, ljudima je dosta i politike i političkih prepucavanja , dosta im je onih koji ništa drugo nemaju da ponude. A da je istina jest, živimo u svijetu gdje je to postalo svakodnevnica, ali ne bih rekao da je toliko alarmantno s obzirom koliko taj problem imaju izražen i države oko nas.
Ispred konzulata Slovenije
Kako tvoje kolege političari gledaju na činjenicu da si najmlađi kandidat, a nositelj liste. Da li je to olakšavajuća ili otežavajuća okolnost?
Iskreno, otežavajuća okolnost.
Zašto?
Dosad smo rijetko mogli vidjeti mlade i perspektivne ljude na listama, ali ono što ću naglasiti je da je uloženo dosta truda, zalaganja i rada, da bih pokazao da to mogu, da sam spreman i na pozitivne i negativne kritike, jer to je politika, to je njen sastavni dio. Ali ja moram opravdati i pokazati ono što mogu i želim, a od kolega koji me poznaju, kako iz Tuzlanskog kantona, pa tako i ostalih i političara van granica BiH, sve riječi hvale. Obično kažu “vrijeme je da malo i mladi uđu u svijet politike, neka je sa srećom”
Za šta ćeš se zalagati u svojoj političkoj karijeri, imaš li prioritete?
Kao zastupnik u Skupštini TK teško je obećati brda i doline. Poglavito ako nemaš većinu. Ali zalagat ću se za sve inicijative pokrenute od strane mladih, da li su to projekti ili nešto drugo. Pokretat ću vlastite inicijative i boriti se za veća prava mladih, da ih zadržimo dok još možemo. Na nepravdu i ostale nezakonite stvari biću glasan i strogo ću se protiviti svakom pokušaju “gušenja Tuzlanskog kantona “. Naravno, da ne bi bilo da je samo sve na mladima, podržaću sve projekte koji su za dobrobit ljudi, zahtijevaću i više bratimljenja gradova u TK radi boljih dobrosusjedskih i međunarodnih odnosa i međusobne pomoći, ali i razmjene iskustava.