Vjerovatno ste prvi član SRS-a koji je dobio zahvalnicu antifašista?
Ja sam ponosan na činjenicu da je SABNOR Sarajeva prepoznao nastojanja
općine Rudo da sačuva sva antifašistička obilježja u Rudom i da u maniru
dobrog domaćina, u skladu sa svojim mogućnostima, za 22. decembar, na
rođendan Prve proleterske brigade, ugosti i prijateljski dočeka sve
antifašiste i pobornike NOB-a. Vjerujem da pripadnost nekoj političkoj
partiji ne određuje čovjeka u njegovom punom kapacitetu. Kao načelnik
općine, bez obzira na stranačku pripadnost, trudim se da istaknem sve
ono što treba da spaja narode u BiH, a smatram da je antifašizam jedna
od vrijednosti koja nas zbližava, kojom treba svi da se ponosimo i čije
tekovine treba njegovati.
Zašto baš Srpska radikalna stranka RS-a i kakav je njen rejting u Rudom?
Član sam SRS RS od 1997. godine. Zajedno sa grupom prijatelja koji su do
tada bili apolitični, kao i ja, odlučili smo da se uključimo u
politički život naše općine i pokušamo tadašnje stanje promjeniti na
bolje. Jedina registrovana politička partija u Rudom, koja je mogla biti
alternativa tadašnjem vodećem SDS-u je bila SRS RS i zato smo se
priključili toj stranci. Pobijedili smo na prvim poslijeratnim lokalnim
izborima. SRS RS ne uživa nikakav poseban ugled niti ima neki poseban
rejting u našoj općini, kao ni u cijeloj RS, ali nas nekoliko pojedinaca
svojim autoritetom je omogućilo da nam građani Rudog ponovo ukažu
povjerenje 2012. godine i od tada sam u mandatu načelnika općine Rudo.
Sve ovo vrijeme nismo mijenjali stranački dres, smatrajući da bi to bila
neozbiljna pijačna trgovina, bez obzira što je danas ova stranka na
ivici opstanka u Republici Srpskoj.
Zgrada Općine Rudo čiji ste načelnik još uvijek se nalazi u ulici
Draže Mihailovića kao i partizansko groblje? Kada će doći do promjene
ovog naziva i je li to moguće?
Općina Rudo je specifična po mnogo čemu, pa i po ovoj situaciji kada se i
općinska uprava i Partizansko groblje nalaze u ulici koja nosi naziv
“Đenerala Dragoljuba Draže Mihailovića”. Kako je došlo do ovoga?
Potrebno je poznavati istorijsku činjenicu da je Rudo nosilo ravnogorski
pečat tokom Drugog svjetskog rata, a Prva proleterska brigada je u
Rudom formirana sticajem okolnosti, bez ijednog Ruđanina u njenom
stroju. Simpatizeri Ravnogorskog pokreta su s godinama u periodu
Socijalističke Jugoslavije, sa negodovanjem posmatrali veličanje
partizana i NOB-a i, po njima, istovremeno zanemarivanje antifašističkog
i jugoslovenskog doprinosa Ravnogorskog pokreta i samog Draže. Početkom
prošlog rata, ekspanzija nacionalnog naboja i strasti je omogućila da
tadašnja Skupština opštine promijeni postojeće nazive ulica i tako je
Rudo, umjesto ulice Prve proleterske brigade, dobilo ulicu Đenerala
Dragoljuba Draže Mihailovića. Smatram da svi ljudi imaju pravo na svoja
uvjerenja, sve dok ne vrijeđaju i ugrožavaju druge. Ako je trebalo na
neki način obilježiti istorijsku privrženost Rudog Ravnogorcima, moglo
se to uraditi na prikladniji način, na drugom mjestu i zadržati stari
naziv ulice Prve proleterske, jer je to istorijsko i antifašističko
obilježje Rudog. Mislim da će doći vrijeme da se stvari stave na svoje
mjesto.
Bilo je inicijativa čak i o rušenju spomenika Prvoj proleterskoj, no
to se nije desilo. Koliko Ruđanima danas znači podatak da je u Rudom
osnovana prva antifašistička brigada u tadašnjoj porobljenoj Evropi?
E, to je ona specifičnost Rudog! Rekoh da nosimo ravnogorski pečat, ali
istovremeno, Ruđani nisu dozvolili ni u najgorim ratnim vremenima da se
ruše ili oskrnave spomenici NOB-a, Prve proleterske, niti nadgrobni
spomenici u “tuđim” grobljima u našoj općini. To govori da nam je ipak
stalo do slobodarskog, antifašističkog naslijeđa naših naroda. Moja
poruka svima u BiH, kada je riječ o ovom pitanju, je da trebamo isticati
svako zajedničko dobro koje je obilježilo našu prošlost, koje zbližava
narode u BiH, koje ih predstavlja boljim u očima ostalog svijeta, a radi
naše bolje budućnosti.
Vaš odnos prema prošlosti, proteklom ratu i počinjenim zločinima i zločincima?
Ja sa ponosom ističem da sam Srbin. Mrzim rat i molio sam Boga da do
njega ne dođe. Kada je do rata ipak došlo, kada je na površinu isplivalo
svo zlo u nama, kada je razum zgažen, nisam se izvukao iz svega i bio
sam učesnik proteklog rata kao borac Vojske Republike Srpske, uz svoj
narod. Dobro sam vodio računa da “ne uprljam ruke” u tom užasu, da budem
odgovoran borac, ali da i pred Bogom ostanem čovjek. Iz ovoga
proizilazi i moj odnos prema ratu. Poštujem svakog čestitog borca u
svakom narodu i gnušam se svakog zločina koji je počinio neki monstrum
ili kukavica, bez obzira kom narodu pripadao. Svaki normalan čovjek, i
pred svojom savješću i pred Bogom, mora iz duše iskazati pijetet prema
svim stradalnicima ovog rata, a posebno prema nevinim civilnim
žrtvama.To moramo činiti zbog naše zajedničke budućnosti i da bi se
čovjek razlikovao od životinje.
Rudo je poznato između ostalog po Sokolovićima, Prvoj proleterskoj
ali se često spominje i u kontekstu počinjenih zločina u Štrpcima ili
Sjeverinu. Koliko je ovakva prošlost teret na leđima jedne male općine?
Vama lično?
Rudo jeste “kompleksna općina”. Rudo je nastalo kao vakuf Mustafe paše
Sokolovića, a Ruđani se ponose što je upravo Rudo, rodno mjesto,
gnijezdo i ishodište velikih Sokolovića. Potrebno je istaći da je Rudo
poznato po tome što su se vijekovima ovdje ljudi trudili da gaje dobre
međunacionalne odnose, posebno između Bošnjaka i Srba. Sva ratna
zbivanja u prošlosti su ta nastojanja dovodila u ozbiljna iskušenja i
ispite ljudskosti. Niko ta iskušenja u BiH nije prolazio sasvim čist,
ali je Rudo ipak prednjačilo u odnosu na druge. Mislim da je to slika
Rudog i u proteklom ratu, desili su se, nažalost, i Štrpci i Sjeverin,
ali je vrlo važno istaći da Ruđani nisu učestvovali ni u jednom ovom
stravičnom događaju. Cijela BiH nosi težak teret prošlog rata, kao i
prethodnih. Zato smo svi mi danas obavezni, zbog budućih pokoljenja, da u
svakoj prilici i na svakom mjestu osudimo pogubno ratno zlo, da
ističemo ono što nas zbližava i ono plemenito u nama, a ne da se zarad
partijskih i ličnih interesa trudimo da u svakodnevnoj politici potičemo
razlike, vjerske i nacionalne strasti, često o beznačajnim pitanjima.
Činjenica je da ljudi odlaze iz ovih krajeva! Da li je glavni razlog
nezaposlenost i šta činite da poboljšate ambijent za ostanak ljudi? I za
povratak raseljenih Bošnjaka?
Ja sam potpuno razočaran u stratešku politiku i države BiH i Republike
Srpske. Vodili smo ostrašćene ratove da bi “sačuvali” narode i
teritorije, a sada nam, u miru, ljudi masovno odlaze, bez razlike bili
Bošnjaci, Hrvati, Srbi, ili neko drugi. Svi smo taoci nekolicine visokih
političara, tajkuna i kriminalaca koji su privatizovali državu,
opljačkali nas do gole kože i predstavili svijetu u najružnijem svjetlu.
Kada narod za trenutak bude svjestan bijede i besperspektivnosti u
kojoj živimo, ova vodeća oligarhija odmah spremno reprodukuje neku novu
“političku krizu” na trivijalnim temama, i gle čuda, mi se po ko zna
koji put stalno pecamo na bačenu udicu sa puno strasti. Mladi ljudi,
koji nemaju šansu za zaposlenje u svojoj sredini i nemaju mogućnost da
stvaraju porodicu, koji stalno slušaju i gledaju crnilo oko nas, nemaju
drugu alternativu od odlaska u potragu za boljim životom.Odlaze bilo
kuda, najviše u inostranstvo. Posebno su eksponirane u tom pogledu, one
općine koje već dugo nose teret nerazvijenih i izrazito nerazvijenih,
kao što je i Rudo. Logično je da u u ovakvim sredinama i povratak
raseljenih nema željeni kapacitet, jer nema samoodrživosti. Zato se i
povratnička populacija uglavnom sastoji od starijih ljudi, koji su
većinom završili svoj radni vijek i stekli penziona primanja i imaju
izraženiji emotivni odnos prema svom zavičaju, u odnosu na mlade. Samo
otvaranje novih radnih mjesta je preduslov da se zadrži stanovništvo na
ovim prostorima. Također smo svjesni da država ama baš ništa ne čini da
pomogne ovaj proces i zato pokušavamo da iskoristimo sve vlastite
raspoložive resurse i potencijale da pomjerimo ekonomsko-privrednu sliku
Rudog nabolje. Prije svega smo se usmjerili na poljoprivredu,
energetiku i turizam. Imamo određenih pomaka, posebno u malinarstvu, i
to nas ohrabruje da nastavimo dalje.
Alarmantan je podatak da se u škole u Rudom upisuje sve manje djece?
U Rudom je prošle godine, u dvije osnovne škole, bilo upisano ukupno 35
đaka prvaka. Ove godine je upisano svega 27 učenika u prvi razred obje
škole.Ovo jeste alarmantan trend, a uzroci, prije svega, leže u odlivu
mladog reproduktivnog dijela populacije, o čemu smo prethodno govorili.
Mladi odlaze, sela se gase, a jedino ih može zaustaviti sređena država,
sa mogućnošću zapošljavanja bez odgovarajuće partijske knjižice,
pristojnim zaradama, država sa stabilnim mirom i perspektivom.
Nevjerovatnim se čini da mi nismo sposobni na pravi način da koristimo
nemjerljivo bogatstvo koje nam je Bog podario i naši preci sačuvali, već
to arčimo, uski krug ljudi se bogati, a ostali žive u bijedi, ili bježe
u potrazi za boljim. Čovjek se neminovno zapita da li smo mi, narodi u
BiH, sa ovakvim odnosom i zaslužili pred Bogom da upravljamo i koristimo
blagodati koje su nam date? Možda bi to neko drugi znao više cijeniti?
Kakve su mogućnosti za otvaranje radnih mjesta, zadržavanje ljudi na ovim prostorima?
Vrlo male, jer ni jedna općina ne može odgovoriti ovim izazovima bez
ozbiljnog strateškog pristupa države. Naša država je karikatura i kao
takva nije sposobna da se uhvati u koštac ni sa daleko manjim problemima
od ovog.I ono što smo imali kao vrijedno, degradirano je i danas služi
podsmijehu, pogledajte na šta nam liči školstvo, zdravstvo i svaki drugi
segment jednog složenog mozaika koji treba da bude kvalitetan temelj
naše budućnosti. Naravno, da u tom kontekstu, kao načelnik općine, imam
vrlo malo mogućnosti da pomognem građanima u rješavanju njihovih
problema, a oni se u ogromnoj većini odnose na nemogućnost zapošljavanja
i obezbjeđivanja osnovnih egzistencionalnih potreba.
S jedne strane iz Rudog se šalju poruke zajedništva a s druge strane je čini se potpuna nebriga države. Kako to promijeniti?
Ako već nismo u prilici u Rudom da nadomjestimo ono što bi država
trebalo da uradi na investiciono-ekonomskom razvoju i na drugim poljima
gdje se očekuje da država bude pokretač i nosilac aktivnosti, onda bar
možemo i hoćemo sami da gradimo dobre međunacionalne, međuvjerske,
komšijske i ljudske odnose. Bez ovakvih odnosa, ova država i naši narodi
nemaju dobru budućnost, pa čak i da ekonomski procvjetamo i potpuno
zaustavimo iseljavanje. Svi ljudi, a posebno oni na bilo kojim
funkcijama, u svim narodima, u svim konfesijama moraju raditi na
uvažavanju drugoga, drugačijeg, međusobnom poštovanju i razumijevanju.
Niko nam nije bliži, preči i važniji, toliko toga zajedničkog dijelimo i
zar smo toliko stupidni da svojim potomcima ostavljamo teret mržnje i
zla, to nikome ne može donijeti dobra. Uvijek ćemo dijeliti ovo isto
nebo i zemlju i zato smo dužni isticati ono pozitivno među nama i u nama
radi boljeg sutra.
Koji su najvažniji potencijali ovog kraja? Šta vi preferirate kao šansu za Rudo?
Kvalitet života u Rudom je u skladu sa vremenom i državom u kojoj
živimo. Ljudi se uglavnom bave poljoprivredom i generalno nisu
zadovoljni, jer previše vremena je proteklo u nadi da će se mladi početi
zapošljavati i da će se kvalitetnije živjeti.U razvoju poljoprivrede, a
posebno u malinarstvu, već smo ostvarili značajan napredak, dosta se
radi na polju energetike i korištenju hidropotencijala rijeke Lim i
njegovih pritoka, a na polju turizma smo ostvarili tek prve ozbiljne
korake. Poslije izgradnje kvalitetnog hotela u Rudom nadomjestili smo
nedostatak smještajnih kapaciteta, a sada nam predstoji ozbiljan posao
na kvalitetnom definisanju i promovisanju moguće turističke ponude
Rudog.
Funkcioniše li još uvijek Vodeni ćiro? Može li Rudo ponuditi i neke
nove turističke atrakcije s obzirom da je priroda ovdje veoma lijepa i
specifična?
“Vodeni ćiro” je naravno u funkciji, pokušavamo da na adekvatan način
turistički istaknemo i druge potencijale opštine, kao što su kanjon
Lima, rijeka Krupica, Strgačina, Bijeljevine, Cvrkote, seoski turizam,
lov i ribolov, planinarenje, Sokolovići itd. Nadam se da će u dogledno
vrijeme Rudo postati prepoznatljiva turistička destinacija.
Je li budžet općine još uvijek stabilan?
Ja moram reći, iako to može zvučati hvalisavo, da smo mi jedna od
rijetkih općina koja ima apsolutno stabilan budžet. On iznosi oko 4,5
miliona i nije opterećen nikakvim dugovanjima. Nismo kreditno zaduženi,
nikome ne dugujemo niti jednu KM, sve svoje obaveze izvršavamo uredno i
na vrijeme prema svim korisnicima. U našem širem okruženju mi smo općina
koja, u odnosu na veličinu budžeta, najviše izdvaja za potrebe
socijalnih korisnika, za podsticaje u poljoprivredi, za školstvo,
kapitalne investicije i sl. Ove godine mi investiramo u kapitalnu
infrastrukturu i razvojne projekte oko 970.000 KM vlastitih sredstava,
koja se realizuju iz redovnih prihoda ove godine i iz ostvarenog
suficita iz prethodne godine.
Kako funkcionišete sa odbornicima u Skupštini opštine? Ko u Rudom čini vlast, a ko opoziciju?
Nemam dobar odnos sa odbornicima SO Rudo. Znam da je tako i u većini
općina u BiH. Opet krivim državu i nakaradni izborni zakon, koji je
omogućio da bilo ko “sa ulice” može biti odbornik. Funkcija odbornika je
danas postala predmet trgovine, zadovoljavanja grupnih i ličnih
interesa, prilika da se ucjenama dođe do onoga što ti ne pripada i
slično.Pošto ne pripadam kategoriji koja je podložna pritiscima i
ucjenama, često se nalazim u prilici da moj posao i ja sam trpim
posljedice takvog odnosa. Opoziciju u SO-e predstavljaju SNSD,
Socijalistička partija RS, DNS, PDP, Čavićev NDP. Ostali su pozicija.
Da li je moguće napraviti od Rudog mjesto u koje ljudi rado dolaze i u kojem dobro žive?
Ja vjerujem da će Rudo biti mjesto u kojem se ugodno živi i mjesto u
koje se rado dolazi.Mi dajemo sve od sebe, a kada bi država bila malo
više država nego što jeste, i kada se na male općine ne bi gledalo sa
prestolne visine i sa pažnjom koja je proporcionalna glasačkom
potencijalu, uvjeren sam da bi puno lakše i brže stigli do željenog
cilja.
Ovih dana su planirane neke svečanosti u Rudom?
12. juli, Petrovdan, je Dan općine Rudo, Krsna Slava opštine i Crkvene
općine Rudo.U okviru Petrovdanskih svečanosti općina organizuje niz
kulturnih, sportskih i zabavnih manifestacija i Ruđani ugoste puno
gostiju, a Pravoslavna crkva na Petrovdan u porti Hrama Sv. Apostola
Petra i Pavla organizuje tradicionalni, narodni vašar.