Građanima je potrebno da vide da zakoni važe za sve podjednako i da nema zaštićenih. To, nažalost, nije slučaj u BiH, jer još postoje oni koji su jednakiji od ostalih pred zakonom.
• Nakon sastanka s ambasadorom SAD-a u BiH Patrickom Moonom ponovo ste upozorili na to da je BiH po stepenu korupcije na prvom mjestu u regionu. Kada je u pitanju percepcija korupcije, gdje se nalazimo na globalnom nivou?
– Odgovorno tvrdim da je korupcija najveći problem BiH i da političari proizvode vještačke krize kako bi se odvukla pažnja javnosti od tog problema i odgodilo njegovo rješavanje. Zbog toga mi već hronično spadamo u grupu tzv. neuspješnih država, kako se to običava reći, odnosno država koje ne uspijevaju osigurati provođenje zakona. Posljednji nalazi indeksa percepcije korupcije svrstavaju nas u najkorumpiranije države Evrope i pozicionirani smo od 91. do 94. mjesta globalne liste sa Liberijom i Zambijom, a u regionu jugoistočne Evrope tradicionalno smo na posljednjem mjestu.
• Postoje li unutar BiH i istinska politička spremnost i mehanizmi da se ona suzbije?
– Nažalost politička volja u BiH za borbu protiv korupcije nije nikada postojala, sve antikorupcione reforme u BiH provođene su pod pritiskom ili čak nametanjem od međunarodne zajednice. Jako je teško očekivati od političkih elita, koje su dio problema korupcije, da ujedno budu spremne da rade na rješenju problema. Najveći dio posla na osiguravanju političke volje još nam predstoji. Kombinacija uslovljavanja i pritisaka iz Bruxellesa u okviru pridruživanja EU i unutrašnjeg pritiska civilnog društva, medija i građana bi trebala da osigura političku volju. Jasno je da politički lideri nisu spremni da se odlučno suoče sa problemom korupcije i da preduzmu mjere na njenom suzbijanju, jer je i najvećih dio njih sam uključen u korupcionaške aktivnosti. Međutim, kako pritisak bude rastao, a to je pitanje vremena, oni će morati korak po korak da preduzimaju aktivnosti koje će voditi na stvaranju uslova za procesuiranje političke korupcije. Ja ne sumnjam da će se to početi dešavati uskoro, jer BiH neće moći ostati crna rupa na mapi Evrope.
I hapšenje u kampanji
• Uz podršku USAID-a, TIBiH biće partner u novoj akciji na suzbijanju korupcije. Jesu li građani, kao važna karika u tom procesu, spremni da i sami daju doprinos u njenom razotkrivanju ili je strah još dominantna odrednica koja ih opredjeljuje da od tog problema okreću glavu?
– Mi imamo jedu potpuno paradoksalnu situaciju da su za borbu protiv korupcije u BiH puno više zainteresovane međunarodne organizacije i strane države nego politička elita u BiH. TIBiH već godinama predvodi napore civilnog društva na suzbijanju korupcije sarađujući sa vlastima, međunarodnim organizacijama, ali, prije svega, pružajući pomoć građanima koji su žrtve korupcije. Mi smo u posljednjih osam godina pružili pravnu pomoć preko deset hiljada građana koji su se obratili našem centru za pravnu pomoć. Mislim da imamo jednu rastuću spremnost građana da prijavljuju korupciju, iako je strah još veoma raširen. Sada je na potezu država da pokaže spremnost da stane u zaštitu građana koji prijavljuju korupciju. Građanima je potrebno da vide da zakoni važe za sve podjednako i da nema zaštićenih. To, nažalost, nije slučaj u BiH, jer još postoje oni koji su jednakiji od ostalih pred zakonom.
• Početak predizborne kampanje u RS-u obilježila su hapšenja pojedinih članova SP-a koji obavljaju javne funkcije, te poziv predsjednika RS-a Milorada Dodika da se krene u “obračun sa zemljišnom mafijom u RS-u”. Predizborni marketing ili najava nekih ozbiljnih koraka u borbi vlasti s korupcijom?
– Mislim da je te poteze jako teško okarakteristi kao stvarnu spremnost na suzbijanje korupcije. Kontekst predizborne kampanje u kojem su se desila pomenuta hapšenja, kao i činjenica da se radi o potpuno usamljenim slučajevima otvaraju ogroman prostor za spekulacije o stvarnim motivima koji stoje iza tih akcija. Do sada smo bili svjedoci bezbroj najava obračuna sa korupcijom, ali bez konkretnih akcija koje bi govorile u prilog spremnosti političkih elita da se obračunaju sa korupcijom. Bezbroj afera koje su bile javno eksponirane sa vrlo vjerodostojnim dokazima ostale su bez institucionalnog odgovora i to utiče na potpuni gubitak javnosti u institucije pravne države. S druge strane, čuli smo vrlo teške optužbe iz SP-a, ali i nekih opozicionih partija o motivima spomenutih hapšenja. Takve optužbe moraju biti ispitane jer ako su one tačne, ulazimo u jednu vrlo opasnu situaciju gdje prestaje svaka vladavina prava i koja može voditi u haos sa nesagledivim posljedicama.
Primjer Hrvatske
• Na primjeru Hrvatske vidjeli smo da, kada hoće, država može da se obračuna s korupcijom u vlastitim redovima. No, taj proces poklapa se s okončanjem pregovora za njeno članstvo u Evropskoj uniji. BiH nije ni na početku tog puta, pa šta nas onda još očekuje?
– Hrvatska predstavlja jako dobar primjer za BiH, međutim, mi smo još jako daleko od situacije kada bismo i započeli pregovore o članstvu, čak je potpuno neizvjesno i podnošenje aplikacije za članstvo. Dobra vijest je da je Bruxelles na bazi prethodnih iskustava pitanja vladavine prava i borbe protiv korupcije stavio visoko na listu prioriteta za države koje pristupaju EU. U tom smislu vidimo da i Crna Gora započinje pregovore upravo sa poglavljima koja se odnose na vladavinu prava, sigurnost i korupciju, što će biti slučaj sa svim ostalim zemljama koje budu počinjale pregovore. Mi izražavamo očekivanje da će EU i u slučaju BiH uputiti vrlo jasnu i preciznu poruku BH političarima koja bi sadržavala konkretnu listu zahtjeva koje zemlja treba ispuniti kada je u pitanju borba protiv korupcije. Na toj listi, naravno, treba posebno istaći procesuiranje političke korupcije i spregu vlasti i organizovanog kriminala.
Razgovarala Gordana Katana, Oslobođenje