Tog 8. frebruara 2016. u Velikoj Aleji na Ilidži Dženan Memić je zadobio povrede od kojih je preminuo sedam dana kasnije.
Kako su povrede nastale, ko je kriv za to, da li se radi o ubistvu ili nesreći, ni nakon 10 godina pravosudne institucije ne znaju odgovor na ova i brojna druga pitanja.
Porodici je odmah bilo jasno – Dženan je ubijen, a njegova tadašnja djevojka Alisa Mutap krije istinu.
Tužilaštvo Kantona Sarajevo nije vjerovalo ocu, majci i sestri. Oni su bezuspješno insistirali na dokazivanju da je Dženan stradao u saobraćajnoj nesreći.
“Ljubo i Bekrija Seferović su ga udarili kombijem a potom pobjegli”, to je bila priča koju kantonalni tužioci nisu uspjeli dokazati.
Vrhovni sud Federacije oslobodio je Seferoviće.
Nakon višegodišnje borbe slučaj počinje dobijati zaplet pred državnim tužilaštvom.
I njihovi tužioci su izuzetno neuspješni u dokazivanju ubistva. Uspjeli su dokazati da je Alisa Mutap (sada Mutap-Ramić) slagala da ima amneziju, pa je pravosnožno osuđena na dvije i po godine zatvora zbog davanja lažnog iskaza.
Ona je jedina od petoro osumnjičenih za pristupanje organizovanoj kriminalnoj grupi koja je osuđena, ali su optužbe za pomaganje učiniocu nakon počinjenja krivičnog djela odbačene.
Policijski službenici, uposlenik hotela i njen otac oslobođeni su za prikrivanje dokaza i prekoračenje ovlasti.
O borbi za pravdu i radu tužilaštva u Buka intervjuu razgovarali smo sa Murizom Memićem, ocem stradalog Dženana.
BUKA: 10 godina nakon napada na Dženana koji je preminuo sedam dana kasnije, još vodite pravnu bitku za kažnjavanje počinilaca. Jeste li se umorili? Kako ste?
Nisam se umorio, nit ću se umoriti. Vidite da pravosuđe opstruiše. Da je ovo nerad u pravosuđu, da je kriminal. Ja kažem ako me zdravlje posluži ja ovo moram dovesti do kraja. Neko za ovo mora odgovarati.
BUKA: Da li uopšte ima pomaka u istrazi, detaljima, informacijama?
Trenutno nemam nekih puno informacija, nisam u kontaktu sa Tužlaštvom BiH jer zadnji sastanak bio negdje u aprilu kada su obustavili istragu, to znate, protiv Dalide Burzić, Vahida Ćosića, Ševala Kovačevića. I tad smo se posvađali, Tad su mi rekli kako će nekom novom istragom oni njih ponovo obuhvati. Ja sam im otvoreno rekao – nemojte mi lagati. Ja nisam naivan, nisam budala. Istraga kad se obustavi ona se ne pokreće lako ponovo.
Što je obustavljate ako će te je ponovo pokretati. Svašta sam rekao i ne želim s njima kontakt.
Ljudi su me slagali, otvoreno su me lagali. Sakrili su izjave svjedoka. Vi znate da je Dubravko Čampara napustio pravosuđe zbog drugog slučaja gdje je sakrio izavu svjedoka. Sakrili su i u mom slučaju izjavu svjedoka. Sada moramo ići dalje, vidjeljemo na koji način ćemo ih natjerati da rade dalje. Valjda će se neko pojaviti ko će htjeti da radi.
BUKA: Vaš advokat je pojasio da se ne obustavlja istraga o ubistvu, već istraga protiv nekih ljudi.
Istraga za ubistvo se nastavlja, ali istraga za organizovani kriminal je obustavljena.
Čisto sumnjam da je oni žele pokrenuti ponovo. A mene sad više interesuje taj organizirani kriminal koji je sve ovo uspio napraviti. I da dođemo u ovu situaciju da se za deset godina ne nađu počinioci, a počinioci su poznati i javnosti i pravosuđu.
Oni imaju imena na stolu. Oni to ne žele da završe. Imaju svjedoke koji su čak rekli imena ubica i imena policajaca koji su pustili ubice.
BUKA: Alisa je pravosnažno osuđena za davanje lažnog iskaza. Koliko je to Vama s jedne strane satisfakcija, a s druge strane porazno da imamo situaciju da je sud utvrdio da je neko lažnim iskazom vjerovatno štitio ubice, ali da nemamo ubicu?
Jeste satisfakcija zato što nismo imali ništa. Oni su nas pravili budalama. Tu je ipak dobijena presuda. I ne može niko negirati presudu. Alisa je pravosnažno osuđena, ona je na robiji. Osuđena je za davanje lažbog iskaza. U optužnici se teretila za pomoć učiniocu poslije učinjenog krivičnog djela. Ona je trebala za to biti osuđena jer vidite mi nemamo ubicu. Alisa zna istinu. Na sudu je dokazano da nije imala amneziju. I ne može se braniti amnezijom. Poslije te presude, tužioci su je trebali ponovo saslušati. Ona do dana današnjeg nije ponovo saslušana.
BUKA: Federalni ministar policije Ramo Isak tvrdi da su policajci odradili svoj posao i da je slučaj mogao biti riješen do nove godine da su tužioci htjeli da rade svoj posao i da postupaju po informacijama do kojih je došao FUP. Vjerujete li mu i zašto tužilaštvo nije riješilo slučaj?
Imao sam sastanak i sam ministrom Isakom i sa tadašnjim v.d. direktorom FUP-a Vahidinom Munjićem, oni su meni saopštenili te podatke. Oni su odradili dobar dio posla, ima tu još posla, ali oni su tražili narednbu od tužilaštva da pohapse određena lica. Tužilaštvo nije dalo naredbu. Evo neka tužilaštvo izađe u javnost. Ne možemo se igrati, to su ipak ozbiljne osobe i ministar i direktor FUP-a. Oni su to izjavili, nije Muriz. Što se ne oglase, nego ćute. Zvali su minsitra Isaka iz Tužilaštva da ga pitaju zašto je to izjavio. Oni prate šta će ko izjaviti, a ne reaguju.
BUKA: Sastajali ste se sa mnogim predstavnicima međunarodne zajednice posljednji put sa šefom EU delegacije. Čemu svi ti sastanci, ima li uopšte koristi od njih?
Mislim da ima, ipak oni nešto urade i mi smo bili na sastanku sa gospodinom Sorekom. On je rekao da će imati sastanak sa glavnim tužiocem, imali su sastanak, ali i sa postupajućim tužiocem. Rekli su mu da će uraditi, ja ću opet tražiti sastanak sa predstavnicom Evropske komisije da je obavijestim da do dana današnjeg ništa nisu uradili. Znači oni su njih slagali, obmanuli. Oni ne rade ništa. Jer istraga za ubistvo može trajati 50 godina i oni uvijek kažu mi radimo. Oni da rade, oni bi uradili, ali ne rade.
BUKA: Šta se desilo sa svjedokom koji je tražio 100.000 evra?
Obavještajno-sigurnosna agencija je bila odobrila taj novac jer tužilaštvo ne može dati novac za te svrhe.
Međutim, tu je stalo, nisu to doveli do kraja. Svjedok je dva puta dolazio u tužilaštvo. Ostalo je još da to realizuju, ali stali su. Imali smo i tog svjedoka koji je bio spreman svjedočiti za novac, ali tužilaštvo je odustalo. I tu nemamo objašnjenja zašto su odustali.
BUKA: Šta je sa drugim svjedokom koji je vidio da je ubica uhapšen pa pušten?
Svjedok je i dan danas tu. Odemo popiti kafu, pitam ga isto i on ostaje pri toj izjavi. Ovog svjedoka nije strah. On stoji za svake svoje riječi. Dao je izjavu tužilaštvu, tužioci znaju ko su policajci. Imao sam sastanak sa sadašnjim komesarom Fatmirom Hajdarevićem i ministrom Admirom Katicom i isto sam im saopštio. Tražio sam da nešto preduzmu, ništa nisu uradili. Imaju unutrašnju kontrolu, moraju provjeriti koji policajci su pustili ubicu. To su njihovi uposlenici.
BUKA: Nekako smo zaboravili na Ljubu i Bekriju Seferovića za koje je Tužilaštvo Kantona Sarajevo tvrdilo da su krivi za Dženanovu smrt, potom ih je Vrhovni sud Federacije uslobodio. Zašto se toliko pokušala dokazati njihova krivica iako ni sami ne verujete u to? I nikad niste ni vjerovali.
To je bila potreba kantonalnog tužilaštva. Oni su izmislili saobraćajnu nesreću, podigli lažnu optužnicu, našli su te Rome za novac. I znate na kraju da je Vrhovni sud presudio da se nije desila saobraćajna nesreća, prije toga dva puta Kantonalni sud. I to je tragedija da do dana današnjeg Tužilaštvo BiH nije saslušalo te Rome. Da pitaju otkud vi u ovoj priči. Jer sam taj Ljubo Seferović izlazeći iz sudnice jednom je rekao – Alisa sve zna, neka Alisa kaže. Nikada ga Tužilaštvo BiH nije saslušalo.
Stotine puta smo tražili od tužioca da ih sasluša, niakda nije. Vjerovatno bi došao do nekog podatka, otkud oni u toj priči. To je bila potreba Dalide Burzić da pronađe počinioce.
To je prestrašno da tužilaštvo organizuje lažne svjedoke, lažne izvršioce i da ih potura.