Dovoljno je na Googleu ukucati ime Muamera Brekala da biste iz prvih referenci shvatili o kakvoj se ljudini radi. Prošle je godine ovaj mostarski heroj vratio vlasniku 75.000 konvertibilnih maraka koje je ovaj izgubio na parkingu. Brekalo je takođe iz ledene Neretve spasio čovjeka koji se topio i izvukao ga iz brzaka smrti.
Brekalo je ovih dana otišao dobrovoljno gasiti požare, jer nije mogao ostati pasivan i gledati kako sve okolo gori. Uputio se sa svojom “rajom” da pomogne da se ugasi vatra. Za BUKU govori o svojim iskustvima na terenu Rujišta u okolini Mostara a intervju smo započeli pitanjem u vezi sa njegovom nesrećom koja mu se dogodila…
Gdine Brekalo , na požarištu ste doživjeli nesreću, šta Vam se dogodilo?
Pa dobro, nije ništa strašno. Sinoć sam nakon neprospavanih 48 sati, iscrpljenosti, izloženosti stalnom dimu, pepelu, vrućini, pao niz brdo u miniranom području. Uspio sam ipak sam da dodem do prve ekipe. Ozljedio sam koljeno, imam otok, ali nisam ništa slomio, i imam povredu glave, oči i pluća su mi nadraženi od dima i pepela. Trebam mirovati neko vrijeme, a to me ubi, jer sam potreban ljudima koji se bore s vatrom. Onim istim koje uživaoci espreso kafe po kafićima nazivaju hajvanima, budalama i ufuranim ljudima.
Možete li nam opisati situaciju na terenu, mnogi stručnjaci ju karakterišu kao apokaliptičnu?
Da li je apokaliptična, teško pitanje zaista. Ovdje hvala Bogu još nije bilo ljudskih žrtava i to je najvažnije. Ali ako se uzme u obzir da je na lokalitetu Rujišta skoro sve izgorilo, posebno endemski bor-munika, kao i svo ostalo drveće, te da i dalje gori približavajući se nasellenim mjestima onda i jeste apokaliptično. Jer i kanader i ruski helikopter su istu samo usporili.
Koliko ste dana proveli kao dobrovoljni gasilac?
Više i ne znam koliko dana i od kada sam sa svojom rajom na požarištima. Ja sam u 72 sata odspavao 5-6 sati samo, a većina od šačice nas dobrovoljaca isto tako. Više i nemaš osjećaj za vrijeme jer se sve odvija brzo.
Kako ste se uopšte odlučili da idete gasiti požare?
Pa ništa posebno, samo ono što svako od nas ima u sebi:pomoći u nevolji, ljubav prema prirodi, prema svome gradu, svjesnost o ozbiljnosti situacije… Jednostavno ne možeš biti pasivan, bar ja ne mogu.
Recite nam, naši vatrogasci nemaju neku posebnu opremu, pa ipak se uspijevaju izboriti sa vatrenom stihijom. Sa kakvim ste ljudima radili na terenu?
A vatrogasci jednostavno nemaju toliko ljudstva da mogu sami sve pokriti, a oprema je posebna priča. Dva vozila koja su bila sa nama su zastarjela, jedan je proizveden 66. drugi 64. Nedostaje čak i običnih naprtnjača. Ono što vam odgovorno mogu reći da većinu požarišta gase ne vatrogasci nego mi dobrovoljci, i brojniji smo i bolje poznajemo terene, i pogotovo smo bolje motivirani. Žao mi je tih ljudi, jer ih zovu svukuda, sa raznih strana i očekuju od njih nemoguće.
Kako ste vi doživjeli aktivnosti vlasti u vezi sa požarima širom države?
A da li nakon svega uopšte treba pričati o tome, o vlasti?! Nema smisla! Djela dovoljno govore. Iz kontakata sa raznim nivoima i funkcionerima sam zaključio da oni priznaju nemoć, i ovaj se ovaj put niko i ne pokušava opravdati. Policija je posebna priča. Njih niko nije vidio cijelo ovo vrijeme?!?! A kruži priča da su požar zapalili krivolovci za koje oni dobro znaju!
Da li Vas je iko od nadležnih posjetio?
Pa jeste, posjetio nas je predsjednik Gradskog vijeca Mostara Murat Ćorić, sa nama je kao dobrovoljac požar gasio i gradski vijećnik Adem Mačić. Dođe njih dosta, ali ono što frapira je kada ti ti ljudi kazu da su nemoćni i da ne mogu ništa uraditi!
Za kraj jedno lično pitanje, Vi ste prošle godine pronašli
75 000 KM i vratili ste taj novac vlasniku.Ove godine gasite požare. Kako živi
jedan bh heroj, kao što ste Vi?
Ah, ja nisam heroj. Ters sam po prirodi, i imam više mana nego vrlina. Novac nije bio moj i tu više nemam šta reći. Vratio sam ga vlasniku i tu ta priča završava. Poslije sam imao desetine slatkastih obećanja o poslu, jer sam nagrade odbijao ali ništa. Makar sam upoznao svu ljigavost političara i njihovu bolest za samoreklamom i skupljanjem jeftinih poena. Taj “BH heroj” je vanredni samofinansirajući student i
za “BH heroja” i meni slične nema posla. Za djecu tajkuna, rođake i
prijatelje političara, kriminalce ima. Naravno svi na državne jasle. Ali neće
moći tako unedogled, samo kad to ova raja jednom konačno shvati….
Razgovarao Elvir Padalović
Vezani tekst : BUKA na licu mjesta:Trebinje- Priča iz požara