G-dine Miljević, koliko je BiH uspješna u privlačenju stranog kapitala? Kakvi su novi podaci o tome?
BiH je u prethodnom periodu, a i sada, jedna od najneuspješnijih zemalja na svijetu po pitanju privlačenja inostranih investicija i to prvenstveno onih koje su i najvažnije, a to su investicije u nove pogone i biznise. Dok sve druge zemlje u okruženju, manje ili više uspješno, veličinu ino ulaganja mjere milijardama eura, dotle se ino ulaganja u BiH mogu na prste dvije ruke izbrojati i kreću se na nivou od par stotina miliona maraka godišnje.
Ovih dana je bonitetska kuća “Dun & Bradstreet” (D&B) BiH ponovo dodijelila rejting DB6a, što nas svrstava u zemlje s vrlo visokim rizikom poslovanja, čak smo iza Albanije koja ima rejting DB4a, šta ovo zapravo znači?
To znači da je Bosna i Hercegovina najrizičnija zemlja u regionu, pa to sve utiče i na ulaganja u BiH i nivoe kamatnih stopa u zemlji. Drugim riječima, od ove zemlje je napravljen najgori šljam u Evropi. Postavite se u ulogu bilo kojeg domaćeg ili inostranog investitora koji treba da ulaže u zemlju u kojoj političari javno govore da neće da rade zajedno i pozivaju na cijepanje zemlje. Samo bi lud čovjek u takvim uslovima investirao. A biznismeni mogu biti svakakvi, samo ne možete reći da su ludi.
Često imamo prilike čuti od predstavnika aktuelnih vlasti u BiH kako se klima za investiranje poboljšava, kako je ovo skoro pa raj za strani kapital, pa je ipak u publikaciji Svjetske banke “Doing Business 2010″, koja analizira koliko je lako obavljati posao u određenoj zemlji, BiH na 116. mjestu od 183, što je svrstava na samo dno balkanskih zemalja?
Već sam rekao da, kada je u pitanju poslovna klima i rizičnost ulaganja, ne postoji zemlja u Evropi sa gorom poslovnom klimom od ove. Kada na sve to dodate i samodovoljnu i korumpiranu vlast i administraciju, koja misli da građani i biznisi služe samo za muženje novca, dobijete stvarnu poslovnu klimu u zemlji. Nije ni čudo da niti jedna ozbiljna svjetska kompanija nije investirala ni cent u ovu zemlju.
Jedan zanimljiv podatak. U pomenutoj analizi se govori kako je potrebno potrošiti čak 422 sata godišnje na administrativne i poreske obaveze, za razliku od prosjeka razvijenih zemalja koji iznosi 194 sata. Koliko ovo utiče na svakog ko dolazi da investira, sigurno ne kao ohrabrenje ili podsticaj?
A ko to dolazi da ovdje investira? Ovdje dolaze skoro isključivo bjelosvjetski mešetari ili firme koje žele da se jeftino dočepaju nekih od naših prirodnih bogatstava ili monopola. Niko još ovdje nije došao sa ozbiljnom namjerom da investira u ozbiljne programe. Čak i oni koji su došli, pobjegli su glavom bez obzira, kada su se prvi put susreli sa reketiranjem od strane opštinskih administracija, vlada i geodetske uprave. U zemlji u kojoj se ne zna koliko ljudi živi u njoj, u kojoj nisu raščišćeni osnovni vlasnički odnosi, u kojoj caruje korupcija i kriminal, normalno je da se obični životni sistemi komplikuju. Da pojasnim. Kada bi poreske uprave radile svoj posao po zakonu, a ne gledale kroz prste podobnima, kada bi zemljišne knjige bile ažurne, kada bi birokratija bila efikasna i transparentna, ne bi bilo mjesta za korupciju, mito i kriminal. A to sadašnjim vladarima ne odgovara, jer tada ne bi mogli pljačkati privredu i stanovništvo. U takvoj situaciji nema investicija i privredni ambijent postaje sve gori, a investitori ili bježe ili ne dolaze.
Kako ste zadovoljni radom Agencije za unapređenje stranih investicija BiH, na čijem je čelu Jelica Grujić, koja je pvog jula zasjela na čelo ove institucije?
I ta je agencija odraz stanja i odnosa u zemlji, tako da se ni ona ne može pohvaliti nekim ozbiljnim uspjesima. Rad gospođe Grujić ne bih komentarisao s obzirom da je tek dva mjeseca na čelu Agencije. Dajmo joj šansu da se pokaže.
Šta bi se trebalo uraditi na nekom dugoročnom planu da bi strane investicije pohrlile u BiH, da bi se u nekom od sljedećih istraživanja popeli makar koju ljestvicu više?
Svi recepti za privlačenje inostranih investicija u zemlju u tranziciji, kakva je ova, su već odavno izmišljeni, oprobani u praksi i znaju se njihovi rezultati. Prema tome, potrebno je uzeti neka od tih rješenja, prilagoditi ih našim uslovima i implementirati i to je to. Nema potrebe otkrivati toplu vodu kad se sve zna. Ovo nije pitanje znanja ili sposobnosti, nego je pitanje političke volje da se ovdje napravi normalno društvo u kojem će se dobro živjeti. Kod sadašnje vlasti te volje nema, a neće je ni biti. Trebaju nam na vlasti novi ljudi sa moralom i željom da bude bolje svima, a ne samo njima. Oktobarski izbori su prilika da takve ljude i dobijemo.