Milica Ristić rođena je 1994. godine u Banjaluci. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, gdje je i zaposlena kao asistent na Katedri za rimsko pravo i istoriju prava i države. Tokom svog studiranja bila je aktivan član i takmičar u Centru za retoriku i govorništvo „Institutio Oratoria“, gdje danas sarađuje kao mentor novim generacijama studenata.
Milica će 30. juna u okviru „Sofia“ kafea održati predavanje na temu „Značaj retorike u savremenom svijetu“. Prije predavanja sa Milicom Ristić razgovaramo o značaju retorike, retorici u javnom prostoru i važnosti dijaloga.
Milice, u Banjaluci u okviru Sofia kafea održaćete predavanje o retorici. Koliki je značaj retorike danas?
Veoma je teško govoriti o značaju retorike, jer bi to značilo pokušati obuhvatiti sve one benefite koje ona ima kako za život individue, tako i za jednu zajednicu u cjelini. Retorika počiva na komunikaciji, a komunikacija postoji otkada i ljudsko društvo. Već ta činjenica govori nam o tome da je retorika, htjeli mi to ili ne, sastavni dio naših života. Upravo je retorika jedna od najtraženijih poslovnih vještina koja se ističe kao uslov za sticanje zaposlenja, što je samo jedan od primjera kako je ona važna za svakog čovjeka pojedinačno. Uvjerenje da je ona bitna samo za one koji će se baviti društvenim naukama je pogrešno, jer se pokazuje da je potrebna i mnogima koji rade u oblasti prirodnih i tehničkih nauka. Razlog je jednostavan i krije se samo u tome da je, nevezano za prirodu vašeg posla, komunikacija sa ljudima neophodna, a upravo je retorika najmoćniji alat u toj komunikaciji. Sa druge strane, prošlost nas uči da su mnogi veliki ljudi, poznavajući tajne retorike, prekrajali granice, mijenjali tok istorije i uticali na živote ljudi koje čak možda nisu ni poznavali. Pojava interneta koji nam je omogućio da ono što govorimo postane dostupno na globalnom planu samo podvlači koliko je zapravo važno poznavanje retorskih vještina i upozorava nas da je od njihovog poznavanja, možda još važnije da budemo svjesni toga u kakve sve svrhe retorika može da se koristi. Uprkos evoluciji koju je neminovno morala proći, retorika i dalje ostaje vanvremenska i univerzalna vještina čiji se značaj nikad neće smanjiti dok god postoji ljudska potreba za izražavanjem i dijeljenjem poruka koje nosimo u sebi.
Koliko retorike ima u javnom prostoru u društvu u kojem živimo, često možemo svjedočiti potpunom nerazumijevanju?
Nažalost, kao društvo ne možemo se ni u privatnim odnosima pohvaliti sposobnošću slušanja i razumjevanja jedni drugih. Takva komunikacija postaje uobičajena i u javnom životu, gdje ponekad nosioci javnih funkcija zaborave na to da ono što govore, govore ne samo u svoje ime, nego i u ime onih koji su ih birali za svoje predstavnike. U tom pogledu, situacija se dodatno pogoršava time što zapaljive i neprikladne poruke koje ponekad čujemo u javnom prostoru stižu do širokih narodnih masa i nikako ne predstavljaju dobar primjer toga kako bi retorika trebalo da izgleda. Čini mi se da je jedini lijek za takvo stanje stalno naglašavanje i učenje o važnosti retorike, jer u suprotnom ćemo imati situaciju da se sve više naših građana sa odbojnošću i prezirom odnosi prema politici i ne želi da učestvuje u kreiranju političkog života svoje zajednice.
Koliko je važno mladima ukazivati na značaj retorike? Imajući u vidu da radite sa mladima koliko su oni zainteresovani za retoriku?
Odavno je poznato da vještine i znanja koja su nam neophodna za svakodnevno funkcionisanje u društvu najbolje usvajamo u ranijoj životnoj dobi, kada se još uvijek nalazimo u razvojnoj fazi svoje ličnosti. U tom pogledu, retorika ne samo da nije izuzetak, nego često ima i ključnu ulogu u izgradnji karaktera mladih osoba, što sam iskusila kako na ličnom primjeru, tako i na primjeru mnogih mladih ljudi sa kojima sam imala priliku da radim. Vaspitni segment retorike u toj mjeri je važan, da smatram da bi ozbiljno trebalo da razmislimo o uvođenju retorike kao predmeta već u osnovnim i srednjim školama. Dugoročni efekti takvog postupanja bili bi višestruko korisni. U to su me uvjerile i mlađe generacije sa kojima sam do sada radila, a kod kojih sam mogla da uočim da shvataju značaj retorike, kao i spremnost da rade na sebi i usavršavaju svoje govorničke vještine. Entuzijazam sa kojim se pojedini mladi ljudi upuštaju u izučavanje retorike pobija ustaljeno mišljenje o pasivnosti mlađe populacije i ulijeva optimizam i nadu da stvari mogu krenuti nabolje. Ipak bih dodala da veliki dio odgovornosti leži upravo na prosvjetnim radnicima, čiji je zadatak ne samo da kroz neposredni kontakt sa mladima prepoznaju njihove potencijalne probleme u izražavanju i usmjeravaju ih ka rješenjima, nego i da sami svojim primjerom motivišu mlade ljude na razmišljanje o važnosti lijepog govora.
Koliko je uz retoriku važno njegovati kulturu dijaloga i tolerancije naročito imajući u vidu previranja u kojima živimo?
Retorika bez kulture dijaloga i uvažavanja sagovornika nije retorika. Jedno od najvažnijih pravila koje učimo u Centru za retoriku i govorništvo jeste upravo ono da nikada ne treba napadati osobu, već argumente koje ona koristi kao dokaze za neku ideju. Napadanje sagovornika na ličnom nivou neće nas učiniti ubjedljivijim u očima publike koja nas sluša, kao što neće doprinjeti ni ostvarenju cilja koji svojom govorom želimo postići. Zbog toga je od presudne važnosti naučiti saslušati sagovornika i razmotriti njegove argumente kako bismo sami mogli iznijeti valjane kontraargumente zbog kojih se suštinski ne slažemo. To neminovno podrazumijeva da ćemo često i sami morati istrpiti kritiku na koju smo nekako previše slabi i osjetljivi, čak i onda kada je u potpunosti osnovana i argumentovana. Sve ostalo može da dovede samo do određene vrste neumjesnog prepucavanja koje ponekad može biti zanimljivo, ali svakako ne i konstruktivno i korisno.
Koliko je savremena komunikacija koja se odvija putem interneta uticala na retoriku kao vještinu?
Internet nije jedini faktor koji je modifikovao klasična retorska pravila. Stari retorski principi neminovno moraju da se prilagođavaju tempu života savremenog čovjeka koji podrazumijeva brzinu i gotovo neprestan kontakt sa ljudima. Time možemo objasniti i činjenicu da su govori danas sve kraći i jednostavniji, čime se dosta postiže na praktičnosti, ali se sa druge strane gubi na bogatstvu izraza i lirskom aspektu retorike. Ipak, ako se internet ispravno upotrebljava, on za retoriku ima više koristi nego štete. Za svakog govornika je od presudne važnosti da bude dobro informisan i svjestan svijeta u kojem živi, a u tom poslu internet ima neprocjenjivu ulogu. On je takođe doprinijeo i širenju ideje o značaju retorike, o čemu svjedoči postojanje globalne TED platforme koja je u svojoj suštini posvećena upravo retorici, a koju prati na milione gledalaca širom svijeta.
Kada je retorika u pitanju šta možemo učiti iz prošlosti, a šta je na neki način prevaziđeno?
Principi nauke o besjedništvu utemeljeni još u Staroj Grčkoj nisu se bitnije izmjenili od tog vremena. Vrste i način građenja besjede, elementi retorskog stila, opšti uslovi koji podrazumijevaju pravilnost i čistotu govora, kao i jasnost izražavanja i dalje su sastavni dijelovi retorike koje moramo savladati kako bismo postali bolji govornici. Ono što je ostalo samo kao relikt starih vremena i što više ne odgovara društvu u kojem živimo postalo je prevaziđeno. U prvom redu mislim na kitnjast, uzvišen stil izražavanja koji podrazumijeva nepotrebno dugačke i emotivne rečenice, prepune stilskih figura, što doprinosi jednom pomalo patetičkom utisku koji se stiče kod slušalaca. Naravno, time se ne dira u osnovno pravilo retorike da govor mora da bude lijep. To ćemo postići samo ako angažujemo naše kreativne kapacitete kako bismo o nekoj temi mogli da govorimo lijepo, ali na način na koji to niko nije uradio prije nas.
Možete li nam dati nekoliko savjeta kako da svako od nas može da poboljša retoričke vještine?
Dobar govornik prije svega mora da poznaje kontekst u okviru kojeg će da govori. Kakav će biti ambijent, koliko će biti slušalaca i kakva je starosna i obrazovna struktura publike, koja je prigoda povodom koje se govori, sve su to krucijalni činioci koje jedan govornik mora uzeti u obzir kako bi svoj govor prilagodio datoj prilici. Zato je veoma zahtjevno dati neki konkretan i univerzalan savjet koji važi za sve situacije, ali bih na ovom mjestu možda pokušala da izdvojim tri najvažnija. Prvo, potrebno je kod sebe njegovati radoznalost i zainteresovanost za svijet oko sebe i pojave u njemu, stalno čitati i informisati se i na taj način obogaćivati svoj unutrašnji život. Drugo, prihvatiti strah od javnog nastupa kao svog saveznika u dobrom izlaganju, kao jednu prirodnu i normalnu pojavu sa kojom se treba stalno suočavati i izlagati se govorenju čak i u neprijatnim situacijama. Treće i najvažnije, govoriti iskreno i iz srca o ideji za koju se zalažete. Sve formalne greške koje se tiču sadržine i forme govora publika će vam oprostiti ili neće ni primjetiti ukoliko se u vašem izlaganju bude osjetila istinska srčanost i privrženost stavu koji zastupate. Ako nema energije koju ćete kao govornik prenijeti na publiku, čak i sadržinski savršeno napisan govor može da ostane nezapažen i da u potpunosti promaši svoj cilj.
Sociolog Đuro Šušnjić na jednom mjestu zapisao je: „Jezik može biti u službi istine i u službi laži, pa se njime i jedna i druga mogu podjednako uspešno izraziti i preneti. Jezik može biti u službi očuvanja poretka ili rušenja poretka: on može da služi oplakivanju prošlosti ili njenom slavljenju; rečima se može nešto učiniti jasnim i razumljivim, ali i nejasnim i nerazumljivim“. Koliko je važna jasnost jezika i u samoj retorici?
O važnosti jezika govorili su mnogi veliki pisci, među kojima i Haksli koji je u jednom svom djelu zapisao da ako se koriste kako treba, riječi mogu da djeluju kao rendgenski zraci – prodiru kroz bilo šta. Jezik koji je bogat pojmovima i izrazima kao što je naš jezik pruža nam to preimućstvo da biramo na koji ćemo način najbolje izraziti naše misli. Ali njegovo bogatstvo ujedno može da bude i zamka, jer u retorici samo jedna zapeta na pogrešnom mjestu ili jedna riječ koja se svojim oblikom ne uklapa u kontekst govora mogu kod publike da izazovu efekte suprotne onome što smo željeli postići. U takvu zamku upravo se najlakše upada bez poznavanja gramatike, sintakse i stilistike, kao i kontinuiranog rada na proširenju vokabulara. Toga su bili svjesni i naši preci koji su još davno iznijedrili i sačuvali onu izreku koja kaže da lijepa riječ i gvozdena vrata otvara. O značaju jezika uopšte, pa samim tim i u retorici, nisu mogli reći ništa jasnije niti tačnije.