Kada je u ponedjeljak uveče vidjela da su se studenti okupili ispred zgrade RTS-a rediteljka i profesorka Milica Kralj nije imala dilema.
Obukla je jaknu, obula cipele i krenula put Takovske 10 gdje je sjedište RTS-a. Uz studente je bila nekoliko sati, a blokada je trajala 22 časa.
U intervjuu za Buku kaže da je njena građanska i profesorka obaveza biti uz studente koji traže ispunjenje svojih zahtjeva. Za Buku komentariše tok protesta, ali i izjavu voditeljke i urednice javnog servisa koja je studente nazvala ruljom.
BUKA: U ponedjeljak iza 22 časa odlučili ste otići na blokadu RTS-a i prudružiti se građanima i svojim studentima. Šta Vas je to odvelo na proteste u, slobodno mogu reći, kasne sate?
Moja profesorska dužnost, moja građanska dužnost, moja savest odveli su me na iznenadni protest. U nekoj od prvih slika na Instagramu po objavi da će nastupiti blokada takozvanog Javnog servisa Srbije u trajanju od 22 sata videla sam studente akademije na kojoj predajem (Akademija umetnosti u Beogradu) i bilo je sasvim neizbežno da im se pridružim. Pripadam generaciji studenata koja je protestovala 1996-97 i osećam potrebu da borbu za pravedno, zdravo društvo delim sa sadašnjim studentima , ta borba ne sme ostati na njihovim leđima već smatram da svako od nas mora da učini u svom okruženju sve što može da pomogne.
BUKA: Kako Vi uopšte gledate na tu energiju, na odlučnost i istrajnost mladih u Srbiji? Jeste li vjerovali da se u njima krije toliki potencijal?
Mislim da niko nije bio svestan, da niko nije verovao da će se mladost na ovakav način probuditi, pa smo počeli da se zatvaramo u svoje mikrosvetove kao nekakvi zombiji i da smo mi što se 30 godina borimo protiv iste vlasti počeli prvi put da se mirimo sa tim da naša borba nema smisla. Danas nam srce puca od ponosa kada gledamo ove mlade ljude, tako pune duše, tako pametne, elokventne, ali se povremeno pitamo čime smo ih zaslužili. Oni jesu slika naše lepše budučnosti.
BUKA: Mladi u regiji su poprilično apatični, šta je to drugačije u Srbiji pa ima proaktivne mlade?
Bolji su od nas starijih.
BUKA: Studenti imaju svoje razloge za blokadu RTS-a, ali i javnih radiotelevizija u Novom Sadu i Kragujevcu. Šta su za Vas lično razlozi za blokadu?
Samo jedan član Zakona o javnim medijskim servisima – da se rad javnog medijskog servisa zasniva na načelima istinitog, nepristrasnog, potpunog i blagovremenog informisanja dovoljan je da se zaključi da RTS ne ispunjava zakonsku obavezu. Uz činjenicu da je RTS finansiran od strane građana, odnosno da su građani primorani da ga finansiraju, a da on za uzvrat oblikuje nekakvu vlastima podobnu i lažnu stvarnost je blago rečeno nedopustivo. Na stranu što ne razumem da neko sebe danas zove novinarom, a sebi dopušta da ne izveštava baš ništa o istorijski uzbudljivijim danima.
BUKA: Vaše sugrađane, studente javni servis je nazvao ruljom. Šta je rulja? Ko je rulja? Studenti ili?
Još od devedesetih kada je svaka studentska šetnja prolazila pored RTS jer su takođe, em lažirali našu stvarnost, em su bljuvali mržnju, ne obazirem se na takve izraze, nemaju težinu. Danas nazvati studente ruljom znači biti nedostojan nazivati se urednikom javnog servisa, i to znači biti tužna osoba.
BUKA: Tokom tromjesečnih blokada studenti se bore sa dezinformacijama, spinovima, podmetanjima. Da li su takvi scenariji dobro režirani? Evo, poput navodnog napada studenata na policajca.
Nisu dobro režirani jer se režija preterano vidi. Do sada se publika pravila da ne vidi reditelja i njegovo nasilje nad istinom, ali stasala je srećom nova generacija, solidarna, odvažna hrabra.
BUKA: Šta će se dešavati 15. marta?
Desiće se moguće pokušaj da se spreči režirano, unapred smišljeno od strane vlasti, nasilje za koje ćemo mi biti optuženi i zbog toga dobiti batine. Ono što je sasvim izvesno da će se desiti jer se već desilo u Kragujevcu, Nišu, kao u svakom mestu kroz koje su prošli i prolaze studenti koji pešače Srbijom – desiće se eksplozija ljubavi prema domovini i lepoti života, sve kontra od onoga što nam nameće odlazeća vlast.