Poznati hrvatski kantautor Mile Kekin sviraće 27. februara u Klubu studenata Banjaluka. Njegova karijera je počela osamdesetih godina s punk-rock bendom Hladno pivo, a već skoro deceniju uspješno pliva u svojoj solo karijeri. Tekstovi njegovih pjesama su živopisni i prave male storije o raznim velikim i malim stvarima koje okružuju Kekina i njegovu publiku. Njegovi fanovi ga upravo i vole zbog britkosti tekstova i energičnosti muzike koju stvara. Većina njegovih pjesama su socijalno angažovane s velikom dozom kritičnosti prema društvenom stanju u kojem se nalaze države nastale cijepanjem nekadašnje Jugoslavije. Ipak, on nije Jugonostalgičar, a pri tom ima i prizeman stav kada govori o svom patriotizmu prema zemlji čiji je danas državljanin. O karijeri, muzici i stanju duha ovdašnjeg građanstva novinar BUKA magazina razgovarao je s izvrsnim kantautorom Miletom Kekin.
Krajem februara po zna koji put sviraš u Banjaluci. Da li ti je ovo omiljena muzička destinacija i kakve impresije nosiš s koncerata koje si svirao u ovom gradu?
KEKIN: Nemam omiljeni grad, selo ili državu ali imam klubove i festivale i koji su mi baš dragi, a KSB je jedan od njih. Klubovi su svuda kičma i stup rock roll scene a KSB je svaki put fino ispunjen publikom koja zna uživati u živoj svirci. Svaki put bude odlično pa obećam da se vidimo i iduće godine na istom mjestu. Znam već mjesta gdje se ide nakon svirke, a znam i gdje se dobro jede i pije. Poznajem i već dovoljno dobro grad pa često i otrčim rundu kroz Banja Luku pa se nemojte iznenaditi ako me vidite kako zadihan protrčim pokraj vas par sati prije svirke.
Već godinama si u solo karijeri. Da li se bolje osjećaš u koži kantautora ili rokera?
KEKIN: Pa ja sam i jedno i drugo od samih početaka. Pjesme radim na taj kantautorski način, na gitari je odsviram bendu i onda idemo dalje. Odrastao sam pod utjecajem punka ali i Bob Dylana, Johnny Casha. Meni je pjesma melodija , dva tri akorda i tekst a da li će to biti u formi rocka, punka ili popa je stvar forme to jest aranžmana gdje volim eksperimentirati. Bendovi koji su dosljedni u formi mi brzo postanu dosadni.
Nedostaju li ti te pank-rok godine?
KEKIN: Ne jer dalje sviram i pjevam pjesme iz te faze ali one koje su po meni preživjeli test vremena od Pjevajte nešto ljubavno, Treninga za umiranje i druge. Uzimam sve najbolje iz svakog perioda. Ovaj puta ću opet svirati neke pjesme koje dugo nisam svirao u Banja Luci .
Prije par dana objavljena je tvoja pjesma Hrvatska je raj na zemlji. Primjetan je sarkazam. Da li je on bio neophodan da bi se opisalo stanje u zemlji iz koje dolaziš?
KEKIN: Po burnim reakcijama rekao bih da sam u toj pjesmi uspio opet pronaći fini balans humora i društvene kritike. Ali opet živimo u vremenima podjela kada je se svaki humor proglašava sprdnjom sa svetinjama pa iz tog razloga već dugo vremena na HRT-u ne postoji satirična emisija. Svaka zezancija s državom, narodom, sportom ili ne daj bože religijom je hod po minskom polju. Pogledao sam prije par dana Svadbu, najveći kino hit ikada u Hrvatskoj i to mi malo vratilo nadu da ima nade za satiru.
Neki dovode u pitanje tvoj patriotizam. Da li je on upitan?
KEKIN: Ne pada mi na pamet pasti u zamku dokazivanja svog patriotizma. Plaćam porez i skupljam za svojim psom, sve ostalo je moja privatna stvar. Da li više volim svoju domovinu ili pitu od jabuka se nikog ne tiče. Čim čujem nekog da domovinu ili vjeru spomene osam puta u rečenici znam da je neka lopovčina ili barem klijent vlasti.
Šta je za tebe patriotizam i ima li razlike između patriotizma i nacionalizma?
KEKIN: Patriotizam je kad voliš svoju domovinu, držiš se njenih zakona i želiš joj sve najbolje a nacionalizam je kad mrziš čovjeka kojeg nikad nisi upoznao zbog njegovog imena, izgleda i porijekla. To je bolest, nažalost zarazna, koju koriste bogati ljudi da zaslijepe one nesretne, siromašne i neobrazovane.
Misliš li da neki muzičari koji veličaju neonacizam doprinose da se i politički stvari pogoršaju u regionu?
KEKIN: Takvi se više bave matematikom nego ideologijom. Zato su uvijek u službi vladajućih dok se istovremeno trude djelovati kao antiprotivni vlasti.
Zašto su muzičari koji imaju normalniji politički stav zanijemili na takve poruke i kako se oduprijeti ovoj poplavi ekstrema?
KEKIN: Ne znam. Nemam taj osjećaj. Ima važnih bendova koji ne šute ima i onih kojima naprosto ne ide pisanja aktivističkih pjesama pa bolje da ih ne pišu. Svako ima svoj put a nije na meni da se njima bavim. Radim kako znam i umijem i ne znam koliko je to uvijek pametno. Znam samo da ne mogu drugačije.
Imamo li razloga da se nadamo boljem sutra?
KEKIN: Ne znam koliko ima vajde od nadanja. Treba se pokrenuti. To mi se čini i puno zabavnijim od pukog nadanja. Zamisli razgovor.
– Šta radiš danas ?
– Pa evo baš ništa. Mislio sam se danas malo nadati.
Glupo, zar ne.