O najvažnijim temama za
privrednike i radnike za Buku je govorio Mario Nenadić, direktor Udruženja
poslodavaca Federacije BiH. Otkrio nam je koliko su vlasti zainteresovane da
saslušaju prijedloge privrednika i sindikata, te šta je to što vlasti hitno
trebaju učiniti kako bi se zaustavio odliv radnika iz Bosne i Hercegovine i
kako bi se poboljšali uslovi poslovanja.
Buka: Gospodine Nenadiću,
u Reformskoj agendi iz 2015. godine piše da je potrebno smanjiti opterećenje
rada kroz smanjenje doprinosa za zdravstveno osiguranje. Zbog čega je ovo
ostalo samo puko slovo na papiru u prethodnih osam godina?
– Prije svega, hvala vam što govorimo
danas o funkcionisanju poslovne zajednice u Federaciji Bosne i Hercegovine, a
posebno se zahvaljujem što je ovo pitanje izabrano kao prvo. Radi se, naime, o
činjenici da, kako ste rekli, najmanje od 2015. godine se zakoni o doprinosima
i porezu na dohodak najavljuju kao najvažniji u smislu rasterećenja cijene rada
i u smislu stvaranja povoljnijih uslova za poslovanje. Nedostatak političke
volje je očigledan. Nerazumijevanje problema s kojim se suočavaju privrednici u
FBiH su očigledni i radi se o jednoj zapuštenosti predmetnih pitanja koja je
nakon sedam ili osam godina neuvrštavanja na dnevni red sjednica i izvršne i
zakonodavne vlasti dovela do toga da smo zemlja s najvećim opterećenjem cijene
rada u Evropi, da smo zemlja s najvećim brojem nezaposlenih u Evropi i da smo
druga najsiromašnija zemlja u Evropi. Sve ovo govori da se nove vlasti s ovim
pitanjem moraju što hitnije i odlučnije pozabaviti, a mi smo dali konkretna
rješenja vezano i za sistemske propise, ali i za neka ad hoc rješenja. Ova sistemska
rješenja su u jednom momentu postala i arhaična i mi sada moramo pristupiti
izradi novih zakona i u tom smislu Udruženje poslodavaca u okviru svojih
savjetodavnih tijela i fokus grupa radi na pripremi novih principa i očekujemo
poziv resornih ministara i Vlade FBiH na početak razgovora na temu pripreme
novih zakona o doprinosima i porezu na dohodak, ali i ad hoc rješenja koje smo
ponudili. Ne bi nam se nikako smjelo desiti da uđemo u eru godišnjih odmora, a
da pritome nemamo donesena barem dva ili tri zakona, i to se uklapa u onih 100
dana rada Vlade. Ukoliko uđemo u sferu godišnjih odmora bez usvojenih zakona,
ulazimo u jesen i bojim se da bi ovo bila izgubljena godina i jako loša poruka
radnicima i privrednicima.
Buka: Je li Vas iznenadio
stav nove parlamentarne većine u FBiH kada su odbili prijedlog UPFBiH kojim bi
se od 1. aprila mogle povećati plate radnicima do 400 KM?
– U kontaktima s
predstavnicima Vlade, a posebno Porezne uprave FBiH dobili smo upozoravajuće i
alarmantne poruke. Naime, jasno nam je dato do znanja, čak i da se odmah usvoje
zakoni o doprinosima i porezu na dohodak, treba najmanje devet mjeseci da bi se
osigurala sredstva za kupovinu novih softverskih rješenja, izradu rješenja i
nakon toga osigurala neophodna hardverska rješenja poreznih ispostava u cijeloj
Federaciji. Dakle, da sada imamo usvojene zakone, 1. januara naredne godine oni
ne mogu biti u primjeni. To je ono što brine nas poslodavce. Vlasti razvlače
procedure usvajanja zakona, neodlučni su u tom pravcu, a u međuvremenu se
dešava veliki gubitak radne snage i dešavaju se problemi koje će biti teško
nadoknaditi čak i da ovaj zakon od ujutro bude u primjeni. Zbog toga smo
ponudili to ad hoc rješenje, kojim bi se omogućilo poslodavcu da poveća platu
radniku do 400 KM, a da se država odrekne dijela doprinosa na uvećani iznos
plate, i da se ovaj povećani iznos plate ne opterećuje porezom na dohodak. To
bi omogućilo da povećani iznos ide kao neto primanje radniku, a da se bruto dio
izostavi ili smanji. Time bi se barem smanjio trend iseljavanja radnika, koji u
potrazi za boljim standardom odlaze iz zemlje. Mi imamo podatke Eurostata i
agencija za statistiku da je od posljednjeg popisa BiH napustilo 370.000
građana, što je strašan i nenadoknadiv gubitak.
Parlament FBiH nije poslao
dobru poruku
Nove vlasti u Zastupničkom
domu FBiH nisu odbile naš prijedlog, nego ga čak nisu uvrstile ni na dnevni
red. Mi smo tražili da se to uvrsti na prvoj sjednici kao dobra poruka,
međutim, obrazloženo nam je da nije bilo dovoljno ruku. Mi smo se ponovo
obraćali predstavnicima zakonodavne vlasti uz zahtjeve da se izmjene ovih
propisa uvrste na dnevni red, ali to nije učinjeno. Tražili smo i tematsku
sjednicu o nedostatku radne snage, ali i taj naš zahtjev je ignorisan. Za sada
imamo samo najave premijera i resornih ministara da će se ovi zakoni u
najskorije vrijeme razmatrati. Tražili su da Vlada ove zakone predloži kao
svoje, što nama odgovara. Nevažno je ko zakone predlaže, važno je da ih
dobijemo.
Buka: Usvojen je Nacrt
zakona o minimalnoj plati u FBiH po kojem bi ona bila 1000 KM. Može li se ovaj
minimalac dostići ukoliko bi se izmijenili drugi zakoni?
– Vrlo izričito – da. Zašto
ne ukoliko bi se plaćanja poslodavaca usmjerena prema državi samo preusmjerila
prema radnicima, ukoliko bi se smanjila enormno visoka fiskalna opterećenja,
treba vam jedna knjiga samo da ih pobrojite, ukoliko bi se smanjili porezi,
ukoliko bi se uredilo pitanje poreza na dobit, pitanje parafiskalnih nameta.
Ukoliko bi se ova pitanja riješila ta minimalna plata bi bila vrlo realna.
Dakle, ona je realna u ovim okolnostima isto onoliko koliko je nerealna da se
ide samo na zakon o minimalnoj plati bez usklađivanja preostalih propisa. Mi
smo prošle godine potpisali kolektivne ugovore sa nekoliko sindikata iz realnog
sektora i tom prilikom smo za kratko vrijeme usaglasili minimalnu platu.
Poslodavci nemaju problema s minimalnom platom ukoliko se ona radi na bazi
raspoloživih resursa.
Buka: Koliko obrtnicima u
FBiH stvara problema način obračuna doprinosa s obzirom da se njihova osnovica
za obračun veže za prosječnu platu?
– Ovo je jedan paradoks. Mi
moramo biti svjesni da 54.000 obrtnika u FBiH, nažalost, dolazi u veliki rizik
ukoliko bi se desile nesistemske izmjene zakona, odnosno ukoliko se usvoji
zakon o minimalnoj plati bez zakona o porezu na dohodak i doprinosima. Veliki
broj obrtnika, ali i malih i srednjih preduzeća bi stavio ključ u brave. Puno
bi logičnije bilo da se obrtnicima osnovica za obračun doprinosa veže za
minimalnu, a ne za prosječnu platu. Znamo kako obrtnici posluju, to su uglavnom
manje i porodične kompanije u kojima često dvije ili tri osobe iz iste porodice
svoju egzistenciju prepoznaju kroz funkcionisanje obrta. Obrtnicima treba
olakšati uslove poslovanja. U pripremi zakona o doprinosima i porezu na
dohodak, naravno da treba uzeti u obzir specifičnosti obrta i na taj način se
odnositi u novim zakonskim rješenjima. Dovoljno je da u jednoj obrtničkoj
radnji imate dvije plate ukupnog iznosa 2.000 KM, na to ćete imati još 1.500 KM
obaveza prema državi. Pa, koji to mali obrt može izdržati, a da pritome još
ništa nije zaradio?
Prošle godine samo tri
sjednice ESV-a
Kada tome dodate da
poslodavci plaćaju 42 dana bolovanja, koliko je odobreno zakonskim
propisom, jasno je da privrednici sva
ova opterećenja rada ne mogu izdržati. Očigledno je da je otvoreno i crno
tržište s obzirom da su poremećeni uslovi poslovanja u FBiH.
Buka: Održavaju li se
sjednice Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH?
– Od početka rada novih
vlasti mi još nismo imali nijednu sjednicu ESV-a, a na čemu uporno insistiramo.
To je kvorum u kojem se ova pitanja o kojima mi govorimo trebaju raspravljati i
u konačnici dogovarati. Zbog toga smo pisali Vladi FBiH zahtjev za održavanje
hitne sjednice kolegija i sjednice ESV-a. Prošle godine, koja je bila veoma
kritična za poslovanje u Federaciji BiH održane su samo tri sjednice
Ekonomsko-socijalnog vijeća. Na državnom nivou nikada nije uspostavljen kvorum
u kojem bi bili predstavnici vlasti, sindikata i poslodavaca. U pojedinim
kantonima postoje ekonomsko-socijalna vijeća, koja se vrlo rijetko sastaju.
Naravno, ima izuzetaka u nekoliko kantona, ali generalno vlasti nisu
zainteresovane da sjede s privrednicima.
Buka: BiH je godinama
najlošija u regionu po lakoći poslovanja. Kako popraviti poslovnu klimu u BiH,
je li potrebno mijenjati neke zakone, ako da, koje?
– To se može postići čitavim
nizom zakonskih rješenja. Lakše poslovanje se može postići smanjenjem
parafiskalnih nameta, zakonima o posredovanju u zapošljavanju, drugim pitanjima
iz oblasti rada i socijalne zaštite.
Drugi po siromaštvu, a
prvi po nametima privredi
Politika jeste jednako opća
klima. Dakle, svima nam je jasno da se ovo pitanje može rješavati samo na bazi
jasnih strateških zakona. Zakona koji će omogućiti da država normalno
funkcioniše, a ne da druga najsiromašnija zemlja u Evropi bude najskuplja u
smislu opterećenja cijene rada. To se mora mijenjati. Mi moramo poslati poruku
građanima da će se stanje u ovoj zemlji mijenjati, da će se omogućiti otvaranje
novih kompanija. To podrazumijeva kreiranje olakšica za privrednike, rješavanje
crnog tržišta, freelancera i brojna druga pitanja. Država ima načina da
kanališe i sabere svoje prihode a da pritome rastereti poslovnu zajednicu i da
se omoguće veća strana i domaća ulaganja. Iz države više ne idu samo radnici,
već i kompanije. Mi smo zemlja sa najbrojnijom administracijom, kada gledamo kvantitativno,
koja se stalno uvećava, a ona nije efikasna.
Buka: Zašto je bitan zakon
o posredovanju u zapošljavanju?
– Mi dugo čekamo taj zakon.
Tražimo da se razdvoje evidencije i da službe za zapošljavanje postanu to što
im naziv kaže, a ne da budu službe za zbrinjavanje nezaposlenih osoba. Smatramo
da su pitanja zdravstvene i socijalne zaštite pitanja koja trebaju da budu u
sferi interesovanja fondova zdravstva, fondova PIO i fondova socijalnih službi,
a ne službi za zapošljavanje. Uspjeli smo postići da se u prednacrtu nađu
odredbe koje će omogućiti jasno razdvajanje aktivnih tražilaca posla u FBiH,
jer znamo da je na listi nezaposlenih veliki broj lica zbog zdravstvenog
osiguranja. Na evidencijama imamo 283.000 nezaposlenih u FBiH. To je nerealno i
mi tvrdimo da ih nema više od 40.000. Ove loše evidencije prave problem u
realizaciji projekata u zapošljavanju. Kreiraju se projekti koji nisu
prilagođeni aktuelnim potrebama i stanju na tržištu rada.
Buka: Koliko bi
privrednicima značio zakon o obnovljivim izvorima energije?
– Mi u poslovnoj zajednici
smo zahvalni novom ministru energije, rudarstva i industrije FBiH, gospodinu
Lakiću, koji je od preuzimanja dužnosti pokazao veliki interes za što skorije
usvajanje propisa iz oblasti energetike. Ne samo ovih vezano za zelenu
energiju, već generalno. Prošlom sazivu vlade smo također dali amandmane na
nacrte dokumenata koje je predložila Vlada. Smatramo da je energija još uvijek
komparativna prednost Bosne i Hercegovine i da se na svaki način trebaju
zaštititi i što bolje iskoristiti ovi resursi. Puno bi privrednicima značilo
donošenje sistemskih rješenja. Imamo onih koji su u svojim kompanijama već
dosta uložili u obnovljive izvore energije. Ono što privrednici posebno traže
od vlasti jeste regulisanje sistema koji bi im omogućio da viškove proizvedene
energije plasiraju u mrežu. To se mora riješiti što prije, jer će nam se uskoro
desiti da električna energija, koju danas izvozimo, bude kupovana u BiH po puno
skupljim cijenama i to je nešto što mi imamo interes da spriječimo.
Buka: Prije nekoliko
godina u Parlamentu BiH zaustavljena je ideja da se omogući pomjeranje roka
plaćanja PDV-a s 10. na kraj mjeseca. Koliko Vam i ovaj podatak govori o odnosu
pojedinih politika spram privrede?
– To su najjednostavnija i
praktična pitanja. To se moralo udovoljiti odmah, jer se ne radi o gubitku
novca od PDV-a već samo o funkcionalnijem plaćanju za poslodavce.
Bez podrške politike i kod
poteza koji nikoga ne koštaju
Međutim, to je dokaz koliko
nemamo podrške od politike ni kod poteza koji nikoga ne koštaju. Ako
privrednici kažu dajte, pomjerite rok plaćanja PDV-a za kraj mjeseca, to znači
samo pomjeranje za 20 dana. Dakle, država svoje svakako naplati, a privrednicima
se omogućava lakše poslovanje. To je samo jedan od primjera koliko nema
razumijevanja od politike prema poslovnoj zajednici u cijeloj državi, ne samo u
Federaciji BiH. Teže mi pada spoznaja da o tome više niko ni ne razgovara, da
dođemo u priliku da to pojasnimo i da to ponovo tražimo. Mi smo iscrpljeni
silnim pisanjima i zahtjevima, u našoj arhivi možete preuzeti stotine zahtjeva
koje upućujemo prema vlastima s ciljem izmjene propisa, donošenja strategija.
Nažalost, rješenja ne prate te naše zahtjeve.
Buka: Kada već govorimo o
PDV-u, prevoznici iz BiH su godinama upozoravali da se u BiH ne naplaćuje PDV
stranim prevoznicima, što domaćim otežava poslovanje…
– I to je apsurd. Svi koriste
slabosti ove neorganizirane države. Najveća korist koju stranci trenutno
izvlače iz Bosne i Hercegovine je obučeni, sposobni i vrijedni radnik.
Buka: Posljednjih mjeseci
se dosta govori o potrebi uvoza radne snage. Koliko zaista nedostaje radnika i
koji sektori su najviše deficitarni?
– Mi imamo čitave oblasti za
koje ne postoji radna snaga. To su metalna industrija, drvna, hemijska, prevoz,
to su oblasti gdje nedostaju desetine hiljada radnika. Često ukazujemo vlastima
na potrebe izmjena i formalnog i neformalnog obrazovanja. Problem je što ne
prilagođavamo ni neformalno obrazovanje. Službe za zapošljavanje trebaju s
reprezentativnim Udruženjem poslodavaca raditi na prepoznavanju prioriteta i
kod formalnog i kod neformalnog obrazovanja. Moramo raditi na hitnim
prekvalifikacijama i dokvalifikacijama i moramo pratiti trendove na dnevnoj
osnovi. Mijenjaju se trendovi, zemlje u okruženju su puno fleksibilnije.
Povrće nema ko ni da
pobere ni da otkupi
Nismo na adekvatan način
riješili pitanje rada osoba s invaliditetom. Mi nemamo pravo rada ni studenata
ni učenika, nismo uredili ni pitanje sezonskog rada, propada nam i
poljoprivredna proizvodnja jer povrće nema ko ni da pobere ni da otkupi. S
druge strane, naši sezonski radnici su dobrodošli, kako u okruženju, tako i
Evropskoj uniji. Evropske zemlje imaju dugoročne strategije privlačenja radne
snage. Ukoliko brzo ne reagujemo, izgubit ćemo i ovo malo resursa i perspektive
koju imamo u zemlji. Ovo pitanje nije vezano samo za plate radnika, nego i za
političku stabilnost i generalnu sigurnost. Uvoz jednog radnika u Federaciji
BiH traje oko 9 mjeseci, dok u Republici Srpskoj to traje oko mjesec i po. Zbog
toga tražimo pojednostavljenje tih procedura.
Buka: Poslodavci godinama
upozoravaju i na brojne tzv. parafiskalne namete. Da li se u ovom polju išta
popravilo posljednjih mjeseci?
– Nažalost ne značajno. Ništa
što bismo mogli u ovom času posebno izdvojiti. S obzirom da je veliki broj
parafiskalnih nameta podijeljen, jedne donosi kanton, jedne entitet, treće
država, međusobno niko ne zna šta ko donosi i čime opterećuje privrednike u
FBiH. U tom kontekstu, mi smo radili na drugačijem rješavanju pitanja postavljanja tabli za rad privrednih
subjekata. Dio je čak u nadležnosti i općina, ali ne mogu poslodavci doći i do
svake općine. Ovo se mora urediti sistemski. Mi smo uradili studiju i pregled,
ali i od toga je prošlo nekoliko godina. U ovom času imamo pokazatelje da je
preko 3.200 parafiskalnih nameta u državi, entitetu, kantonima i općinama. Mi
ne vidimo nikakve rezultate na poslovnu zajednicu i zbog toga svakodnevno insistiramo.