Pjevačica
Marija Šerifović, nakon petogodišnje pauze, objavila je novu pjesmu „Dobar vam
dan“, koja je za 14 dana prikupila više od tri miliona pregleda na YouTube-u.
Šerifović, u
pjesmi koju je napisala Leontina Vukomanović, pjeva o propalim ljudima, šugavom
vremenu… Šerifović, u intervjuu za BUKU, govori o tome ko su propali ljudi,
empatiji koje nema dovoljno, nedostatku identiteta i strahu da budemo ono što
jesmo.
BUKA: Kakva je za Vas bila
protekla 2022. godina u poslovnom planu, odnosu ljudi i javnosti prema Vama i
šta želite tokom 2023?
Vrlo uspešna.
U 2022. godinu ušla sam radno, pa se ta atmosfera nastavila tokom čitave
godine. Pored toga, svi meni važni ljudi i dalje su tu, tako da ni u novoj
2023. godini ne bih ništa menjala, osim što bih zaista volela da do kraja ove
godine objavim novi album.
BUKA: U Novu godinu ste ušli sa
novom pjesmom, jeste li zadovoljni reakcijama publike, koja je, sudeći po komentarima
i pregledima, oduševljena?
O reakcijama
i komentarima najbolje može da govori publika. Taj deo ostavljam njima. Slagala
bih kada ne bih rekla da su mi sve mreže doslovno zatrpane komentarima i
porukama.
BUKA: Evrovizijska ste
pobjednica, time ste ušli u istoriju. Pretpostavljam da Vam je to ogromna
satisfakcija, ali je li Vam ta pobjeda ujedno nekada i teret i obaveza da nakon
toga morate održati kvalitet, da svaka pjesma mora biti “bolja”?
Dosta sam
sazrela muzički od Evrovizije. Svakako sve to za mene ima posebno mesto, kako u
srcu, tako i u karijeri. Suštinski, više bih se oslonila na ove savremenije
događaje i rekorde. Od pesama “Sama i nervozna”, “11”…Mislim da je zadatak
prevazići te pesme. Da ne ispadne da devalviram sopstvenu veliku pobedu,
naglašavam da je to bilo pre više od 15 godina, pa i da se na svetskoj muzičkoj
sceni toliko toga promenilo, samim tim i u mom kompletnom muzičkom izrazu i
stvaralaštvu.
BUKA: U pjesmi Dobar vam dan
pjevate o propalim ljudima, ko su ti propali ljudi, umorne ptice?
Svi oni
ljudi koji besmisao sopstvenog života pravdaju zlim namerama, komentarima,
delima…
BUKA: Cijela pjesma je jedan vid
društvene kritike, možda i apela, je li situacija u balkanskim društvima toliko
zabrinjavajuća kao u pjesmi koju pjevate?
Ne samo u
balkanskim, rekla bih da je to pitanje kompletne populacije.
BUKA: Ima li danas dovoljno
empatije i emocija suosjećanja koje nas čine više čovjekom, a manje
zvijerima?
Rekla bih da
je nema dovoljno. Primer za to su svakodnevne vesti, primeri i slike koje
pristižu iz celog sveta.
BUKA: Vi pjevate “Ceo svet je
jedna soba”, a Umberto Eco govori o tome da je svijet globalno selo. Šta je
tačno ta nit koja nas okuplja u tu jedno sobu, globalno selo…
Bez obzira
na to što nas ima 8 milijardi, društvene mreže doprinele su da budemo bliži
nego ikada. To sve donosi i pozitivne i negativne stvari, no, upravo zbog
nedostatka identiteta i straha da budemo ono što jesmo i kakvi jesmo i zbog
čega smo rođeni, ne preostaje nam ništa osim mraka, tišine i svoje sobe…te
naše sobe!
BUKA: U današnjem svijetu, individualizmu,
kulturi društvenih mreža, atmosferi nasilja… koliko ima ljudi, a koliko
zvijeri?
Ne bih
odgovorno mogla da tvrdim, ali hajde da radimo na tome da afirmišemo dobre
ljude, dobra dela…da gotovo svi shvate da je ipak in biti dobar!
BUKA: Zanimljivu priču prenosite
i spotom, a jedna od poruka je da zapravo često umjesto kritike nasilnika,
kritikujemo i vrijeđamo žrtve. Kao umjetnica, razmišljate li o tome zašto je to
tako?
To je
zastrašujuća činjenica. Posvedočili smo svi koliko je to zastupljeno na
društvenim mrežama. Ne bih znala odgovor na ovo pitanje, jer ne mogu da u uđem u
mentalni sklop takve osobe i da govorim o razlozima…ono za šta ću se sigurno
zalagati je da se ovakva “pojava” iskoreni iz našeg društva što je više
moguće.
BUKA: Osoba ste koja često kaže
što misli, za neke je to danas luksuz, prije 10 godina ste javno rekli da ste
dio zajednice koja je u suprotnosti sa, često nasilnim, patrijarhatom. Jeste li
imali problema nakon te izjave, mrzilačkih komentara i je li to uticalo na Vaše
mentalno zdravlje?
U tom
trenutku svakako nikome u mom okruženju, pa ni meni nije bilo prijatno. Sa ove
distance rekla bih da se mnogo toga u osvešćenju ljudi menja, ali da bi
rekacije i komentari ljudi danas bili apsolutni isti. Dakle, to govori dokle
smo stigli i šta smo uradili tim povodom…
BUKA: Nerazumijevanje drugih o
čemu pjevate može biti i odraz vlastite nesigurnosti. U Sarajevu su, recimo,
ljudi konačno počeli voditi računa o mentalnom zdravlju, na termin za
psihoterapiju se čeka i do mjesec dana. Bismo li bili bolji ljudi kada bismo vodili
malo više računa o svom mentalnom zdravlju, i kakav je Vaš odnos prema toj
temi?
Vrlo glasno
i jasno sam govorila o tome koliko je to važno. Postaje i malo neprijatno u 21.
veku isticati koliko je važno baviti se mentalnom higijenom.
BUKA: Dosadi li Vam nekada
popularnost i ogromna pažnja javnosti prema Vašem životu, koja se može činiti
ograničavajućom po privatnost, slobodu?
To je jedna
od osnovnih stvari sa kojom se pomiriš kada zakoračiš na tu “javnu scenu”.
Dokle je sve pod mojom kontrolom, nemam toliko razloga da se žalim.